Godišnjak KSRS

Page 1


Uz prvi broj • RIJEČ UREDNIKA • Ko voli životinje, voli i ljude? Pred vama je prvi, nadam se ne i posljednji, Godišnjak Kinološkog saveza Republike Srpske, kojeg smo uradili u želji da i na ovaj način obilježimo izuzetan jubilej Saveza - 20 godina postojanja i rada. Dobra je ovo prilika da se zahvalim svim kinolozima, kinofilima i entuzijastima, čiji je predani rad u prethodnih 20 godina omogućio proslavu ovog jubileja, kao i izlazak časopisa. Zahvaljujem se autorima tekstova, doktoru Milivoju Uroševiću, dipl.inž. Borisu Špoljariću, DVM Peri Božinovskom, svim članovima klubova i društava, članicama Saveza, koji su dostavili tražene podatke i fotografije i na taj način doprinjeli boljem pregledu i presjeku našeg rada. Posebno se zahvaljujem Kinološkom savezu Srbije čija nam je pomoć bila od izuzetnog značaja, kako u radu ovih godina, tako i u obilježavanju našeg jubileja, kao i reviji “Zov” koja je naš rad pratila i podsticala svih ovih godina. Takođe, zahvaljujem se svima koji su nam dostavili tekstove i fotografije iz ličnog arhiva, jer bez njihovog sjećanja Godišnjak ne bi bio kompletan. Ne treba ni reći koliko sam zahvalan ljudima iz tima za izradu Godišnjaka, koji su svesrdno doprinjeli da časopis izgleda ovako, da naš rad i naši uspjesi izgledaju i ljepše i značajnije. Jedno veliko hvala sponzorima, oglašivačima i svim prijateljima. Godišnjak je posvećen 20. godišnjici kinologije Republike Srpske, našem šarplanincu, našem zmijanjskom vezu - kulturnoj baštini kojoj dugujemo da je njegujemo i sačuvamo od nestanka i zaborava. Časopis je posvećen i našem tragu u vremenu i prostoru. Želja za budućnost nam je da tako bude iz broja u broj... U jednom od svojih uvodnika, za časopis koji uređuje, naša kinološka prijateljica Petra Buva kaže: “U našem kinološkom svijetu, kao i u svakom drugom sportu, postoji veliki takmičarski duh u svakom od nas, radilo se o odgoju, uspjesima na izložbama, u radu ili bilo kojoj drugoj disciplini. Takmičenje i dokazivanje dobro je sve dok ne pređe na onu drugu stranu, gdje želja da se naš ego dokaže i pokaže zasjeni onu glavnu nit vodilju - želju da nešto stvorimo, napravimo i ostavimo iza sebe za dobrobit svih, da ostavimo trag... Bili smo međusobno i konkurencija i protivnici, no sve je to završavalo onoga trenutka kada se izašlo iz ringa. Slavila se svaka pobjeda, i ona najmanja i uistinu nije bilo tako jako važno da li je to bio tvoj ili moj pas na postolju. Ljudi su bili otvoreniji, nasmijaniji, zadovoljniji nego sada. Družili su se i mimo kinoloških manifestacija. Vladala je toplina i sloga. I bilo je dobro. I ljudi su voljeli ljude. A danas?“ I upravo zbog toga i jeste moja naslovna dilema: Ko voli životinje, voli i ljude? Nemojte da mi koji volimo životinje, prestanemo da volimo ljude niti da prestanemo da se međusobno cijenimo i uvažavamo. Do novog broja, želim da NAM svima poželim da naš hobi, naša profesija i naša budućnost bude bolja i ljepša, za naše pse i nas same. U sjećanju na mog usnulog anđela, moju Jefimiju! Hvala! Zoran M. Kos gambitrs@gmail.com

Strana 1


Sadržaj 4

Prvi koraci

6

Naših prvih 20 godina

18

Članice Kinološkog saveza Republike Srpske

52 54

Šarplaninac: Juče, danas sutra... “Ilirski ovčar” Pojam koji poznajemo ili... B. Špoljarić

58

Šarplaninac nastanak i komentar standarda. B. Špoljarić

64

Šarplaninac “pastirski pas” ili “klasični molos”? B. Špoljarić i M. Urošević

72

Promijena pojedinih eksterijernih parametara kod Šarplaninca kao posljedica gajenja u urbanoj sredini. M. Urošević i D. Drobnjak

76

Šarplaninac u Makedoniji P. Božinovski

Impressum

GODIŠNJAK KINOLOŠKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE Broj 1 Godina I Maj 2016. Tiraž: 1000 kom. Broj ISSN: 2490-2497 Besplatan primjerak

Glasilo Kinološkog saveza Republike Srpske Izdavač: Kinološki savez Republike Srpske Telefon: 051/381-226 E-mail: godisnjak.ksrs@gmail.com Za izdavača: Predrag Uzelac, predsjednik KSRS Glavni i odgovorni urednik: Zoran M. Kos, gambitrs@gmail.com Art direktor/tehnički urednik: Jovana Danilović, Dragan Balaban


82

Tornjak: Kako dalje? Čuvar raskošnog izgleda Z. M. Kos

84

Biostatički model tijela Tornjaka M. Urošević, D. Drobnjak, B. Špoljarić, B. M. Urošević, Y. Ograk, M. Fury i B. Novaković

90

Babezioza kod pasa G. Paraš

92

Vakcinacija pasa O. Vitković

94

Određivanje plodnih dana i reproduktivno zdravlje kuja B. Lukač

96

Putovanje sa kućnim ljubimcima u zemlje EU I. Dujmović

98

Zmijanjski vez - svjetsko kulturno naslijeđe D. Đukanović

Saradnici u ovom broju: Milivoj Urošević, Boris Špoljarić, Pero Božinovski, Ranko Preradović, Goran Paraš, Ognjen Vitković, Bojan Lukač, Inga Dujmović Fotografija: Zoran M. Kos, Žarko Marković, Vanja Dančić i arhiva članica Posebno se zahvaljujemo za fotografije iz lične arhive Mirku Petrešinu, Milivoju Uroševiću, Siniši Danjku i Miši Gajiću

Prevod i korektura/lektor: Zoran Baroš, Vanja Štrbac Štampa: Grafomark, Laktaši

Naslovna: Zmijanje–Klisina, Mirna Samardžić i Alka-Funta, Vuk Radujković i Ati-Div u narodnoj nošnji sa Zmijanja, koja datira iz 19. vijeka U časopisu su korišteni motivi i eksponati Etno sela - muzej Ljubačke doline.

