PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

NATURA MONTENEGRINA, PODGORICA 1, 2002, 9-14 

UDK 581.9:582.33 (497.16) (045) = 861 Lophozia 

LOPHOZIA BANTRIENSIS (HOOK) STEPH. NOVA JETRENJAČA U BRIOFLORI 

CRNE GORE 

Snežana DRAGIĆEVIĆ 1) , Milan VELJIĆ 2) , 

Petar D. MARIN 3) , Branimir PETKOVIĆ 4) 

S i n o p s i s 

U radu je prikazana jetrenjača koja je prikupljena u kanjonu rijeke Mrtvice (desna 

pritoka Morače), koja je prvi put zabilježena u flori mahovina Crne Gore. 

S y n o p s i s 

NEW LIVERWORT IN BRYOFLORA OF MONTENEGRO 

Th paper presents liverwort collected in the Mrtvica Canyon (right tributary 

to the Morača River), which was recorded for the first time in bryoflora of 

Montenegro. 

U V O D 

U raskošnoj crnogorskoj prirodi rijeke i njihovi kanjoni predstavljaju jedinstvene 

prirodne objekte. U florističkom i vegetacijskom pogledu to su najinteresantnija područja. 

Međutim, do skoro je većina njih bila nepristupačna i neprohodna, tako da su florističke 

zabilješke o njima veoma oskudne. 

1) Mr. Snežana DRAGIĆEVIĆ, Prirodnjački muzej Crne Gore, Trg Nikole Kovačevića 7, 

81000 PODGORICA. CRNA GORA. 

2) Dr Milan VELJIĆ, 3) Prof. Dr Petar D. MARIN, 4) Prof. Dr Branimir PETKOVIĆ, Insti 

tut za botaniku i Botanička bašta "Jevremovac", Biološki fakultet, 11000, BEOGRAD, 

SRBIJA.

10 

Natura Montenegrina, 1/2002 

Rijeka Mrtvica je desna pritoka Morače (Sl. 1). Izvire sa strmih strana Maganika (u 

prostoru Kapetanovog jezera i Veljeg Dubokog) sa visine od 1600 m, pa teče kroz Rovca 

dolinom velikog pada, dvadesetak kilometara do ušća u Moraču u selu Međurječju na visini od 

182 m (N i k o l i ć, 2000). Kanjon dužine 6 km, sa strmim, skoro vertikalnim stranama, 

Mrtvica je usjekla kroz krečnjačko područje planine Maganika. 

Mrtvica je tipična ponornica. Teče cijelom dužinom od prvih jesenjih kiša, pa dok ne 

okopni snijeg na Moračkim planinama (P e t r o v i ć, 1978). U toku ljeta presuši u proširenju 

Velje Duboko, gubeći vodu u kamenitom i šljunkovitom koritu. Stalan tok Mrtvice počinje tek 

od sredine kanjona, gdje izbijaju snažna kraška vrela Bijeli Nerini (Sl.2). 

U kanjonu rijeke Mrtvice česti su vodopadi, slapovi i brzaci, koji zajedno sa ostalim 

karstnim oblicima, kao i raznovrsnim i bogatim biljnim i životinjskim svijetom, ovaj predio 

čine impozantnim. 

Naša dvogodišnja istraživanja u kanjonu rijeke Mrtvice su pokazala da se radi o 

briološki veoma bogatom području, s obzirom da smo sakupili 122 vrste mahovina, od kojih je 

15 jetrenjača. Jedna od njih se po prvi put pominje za floru Crne Gore. 

M A T E R I J A L I M E T O D E 

Na istraživanim lokalitetima je sakupljana epilitska (vodena i kopnena), epifitska i terestrična 

briofitska vegetacija. 

Prikupljeni briofitski materijal uvršćen je u Zbirku mahovina Prirodnjačkog muzeja 

Crne Gore u Podgorici. 

Nomenklatura je usklađena sa savremenom briološkom literaturom (G r o l l e, 1983). 

Uz ime jetrenjače dat je sinonim po relevantnoj briološkoj literaturi, zatim lokaliteti, 

nadmorska visina, supstrati, kao i periodi uzorkovanja. 

R E Z U L T A T I 

Prema najnovijim literaturnim podacima (S a b o v l j e v i ć, 2000) u flori mahovina 

Crne Gore nalazi se 81 vrsta jetrenjača (Marchantiopsida). 