Napomena: Kinološki savez Republike Srpske i redakcija “Godišnjaka” ne odgovaraju za tačnost i istinitost podataka objavljenih u tekstovima i oglasima. Rukopisi i fotografije se ne vraćaju.


Prvi koraci

Strana 4


Strana 5


NAŠIH PRVIH

dvadeset godina

Predrag Uzelac, predsjednik Kinološkog saveza Republike Srpske

Pod ovim imeniteljem, sve su naše aktivnosti obilježavanja dvadesetogodišnjice postojanja i rada Kinološkog saveza Republike Srpske. Skromno, kao što je i naša opšta odlika, doprinosimo tome da to obilježavanje, ipak, ostane što je moguće dugotrajnije i da bude ovjekovječenje jednog našeg perioda, značajnog upravo za naše postojanje. Istorijski gledano, dvije decenije nisu veliko vremensko razdoblje i, čini se, prohujalo je kao dlanom o dlan. Međutim, u našem slučaju, vremenski period od dvadeset godina predstavlja period u kojem smo postigli značajne rezultate. Taman takve da su oni, bez sumnje, čvrst i vidljiv temelj za našu buduću, široku i raznovrsnu aktivnost, prilagođenu novom dobu i savremenosti koju sobom nosi. Vrijeme je to, takođe, uspostavljanja kontinuiteta kinološkog aktiviteta na ovim našim, ali i prostorima ove regije, gdje djelujemo i ostvarujemo svoje akcije. Kada smo osnivali Kinološki savez Republike Srpske - sje-

timo se 29. marta 1996. Godine i pomenimo zvanični dokument - Rješenje o upisu Saveza pod brojem RG-49/96 u Osnovnom sudu Banja Luka - ni slutili nismo da ćemo, u ovom relativno kratkom, dvadesetogodišnjem vremenskom periodu, postići ono što je osnovna želja i htjenje svih zaljubljenika u ovu plemenitu i nadasve humanu djelatnost kakva je kinologija, a koji su se udruživali i organizovali na početku. Još u vrijeme ratnih događanja, 1994. godine, započeli smo aktivnost izložbom pasa koju je inicirao Mišo Gajić, kada je utemeljeno prvo Kinoloiško društvo Banjaluka, a potom su osnivana društva u Prnjavoru (1965.) i Gradišci (1996.) kao i drugim mjestima, čime smo ostvarivali osnovne preduslove za formiranje Saveza. S početnih par članica i članova, narasli smo danas na četrdesetak njih, tačnije - 36 stalnih, a trideset sedma je u fazi registrovanja, dok nemali broj društava, udruženja, klubova i uzgajivača i takmičara kuca na vrata za prijem u članstvo. Imali smo s početka jedva tri, četiri, dok danas imamo 35 međunarodnih i državnih sudija, što pokazuje da smo i u tom pravcu ostvarili određene rezultate. Ove, i brojke manifestacija - više od dvadeset međunarodnih, osamdeset državnih i preko pedeset specijalizovanih izložbi - dovoljno kazuju o tome šta je sve rađeno, kakav je put djelovanja pređen i na kojem se nivou nalazimo. Doda li se tome da smo osnivačku skupštinu Saveza održali u foajeu Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci, a da danas imamo sopstvene prostorije koje smo kupili svojim i kreditnim novcem, sasvim je ilustrativan naš rast i razvoj. Da se malo i pohvalimo: nove prostorije smo savremeno i moderno opremili i informatički osposobili, da u svakom pogledu mogu odgovoriti zahtjevima novog vremena i načina djelovanja Kinološkog saveza Republike Srpske, gdje se, očito je, poklanja značajna pažnja ovoj izuzetnoj djelatnosti. Naša WEB stranica se osmišljava i ostvaruje u

Strana 6


doslovnog prikazivača i pokazivača djelovanja. Istovremeno, borimo se da to bude vrsta pouke i poduke, didaktike i obrazovni obrazac u oblasti kinologije uopšte. U osnivanju našeg saveza, značajnu pomoć smo imali od Jugoslovenskog kinološkog saveza i njegovog predsjednika Nikole Sjekloće, zatim Kinološkog saveza Srbije i Dušana Nešića i Mahmouda Al Dagistana, predsjednika i sekretara tog Saveza, te kinoloških sudija Evice Mišić i Biljane Džigurski, kao i mnogih drugih, naših budućih pregalaca i aktivista. Naglasimo i to da su nas naše manifestacije po brojnosti i obimu, kako one u organizaciji Kinološkog saveza Republike Srpske, tako i izložbe i akcije koje organizuju naše članice, svrstale u zlatnu sredinu po tom vidu djelovanja na širem području, dok smo u Bosni i Hercegovini lideri po broju i po brojnostu manifestacija. Izborili smo se, istovremeno, za zavidan kvalitativni nivo, o čemu posebno vodimo računa i tome ćemo se i u budućoj aktivnosti s posebnom brigom posvećivati, poklanjajući pažnju upravo nivou i sadržaju manifestacija. Odabirom kvalitetnih afirmisanih sudija i eksperata, kvalitetom organizacije i našom znanom gostoprimljivošću, ostvarujemo bogatstvo manifestacija koje nas odlikuju i afirmišu našu suštinsku aktivnost manifestacionog karaktera. Inače, sadržajnost i bogatstvo aktivnosti Kinološkog saveza Republike Srpske posigurno nadrasta ovdašnje slične organizacije, čineći nas značajnim i po mnogo čemu osobenim. U tom pogledu, najviše nam doprinose članice, koje su nosioci ukupne djelatnosti. Prepoznati po aktivnosti i ozbiljnosti, imamo zahtjeve i za nova učlanjenja, posebno klubova, a i društava i udruženja. Naglasih klubove, pa da istaknem rad karakterističnih, kao što su „Klub ruskih rasa“, „Retriver klub“, „Kangal klub“, „Klub njemačkih ovčara“, „Doberman klub“, „Klub njemačkih kratkodlakih ptičara“ i tako redom. Posebnu pažnju zavređuje Šarplaninac klub „Krajina“ iz Banjaluke, koji postiže izvanredne rezultate, upravo onakve koji nadilaze i matične zemlje koje imaju patronat nad rasom šarplaninaca. Poštovanjem struke i pridržavanjem osnovnih uputstava, koristeći spoznajnost najvrsnijih kinologa, ljudi rade mnogo na očuvanju čistoće rase. Tome, čini se, možemo da se radujemo i kod drugih ljudi, najčešće odgajivača pasa, ali i klubova, društava, udruženja i inih organizacionih jedinica. Spomenimo i naše odgajivače, čijim značajem i djelatnardincima, Alija Ćosić sa rotvajlerima, Branko Lazić sa nošću možemo da se ponosimo, kao što su Dejan Marotvajlerima, Milan Radivojac sa dobermanima i drugi. jstorović sa njemačkim ovčarima, Velibor Gavrić sa berSpomenimo i odgajivače lovnih pasa, kao što su Miodrag

Strana 7


Sjednica Upravnog odbora Bošnjak sa njemačkim lovnim terijerima, Dragoslav Račić sa istarskim kratkodlakim goničima, moja malenkost - Predrag Uzelac sa srpskim goničima, Nebojša Švraka sa njemačkim kratkodlakim ptičarima, a da ne zaboravimo pomenuti i pokojnog Vladimira Kovačevića, odgajivača i takmičara sa istarskim kratkodlakim goničima. Naravno da nije bilo moguće pomenuti sve zaslužne, pa se onima koje ne pomenusmo, naiskrenije i od srca izvinjavam. Postignutim za dvije decenije postojanja i intenzivnog rada, mogu biti zadovoljni, prije svega, naši aktivisti i članovi, pa sredine u kojima djelujemo i održavamo manifestacije, ali i Republika Srpska i šira sredina, gdje postoji tradicija kinološkog raspoznavanja i djelovanja. Svi naši članovi su na neki način bitni činioci našeg ukupnog aktiviteta, pa otud potreba da se svima njima iskaže zahvalnost na angažmanu, naročito onima koji se bore da na jedinstevnoj kinološkoj platformi, ostvarujemo dubinu i širinu djelovanja. Najvažnije je da, svi zajedno, ostvarujemo osnovne preduslove za širenje kinološkog pokreta kao takvog, produžavajući tradiciju i prilagođavajući se novom vremenu i uslovima koje ono nosi. Savremenost je donijela mnogo toga što je diktiralo i našu preorijentaciju, i u tom smislu moramo da se prilagođavamo i u budućem radu, koji smatram zahtijevnim u smislu održavanja brige i

uzgoja pasa, ali i organizovanja naših manifestacija, savjetovanja, tečajeva i segmenata aktivnosti, koje se moraju organizovati i u tom smislu usavršavanja. Ako je već kinologija nauka o psima i psećim pasminama, odnosno rodovima, naš je zadatak da se u tom smislu posvetimo onim pasminama koje su ovdje najčešće: bosanski oštrodlaki gonič - barak, kao i bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas - tornjak, koji je u fazi međunarodnog priznavanja, a nama kao pripadnicima srpskog roda svojstvene su rase - srpski gonič, srpski trobojni gonič i jugoslovenski ovčarski pas - šarplaninac. Tu su, logično, rase koje verifikuje i priznaje Međunarodna kinološka federacija, a koje podižemo i uzgajamo kroz našu aktivnost i koje su svojstvene za naše članstvo, a što se najbolje vidi u popisu članova. Da podsjetimo na našu prošlost i istoriju, na kinološku tradiciju na ovim prostorima. Prvi Jugoslovenski kinološki savez osnovan je 1924. godine u Ljubljani. Potom je 1928. uspostavljena veza sa Međunarodnom kinološkom federacijom, čiji član postaje tek 1936. godine. Kinološki savez u Bosni i Hercegovini formira se tek poslije Drugog svjetskog rata, a potom se gasi krajem šezdesetih godina, te kao Savjet za kinologiju ulazi u sastav Saveza lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine. Krajem osamdesetih, na skupu u Doboju, javlja se inicijativa ponovnog osnivanja Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine, ali dalju aktivnost oko formiranja Saveza prekidaju ratni sukobi na našim prostorima. Koliko se zna, prvo kinološko društvo osnovano je u Zagrebu 1930, a drugo u Beogradu 1931. godine. Ova društva su bila pretežno sa lovačkim psima i oba je osnovao artiljerijski pukovnik Dragoljub Nikolajević, odgajivač poentera. Kažimo i to da je u birvaktilna vremena Jugoslavija u dva navrata imala predsjednika Međunarodne kinološke federacije, pošto je dr Ivan Lovrenčić izabran 1939. godine za potpredsjednika, a naredne godine i za predsjednika te organizacije, čiji je rad prekinuo Drugi svjetski rat pa je, faktički, Lovrenčić vršio dužnost predsjednika sve do