Upoređujući rezultate naših istraživanja sa svim do sada raspoloživim literaturnim 

podacima (W e i s s, 1866; H o e h n e l, 1893; B r e i d l e r, 1888; V e l e n o v s k y, 1901; L o 

- i t l e s b e r g e r, 1905; B a u m g a r t n e r, 1915; V i l h e l m, 1923; L a t z e l, 1931; Č e 

r -n j a v s k i, 1936/37; P a v l e t i ć, 1955; B i r k s & W a l t e r s, 1972/73; P a v l e t i ć & 

P u l e v i ć, 1975; G r g i ć, 1989; D u e l l et al., 1999; S a b o v l j e v i ć, 2000) konstatovali 

smo novu vrstu jetrenjača za floru mahovina Crne Gore. To je: 

Lophozia bantriensis (Hook) Steph. (=Leiocolea bantriensis (Hook) Joerg.) 

Dvopolna mahovina. Talus zelen, tamnozelen ili crvenkastobraon, prostran. Muške 

grane imaju terminalan položaj, dok ženske u odnosu na njih zauzimaju ugao od 20-45°. 

Stabla 2-6 (8) cm duga, obično nisu granata, zajedno sa listovima 3-4 mm široka. Listovi 

neprozirni, braonkaste boje, više-manje asimetrični, zbijeni ili se preklapaju, razdijeljeni na 

dva režnja, ponekad nejednaka (Sl. 3). Dužine su do 2,5mm, široki do 2mm, duži su nego širi 

(0,8-1,2 puta). Donji listići imaju horizontalan položaj, maleni su i pokriveni rizoidima.

DRAGIĆEVIĆ, S. et al: Nova jetrenjača u brioflori Crne Gore 11 

Gornji listići su malo iskošeni i zauzimaju ugao od 20-45 ° u odnosu na stablo. Ivice listića su 

glatke, ponekad talasaste. Nemaju geme (rasplodna tjelašca). 

Stanište: vlažna mjesta, kamenje, stijene pokraj potoka, rječica i rijeka, vodopada, 

uglavnom do 1000 m.n.v. 

Sl. 1 - Karta istraživanog područja. 

Fig. 1. 

Nalazišta u Crnoj Gori: kanjon rijeke Mrtvice. Lijeva obala: Luke, oko 220 m.n.v., sa 

kamenja, avgust, 1997; putem od Bijelih Nerina ka vojnom usjeku - Lazba, oko periodičnog 

potočića, oko 500-650 m.n.v., sa stijene, septembar, 1998. Desna obala: Pernica (ušće Mrtvice 

u Moraču), 180 m.n.v., sa kamenja, oktobar, 1998. 

Opšte rasprostranjenje: Engleska, sj. Španija, Italijanski Alpi, zapad Sjeverne Amerike, 

Grenland, Farska ostrva, Island, Sibir, Njufaundlend. 

Prema D u e l l - u (1983), ova vrsta pripada borealno-prialpskom flornom elementu, 

odnosno ima cirkumpolarno rasprostranjenje. Smith (1990), navodi da se u Velikoj Britaniji 

ova vrsta nalazi do 1000 m.n.v. U kanjonu rijeke Mrtvice se prostire od 180-650 m.n.v. 

Najniža tačka na kojoj smo je sakupili je Pernica - ušće Mrtvice u Moraču (180 m.n.v.), 

najviša je na području Lazbe (oko 650 m.n.v). 

Po "Crvenoj knjizi mahovina Evrope", Lophozia bantriensis (Hook) Steph. ne spada u 

grupu ugroženih vrsta.

12 


Sl. 2 - Vrela Bijeli Nerini (foto: Z. Bulić) 

Fig. 2. Springs Bijeli Nerini (photo: Z. Bulić) 

Sl. 3. Lophozia bantriensis. a-list, b-vrh gornjeg dijela lista, c-ćelije sa bradavicama 

Fig. 3. Lophozia bantriensis. a - leaf, b - tip of the upper part of the leaf, c - cells with 

papilla

DRAGIĆEVIĆ, S. et al: Nova jetrenjača u brioflori Crne Gore 13 

ZAKLJUČAK 

U kanjonu rijeke Mrtvice (desna pritoka Morače) pronađena je i sabrana jetrenjača 

Lophozia bantriensis (Hook) Steph. To je prvi dokumentovani nalaz ove vrste na teritoriji 

Crne Gore. 