Seminar za sudije i pripravnike 29.11.2014. Banja Luka Strana 8


1949. Tada je ova međunarodna asocijacija nastavila sa radom, a poslije dugog vremena ponovo je naš predstavnik, sada kinolog iz druge Jugoslavije, Miloš Carević bio predsjednik FCI. On je, tada ministar u Vladi Srbije, od 1957. do 1958. godine bio na mjestu predsjednika. Inače, bilo je vrlo zapaženo naše prisustvo u međunarodnim vodama, za šta se borimo i u novija vremena, pošto smo zastupljeni ravnopravno u članstvu Međunarodne kinološe federacije. Tome u prilog govori činjenica da smo, tokom djelovanja u ove dvije decenije, uspjeli sa kolegama iz Federacije BiH, osnovati najprije Uniju kinologa BiH, današnju krovnu organizaciju - Kinološki savez u Bosni i Hercegovini (KSuBiH). Ovaj je Savez, potom, postao član Međunarodne kinološke federacije čije je sjedište u Belgiji, u gradu Tunu, gdje je i potpisan ugovor o ulasku krovnog Saveza u članstvo međunarodne asocijacije. Ta pozicija itekako nam dobro dođe, jer se federacija brine o mnogim značajkama u našem kinološkom radu, koje su potrebne zarad naše pozicije ne samo ovdje, nego i na putu međunarodne afirmacije. Nije mala brojka svega što pod svojom rukom drži Međunarodna kinološka federacija, a bez njenih validnih odobrenja i preporuka, odnosno licenci i sertifikata, nije moguće raditi ni kod kuće, a kamoli u međunarodnim vodama. Tim prije što je ta asocijacija nama glavna, bez obzira što u međunarodnim kinološkim prostorima postoje još neke, takozvane međunarodne organizacije, institucije i federacije. Iako smo kontakt partner, što znači da smo u ugovorenom članstvu, dužni smo se pridržavati svih normativa, pravila i odrednica Međunarodne kinološke federacije. S obzirom na to da nam slijede raznovrsne aktivnosti, posebno one projektovane u programskoj aktivnosti Kinološkog saveza Republike Srpske za 2016. godinu, ali i dugoročnije, koje smo inicirali našim zagledanjem u budućnost djelovanja i sigurnog postojanja, to očekujemo od svih koji su moćni da utiču na ta naša aktivna postojanja, da nam se nađu na zajedničkom frontu ostvarivanja naše budućnosti. Sigurno je da smo, kako rekosmo, ostvarili sigurnost djelovanja i nivo koji garantuje realizaciju svega zacrtanog u programima i planovima, pa i snovima, ipak, zbijanjem naših kinoloških redova ostvarujemo garanciju bezbjednijeg i sigurnijeg djelovanja. Ne samo što se članstva i aktivista tiče, nego i naši pomagači, sponzori, prijatelji i oni koji nas podržavaju, imaju mogućnost ozbiljnog i vidnog učešća u svim našim aktivnostima. Počevši od planiranja i projektovanja, pa do ostvarivanja svih vidova djelovanja, od manifestacionih, do onih obrazovnih

i didaktičkih, kao i segmenata koje, možda, ko zna zbog čega nismo uzimali u obzir u prošlosti. Svaka nam je novina dobrodošla i svima koji nam tako nešto ponude, bićemo zahvalni, smatrajući to zajedničkim ostvarenjem sna. Široka je i razovrsna lepeza našeg djelovanja, ali nikada ne smije biti konačna, ničim zaključena, ni nekim našim egoizmom niti mogućim političkim i politikantskim limitom. Nemamo se razloga baviti bilo kakvom politizacijom, kada imamo toliko toga što predstavlja širinu kinološkogt djelovanja. Svima vam se zahvaljujem na strpljenju i molim da zajednički uzmemo učešća u pogledu u našu budućnost.

Strana 9


20 godina

KINOLOŠKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE

10. Godina K.S. Republike Srpske Banja Luka, marta 2006. godine Autori Miroslav Gajić i Vedran Božičković

Kancelarija K.S. Republike Srpske - danas Kancelarija: ksrs_bl@blic.net Mediji: ksrs.press@gmail.com Izložbe: ksrsshows@gmail.com

Pravilnik o stručnom radu (slika lijevo)

Povodom velikog jubileja - 20 godina Kinološkog saveza Republike Srpske, Savez je objavio knjigu “Pravilnik o stručnom radu”, s ciljem da pomogne sudijama i sudijskim pripravnicima, odgajivačima, vlasnicima i svim prijateljima kinologije. Knjiga je osmišljena kao potrebna i neophodna literatura za napredak kinologije u Republici Srpskoj i BiH.

Strana 10


Kinološke sudije KINOLOŠKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE

MEĐUNARODNE kinološke sudije 1. Radovan Mazalica 2. Tomislav Čanić 3. Mirko Petrešin 4. Rade Pajić 5. Predrag Uzelac 6. Vedran Božičković

Strana 11

DRŽAVNE kinološke sudije 1. Mladen Baštić 2. Nedeljko Blagojević 3. Miladin Božić 4. Radenko Božić 5. Elvir Velić 6. Dragan Golubović 7. Zoran Grujić 8. Ljubomir Drekalo 9. Duško Drljača 10. Nenad Đorđić 11. Stanko Jovanović 12. Nenad Kajkut 13. Saša Kršić 14. Zoran M. Kos 15. Nenad Mitrović 16. Borislav Moravac 17. Aleksandar Radišković 18. Dragoslav Račić 19. Danijel Ćurguz 20. Bojan Čenić 21. Zoran Čikić 22. Anja Šnjegota 23. Siniša Danjko 24. Miodrag Rajak 25. Saša Vurzberg 26. Redžo Haskić 27. Ana Šebalj 28. Branimir Dobrokes


MILENKO ŠARIĆ Prvi predsjednik Rođen je 6. maja 1956. godine u Donjem Ratkovu, na Zmijanju, gdje mu je otac Simo radio kao učitelj. Odgajan u prosvjetarskoj porodici, cijelog života biva vezan za školstvo, a danas je vanredni profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta Banjaluka, gdje predaje Anatomiju domaćih životinja i Bezbijednost animalnih prozvoda, smatrajući to nastavkom one spoznaje domaćih ljubimaca iz djetinjstva, jer je od najranije spoznaje imao psa kao prijatelja. Završio je Medicinsku školu u Banjaluci, Veterinarski fakultet u Sarajevu, magistrirao u Zagrebu, a doktorirao u Banjaluci. Doktorsku radnju radio je na temu mastitisa, a što je karakteristično za mliječno govedarstvo. Objavio je više od stotinu naučnih i stručnih radova, obavljao više značajnih funkcija, a trenutno je na poziciji direktora Centra za razvoj i unapređenje sela Banjaluka.

KARL REISINGER Počasni predsjednik “Uprkos različitim interesima koji su vladali ranijih godina u BiH, kinolozi iz Banjaluke težili pozitivnim rezultatima. Vremenom smo razvili pravo prijateljstvo. Čast mi je poznavati ovakve ljude, a iako nisam u mogućnosti da prisustvujem vašem jubileju, na kojem vam od srca čestitam, šaljem vam najljepše želje za budućnost.”

Strana 12


NEBOJŠA ŠVRAKA Drugi predsjednik Rođen je 04. novembra, 1956. godine. Aktivno je učestvovao na osnivanju Kinološkog saveza Republike Srpske, prvo osnivajući KD “Gradiška”, a potom kao predsjednik inicijativnog odbora za osnivanje KSRS. Na osnivačkoj skupštini, izabran je za potpredsjednika Saveza, a u sljedećem mandatu za predsjednika KSRS. Tu dužnost je obavljao dva mandata. Osnivanjem UKS BiH, obavljao je dužnost predsjednika ove unije. Kinološki rad je upotpunjavao pišući stručne članke iz oblasti lovne kinologije i lovstva. Od djetinjstva se druži sa psima, a od 1978. sa prvim rasnim lovnim terijerom. Prvi sudijski ispit je položio 1986. godine i registrovao odgajivačnicu “Potkozarska”. Visoke rezultate postiže u uzgoju lovnih terijera, njemačkih kratkodlakih ptičara i oštrodlakih jazavičara. Sveopšti sudija i sudija za ispite u radu svih pasa za lov postao je 2006. Sudio je u Njemačkoj, Ukrajini, Letoniji, Rusiji, Grčkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini... Između ostalog, bio je i sudija na Evropskoj izložbi 2007. godine i Evropskom kupu u radu pasa goniča 2006. Osnivač je i predsjednik “Kurzhaar” kluba u BiH, kao i rukovodilac i član niza značajnih stručnih komisija na državnom nivou. Obavljajući sudijsku dužnost, služi se italijanskim, engleskim, njemačkim i ruskim jezikom. Po zanimanju je specijalista za lovstvo.

MIODRAG BOŠNJAK Treći predsjednik Strana 13


PREDRAG UZELAC predsjednik Kinološkog saveza Republike Srpske Rođen je 10. septembra 1978. godine u Banjaluci, gdje je odrastao i školovao se. Oženjen je i otac troje djece. Predsjednik Kinološkog saveza Republike Srpske je od 2013. godine. Vlasnik je poznate odgajivačnice pasa “Rašinovačka” rase srpski gonič. Sa svojim psima postigao je zapažene rezultate, kako na državnom, tako i na međunarodnom nivou. Član je Kinološkog saveza Republike Srpske od 2001. godine, a osnivač je i član Kluba odgajivača i ljubitelja pasa goniča iz Banjaluke od 2003. godine. Kinološki sudija postao je 2005. godine, a ovlašteni je međunarodni kinološki sudija IV i VI FCI grupe i rada pasa goniča. Strastveni je lovac, zaljubljenik u fotografiju životinjskog svijeta i prirodnih ljepota. Zahvaljujući ovom interesovanju, nagrađivan je na prestižnim međunarodnim takmičenjima. Po zanimanju je diplomirani inženjer arhitekture, diplomirao na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Takođe, Predrag je i apsolvent Lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu.

MIROSLAV GAJIĆ Prvi sekretar Rođen 16.09.1960. u Banjaluci. Po zanimanju je profesor istorije. Zaposlen u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ‘’ Dr Miroslav Zotović ‘’ u Banjaluci. Inicijator i jedan od osnivača Kinološkog društva ‘’Banja Luka ‘’ koje je osnovano 1994. Prvi sekretar KD Banja Luka u periodu od 1994. do 1998. Aktivno sudjelovao i pomagao u osnivanju nekoliko kinoloških društava i pasminskih klubova u RS. Inicijator i jedan od osnivača Kinološkog saveza RS i član osnivačke skupštine KSRS (1996/9/3. Poljoprivredni fakultet u Banjaluci) i prvi sekretar Saveza u razdoblju od 1996. do 2007. kada odlazi iz KSRS. Incijator i jedan od potpisnika ‘’ Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa Kinološkog Saveza RS i Kinološkog saveza Republike Srbije ‘’ koji je potpisan u Beogradu 23.12.1997. a koji je omogućio dobivanje prvih seveznih izložbi (CAC) i saveznih utakmica (CACT), te delegat ispred KSRS prema Jugoslovenskom kinološkom savezu (JKS). Kinološki sudija od 1998. za III i IX FCI skupinu, sudio na većem broju kinoloških manifestacija državnog i međunarodnog karaktera u RS, BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Aktivno sudjelovao na svim pripremnim sastancima s predstavnicima Bosanskog kinološkog saveza (BKS) i predstavnicima Kinološkog saveza Herceg Bosne oko pripreme za osnivanje krovne kinološke organizacije u BiH, Unije kinoloških saveza BiH (UKS BiH). Jedan od osnivača i član

Strana 14


osnivačke skupštine UKS BiH koja je održana 15.06.2000. u Vitezu. Jedan od učesnika istorijskog događaja za kinologiju Bosne i Hercegovine koji se desio 06.02.2002. u beogradskom hotelu ‘’ Hayatt ‘’ gdje je potpisan Ugovor o pridruženom članstvu između FCI i Unije kinoloških saveza BiH.