L I T E R A T U R A 

B i r k s, H. J. B. & W a l t e r s, S.M. (1972/73): The Flora and Vegetation of Barno jezero, 

Durmitor, Montenegro. Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu prirode-Prirodnjačkog 

muzeja, 5: 5-23. Titograd. 

B r e i d l e r, J. (1888): Die Laubmoose in die G. Beck und dr. ing. Szyszylovicz, Plantae a dr. 

Szyszylovicz in itinerere per Cerman Goram et in Albania adjacente 1886 lectae, 

Cracoviae. 

Č e r n j a v s k i, P. (1936/37): Zur Kenntnis der Glatiation und des Buchenwaldes bei 

Biogradsko jezero in Montenegro. Glasnik Botaničkog zavoda i Bašte u Beogradu, 

4: 24-41. 

D u e l l, R. (1983) : Distribution of the European and Macaronesian Liverworts 

(Hepaticophytina). Bryol. Beitrage (Rheurdt) 2: 1-114. 

D u e l l, R., G a n e v a, A., M a r t i n č i ć, A., P a v l e t i ć, Z. (1999): Contributions to the 

Bryoflora of former Yugoslavia and Bulgaria. IDH-Verlag Bad Münstereifel. 

G r g i ć, P. (1989): Karakteristike ušća briofita u nekim reliktnim kanjonskim biocenozama. 

CANU. Glasnik odjeljenja prirodnih nauka, 7: 207-219. Titograd. 

G r o l l e, R. (1983): Hepatics of Europe including the Azores: an annotated list of species, 

with sinonyms from the recent literature. J. Bryol., 12: 403-459. 

H o e h n e l, F. (1893) : Beitrag zur Kenntnis der Laubmoosflora des Kuestenstrisches vom 

Goerzer Becken bis Scutari in Albanien. Oesterr. Bot. Zentralbl. 63: 405-421. 

K u r s c h n e r, H. & P a r o l l y, G. (1997): Additions to the bryophyte flora of the Durmitor 

National Park (Crna Gora) and a first conspectus of all records. Willdenowia, 27: 249- 

264. 

L a t z e l, A. (1931): Vorabeiter zur einer Laubmoosflora Dalmatiens. Beih. z. Bot. Zentralbl. 

48, III : 437-511. 

L o i t l e s b e r g e r, K. (1905): Zur Moosflora der oesterreichschen Uestenlaenders. Verh. 

zool. - bot. Ges. in Wien: 475-489. 

N i k o l i ć, S. (2000): Priroda i turizam Crne Gore. Republički zavod za zaštitu prirode Crne 

Gore. Podgorica. 

P a v l e t i ć, Z. & P u l e v i ć, V. (1975): Preakumulacijski aspekt briofita u kanjonu rijeke 

Pive. Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu prirode-Prirodnjačkog muzeja, 8: 93-99. 

Titograd.

14 


P a v l e t i ć, Z. & P u l e v i ć, V. (1980): Prilog za briofitsku floru Crne Gore. CANU. Glasnik 

odjeljenja prirodnih nauka, 3: 111-131. Titograd. 

P e t r o v, S. (1975): Bryophyta Bulgarica clavis diagnostica. Academia Scientiarum 

Bulgarica. Sofija, pp. 536. 

P e t r o v i ć, J. (1978): Kanjon Mrtvo Duboko. Zemlja i ljudi, 28: 27-34. Beograd. 

S a b o v l j e v i ć, M. (2000): Checklist of hepatics of the Federal Republic of Yugoslavia. 

Lindbergia, 25: 128-133. 

S m i t h, A. J. E. (1990): The Liverworts of Britain and Ireland. University press. Cambridge. 

S t e w a r t, N. (1995): Red Data Book of European Bryophytes. European Committee for 

Conservation of Bryophytes. Norway. 

V e l e n o v s k y, J. (1901): Ein Beitrage zur Moosflora von Montenegro. Oesterr. Bot. 

Zeitschr., 70: 254-256. 

V i l h e l m, J. (1923): Additamenta floristica in Bryofloram montenegriniam. Acta Bot. 

Bohem., 2: 46-50. 

W e i s s, E. (1866): Floristisches aus Istrien, Dalmatien und Albanien. Verh. zool.-bot. Ges. 

16: 571-584. 

Primljeno: 12. 03. 2001.

PDF - Prirodnjacki muzej Crne Gore

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?