BOJAN ČENIĆ Aktuelni sekretar Rođen je 17. oktobra, 1981. godine u Banjaluci, gdje i danas živi i radi. Oženjen je i otac jednog djeteta. Tehnički sekretar Kinološkog saveza Republike Srpske je od kraja 2007. godine. Vlasnik je odgajivačnice pasa “Zmaj od Noćaja”, rase srpski gonič. Sa psima ove rase postigao je zapažene rezultate, kako u odgoju, tako i u izlagačkom smislu na državnom i međunarodnom nivou. Član je Kinološkog saveza Republike Srpske od 2000. godine. Osnivač je i član Kluba odgajivača i ljubitelja pasa goniča iz Banjaluke od 2003. godine. Kinološki sudija postao je 2006. godine, a ovlašten je za suđenje VI FCI grupe i rada pasa goniča. Osim navedenog, Bojan je strastveni lovac i zaljubljenik u prirodu. Diplomirao je na Fakultetu za ekologiju Univerziteta za poslovne studije u Banjaluci, na temu “Ekoturizam banjalučke regije”.

Strana 15


In memoriam Vladimir Kovačević (1974-2014) Rođen 1974. godine u Sanskom Mostu, u vihoru rata napušta rodno ognjište i nastavlja raditi i živjeti u Prijedoru. Međunarodni kinološki sudija, upamćen je kao pregalac i aktivista u kinologiji, bio je godinama član Upravnog odborra Kinološkog saveza RS. Strastveni je lovac, potvrđujući se u Lovakvom udruženju „Mrakovica“ u novoj životnoj sredini, a gdje je obavljao značajne i odgovorne funkcije. Uvijek mladalački, nasmijan i raspoložen, ostaće u pamćenju svih koji su ga znali kao izuzetan, jedinstven, dobar čovjek, prijatelji i drug. Organizovao je i inicirao brojne kinološke manifestacije i izložbe, po čemu će biti pominjan, kao i po brojnim odličjima i priznanjima koja je osvojio u svom vrlo agilnom radu. Prijatelji iz lova pamtiće ga po uzgoju divljači i brizi o njoj, a kinolozi su ostali bez vrijednog i značajnog člana.

Dragan Stanković (1968-2011) Rođen je 1968. godine, a bavio se odgojem njemačkih ovčara i rotvajlera od 1988. godine. Bio je osnivač i vlasnik uzgajivačnice „Julifarm“ u Banjaluci, a jedan je od osnivača Kinološkog društva ovdje i Kinološkog saveza Republike Srpske. Inicirao i osnovao Klub uzgajivača njemačkih ovčara Banjaluka, a među prvima je radio po pravilima Svjetskog kluba odgajivača njemačkih ovčara (WUSV). Njegove viutrine, takođe, krase brojne nagrade, odlikovanja i priznanja, a odčlaskom ovog pregaoca kinologije, ovaj je pokret izgubio vrijednog i po mnogo čemu jedinstvenog pristašu, pregaoca i člana.

Igor Ćelić (1977-2014) Rođen je 1977. godine, a nastanio se u Laktašima i od 2003. godine, kada nabavlja prvu ženku njemačkog ovčara, posvećuje se kinologiji. Upravo je, sanjajući o registraciji sopstvene odgajaonice, saznao o opakoj bolesti i od 2013. do smrti, 20. maja 2014. godine, radi na tom sopstvenom poslu nazvavši ga „Ingvar(Vom)“. Kao mlad kinolog, a agilan u novom odabiru pasije i posla, osvojio je više laskavih priznanja, davši doprinos širenju kinologije, pa će ga drugovi i poznanici upravo dugo pamtiti po tome. Bio je brižan supug i otac dvoje djece.

Strana 16


Strana 55


Članice Kinološkog saveza Republike Srpske (PO AZBUČNOM REDU)

Kinološko društvo “Banja Luka” ~ Banjaluka Kontakt osoba: Danijela Ćetković Braće Mažar i majke Marije bb, 78000 Banjaluka Mobilni: +387 65 317 030

Značajno je istaći da su sadašnji klubovi šarplaninaca, dobermana i njemačkih ovčara počeli kao sekcije društva, da bi svojim napretkom omogućili svoj opstanak u svijetu kinologije kao samostalna udruženja. Jedan od naših članova, dugogodišnji odgajivač njemačkih ovčara Dragan Stanković, prerano nas je napustio i u njegovo ime društvo organizuje specijalizovanu izložbu njemačkih ovčara “Memorijal Dragan Stanković”, koja će nadamo se preći u tradiciju. Na taj načim želimo da odamo počast Draganu kao čovjeku, ali i kao velikom kinologu. Trenutni predsjednik društva je Bogoljub Novaković, izabran na skupštini društva u martu 2015. godine.

Bernardinac klub u Republici Srpskoj ~ Banjaluka

CAC Banja Luka 2015. Kinološko društvo “Banja Luka” osnovano je 28. 06. 1994. godine u Banjaluci na inicijativu Miroslava Gajića. Prvi predsjednik društva, te godine, postao je prof. dr Milenko Šarić. Nakon njega, društvo su vodili Dobrivoje Bjelobrk, Tatjana Bilbija Lalićević, Saša Vurzberg, Siniša Danjko i Nenad Kajkut. Dudgogodišnjim radom i trudom, ovo društvo se nametnulo kao najveće kinološko društvo u Republici Srpskoj. Od osnivanja, u organizaciji društva, održano je 22 CAC i 6 CACIB izložbi sa velikim brojem, kako domaćih, tako i inostranih izlagača. Najveća izložba društva je CAC održan 2009. godine u hali “Metal” gdje je bilo prijavljeno 630 pasa, 113 rasa iz 14 različitih zemalja. Članovi Kinološkog društva “Banja Luka” redovno su članovi Upravnog odbora Kinološkog saveza Republike Srpske gdje se svojim zalaganjem trude da na najbolji mogući način promovišu kinologiju Banjaluke i Republike Srpske. Predsjednik skupštine Kinološkog saveza Republike Srpske, kao i Skupštine Kinološkog saveza u Bosni i Hercegovini je dugogodišnji član Kinološkog društva “Banja Luka” Siniša Danjko.

Kontakt osoba: Andrea Trninić Braće Podgornika 8, 78000 Banjaluka Mobilni: + 387 65 976 474

Bernardinac klub je osnovan 2014. godine u Banjaluci. Na izbornoj skupštini, za predsjednika je izabran Velibor Miki Gavrić, za potpredsjednika Adnan Mujadžić, za sekretara kluba Andrea Trninić. Klub ima dvadesetak članova, od kojih su tri aktivna. Kao i svaki drugi klub pasa, tako je i Bernardinac klub osnovan sa ciljem popularizacije rase bernardinac na našim prostorima, koji se sprovode kroz savjetovanje i pružanje usluga svima koji su zainteresovani. Klub je osnovan za sve odgajivače, vlasnike i ljubitelje ove plamenite rase. Kao jedan od mlađih klubova u Kinološkom savezu RS, Bernardinac klub može sa ponosom da se pohvali sa do sada orga-

CACIB Banja Luka 2016.

Crufts 2013.

Strana 18


nizovane dvije klupske specijalizovane izložbe bernardinaca koje su bile na visokom organizacionom nivou. Prva izložba je održana 03. 05. 2014. u kinološkom kompleksu Rakovačke bare u Banjaluci. Kao prva takve vrste na područiju RS i BIH ikada organizovana, dobila je jako velike pohvale od strane iskusnijih kolega iz svijeta kinologije. Na izložbi su bila prijavljena 22 psa, od kojih je 16 izloženo i ocijenjeno. Druga klupska specijalizovana izložba je održana 26. 04. 2015. u Etno selu Stanišići u Bijeljini. Dobra organizacija je i ovaj put bila prepoznata od strane izlagača i nagrađena podrškom klubu, koja se ogledala u dolasku izlagača u većem broju u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj put smo imali 21 ocijenjenog psa i izlagače iz Srbije, Slovenije, RS i BIH.

Klub odgajivača i ljubitelja pasa goniča ~ Banjaluka Kontakt osoba: Ranko Vučen Bitoljska bb, 78000 BanjaLuka Mobilni: +387 65 464 434

Kako se već duže vrijeme osjećala potreba za organizovanjem odgajivača lovnih pasa goniča, na prijedlog Inicijativnog odbora 29. 09. 2003. godine održana je Osnivačka skupština Kluba odgajivača i ljubitelja pasa goniča u Banjaluci. Za predsjednika je izabran Ranko Vučen. Osnovni cilj i zadatak Kluba je bio da se poboljšaju eksterijerne i radne osobine pasa goniča na našim prostorima, kao i obrazovanje stručnih kinoloških kadrova. Iste godine u organizaciji Kluba, a u okviru Sajma lova i ribolova uspješno je održana Prva ocjenska smotra lovnih pasa na kojoj su bila prijavljena 34 psa. Po završetku smotre održan je okrugli sto gdje su odgajivači lovnih pasa, zajedno sa predstavnicima Kinološkog saveza Republike Srpske, razgovarali o lovnoj kinologiji i njenom unapređenju.

Klub Bosanski oštrodlaki gonič “Barak” Kontakt osoba: Redžo Haskić Donja Večeriska bb, 72251 Stari Vitez Mobilni: + 387 61 405 079

CAC Vitez 2009.

Kinološko društvo “Bratunac” Kontakt osoba: Zlatan Simić Svetog Save bb, 75420 Bratunac Mobilni: +387 65 356 62

Kinološko društvo “Bratunac” osnovano je 2006. godine. Od osnivanja do danas društvo prolazi kroz težak period opstanka zbog teške ekonomske situacije, kako cijele regije Podrinja, tako i samog društva i opštine u kojoj djeluje. Od samog početka svog djelovanja aktivno učestvuje u radu Kinološkog saveza Republike Srpske i svojim skromnim aktivnostima doprinosi održavanju i razvoju kinologije u Republici Srpskoj i šire. Društvo do sada svake godine tradicionalno organizuje svoju kinološku manifestaciju “Smotra pasa”, koja je u okviru programa Međunarodnog sajma poljoprivrede i turizma “Dani maline – Bratunac”, koja se održava zadnjeg vikenda u junu.

CACT Banja Luka 2008. Sljedeće godine veoma je uspješno organizovana Prva specijalizovana izložba pasa goniča sa 84 prijavljena psa, što je svakako i do danas rekordan broj prijavljenih goniča na jednoj manifestaciji na našim prostorima. Od tada, pa do danas, održano je 6 specijalizovanih izložbi pasa goniča, 15 ocjenskih

BIS - CACT Banja Luka 2008.

Goniči Strana 19


smotri, 5 ispita urođenih osobina i 2 utakmice pasa goniča na divlju svinju. Članovi Kluba su uzeli aktivno učešće na raznim kinološkim manifestacijama, kako eksterijernim, tako i radnim. Svakako treba napomenuti da su u proteklom periodu članovi Kluba ostvarili značajne rezultate na državnom i međunarodnom nivou, prije svega sa psima rase srpski gonič, srpski trobojni gonič i slovački kopov. Od 2011.godine, Klub odgajivača i ljubitelja pasa goniča dobio je od Grada Banjaluke na korištenje dio kompleksa na Rakovačkim barama, gdje je i danas sjedište. U predstojećem periodu, Klub će nastojati da radi na organizovanju i promociji radnih manifestacija za goniče, te će pokušati da unaprijedi saradnju sa Lovačkim savezom RS i resornim ministarstvom u cilju kontrole i poboljšanja kvaliteta pasa goniča u lovištima RS. Na taj način smatramo da ćemo uspjeti i podići kvalitet radnih karakteristika goniča, a to je i osnovna namjena ovih pasa.

Doberman klub

Kontakt osoba: Bogoljub Novaković Podgorička 77, 78000 Banjaluka Mobilni: +387 65 529 283

Regionalno kinološko udruženje “Drina” ~ Novo Goražde Kontakt osoba: Tomislav Pavlović, predsjednik Vojvode Stepe 9, 73240 Višegrad Telefoni: +387 65 402 198, +387 65 631 700, +387 58 630 100 Fax: +387 58 620 565 E-mail: rku@kinologijsdrina.com ili tomo@teol.net Web stranica: www.kinologijadrina.com

Kinološko društvo “Derventa” ~ Derventa Kontakt osoba: Saša Kršić Srpske Vojske 161, 74400 Derventa Mobilni: +387 65 549 553

Kinološko društvo Derventa je osnovano 16. 12. 1996. godine. Prvi predsjednik je bio Slobodan Glišić. Od osnivanja KD Derventa održan je veći broj kinoloških manifestacija na kojima je ocjenjeno preko 800 pasa svih rasa, te nekoliko ispita urođenih osobina goniča i ptičara. Društvo danas radi na unapređenju lovačkih rasa pasa u saradnji sa lovačkim udruženjem iz tog grada.

Osnivačka Skupština Regionalnog kinološkog udruženja “Drina” Novo Goražde održana je 13. 03. 2004. godine u Srednjoj školi u Ustiprači. Radno predsjedništvo je bilo u sastavu Nedeljko Blagojević, Tomislav Pavlović i Boro Ivanović, a delegati Skupštine su osim radnog predsjedništva bili Ljubomir Drekalo, Srećko Nedić, Duško Kajević, Obrad Pjevčević, Nenad Vrećo, Danko Sarić, Ivica Jagodić, Nedeljko Radović i Bojana Čvoro. Prvi Upravni odbor je bio u sastavu Tomislav Pavlović (predsjednik), Nedeljko Blagojević, Boro Ivanović, Srećko Nedić i Duško Kajević. Osnovni sud u Sokocu je 03. 05. 2004. godine registrovao Regionalno kinološko udruženje “Drina” Novo Goražde (tada Srpsko Goražde), upisom u registar udruženja. Već narednog dana, dakle 04. 05. 2004. godine smo poslali Kinološkom savezu RS molbu za prijem u članstvo, a od Kinološkog saveza RS smo takođe, narednog dana 05. 05. 2004. godine, pod brojem 31-D/04 dobili informaciju o prijemu u KSRS u svojstvu ugovorne članice. Sporazum o prijemu u članstvo KSRS, datiran sa 05. 05. 2004. godine, sa međusobnim pravima i obaveza-

Moštanica 2016.

J. BIS Spec. goniča Višegrad 2009.

Strana 20


ma, obostrano je potpisan i svečano uručen na Skupštini KSRS održanoj u Prnjavoru. U proteklom periodu smo organizovali niz kinoloških manifestacija, oko 120 ocjenskih smotri, 20 ispita urođenih osobina u radu na divlju svinju, šest CACT utakmica u radu na divlju svinju, tri CAC specijalizovane izložbe goniča, jednu CAC izložbu u Istočnom Sarajevu, a u danima obilježavanja 20 godina KSRS organizovaćemo CAC izložbu u Zvorniku. Danas RKU “Drina” ima oko 100 individualnih članova i blizu 1000 kolektivnih članova (preko lovačkih udruženja). Danas smo, po brojnim pokazateljima, uzorno Kinološko udruženje u KSRS, aktivno učestvujući preko naših predstavnika u organima KSRS, ali i KSuBiH.

Organizacioni odbor FEST-a sad sa većinskim učešćem sportske, radne i službene kinologije. Novoosnovano društvo je od prvoga dana vodilo više kampanja odgovornog odnosa prema vlasništvu, bolesti pasa, a u javnosti je postalo prepoznatljivo po organizovanju DUB DOG Festa koga čine izložbe pasa svih rasa, specijalizovane izložbe pastirskih pasa, kao i specijalizovane izložbe pasa V FCI grupe. Po elementima folklore, specijalizovanim izložbama Kangala, te kvalitetnim odabirom arbitara, Fest postaje prepoznatljiv u regionu.

J. BIS Istočno Sarajevo 2015.

Kinološko društvo “Dub Dog” ~ Kozarska Dubica Kontakt osoba: Zoran Kos, predsjednik Ul. Cara Lazara bb, 79 240 Kozarska Dubica Kontakt telefon: 066 090 956 E-mail: dubdogkd@gmail.com Web stranica: www.dubdogkd.com

2014.

Kangal klub za ex-Yu prostore

Kontakt osoba: Ana Šebalj, predsjednik Paklenica, Gornja Jelenska (RH) Ul. Cara Lazara bb, 79 240 Kozarska Dubica Kontakt: 00385 98 1676595 • 00387 66 090 956 E-mail: kangalklub@gmail.com

Prvo kinološko društvo u Kozarskoj Dubici osnovano je u junu 1996. godine na inicijativu tridesetak ljubitelja kinologije. U to vrijeme, nosioci aktivnosti su bili prvi predsjednik Veljko Puzavac (pokojni) i vrlo aktivni član Dragan Slijepčević. Zamor u radu kao i stupanjem na snagu Zakona o dobrobiti životinja koji zabranjuje kontakt divljači i psa bila je kap koja je prelila čašu i dovela do gašenja društva koje je ostavilo značajne rezultate iza sebe. Krajem 2012. godine, grupa ljubitelja kinologije pokušava da obnovi i oživi rad kinologije na prostoru Kozarske Dubicem, a za predsjednika je izabran Zoran Kos, tako da je početkom februara 2013. godine, formirano novo kinološko društvo “Dub dog”,

Strana 21

Rafael de Santiago - predsjednik FCI-a


Kangal klub za prostore bivše Jugoslavije osnovan je 17. 11. 2013. u Kozarskoj Dubici. Klub ima tridesetak članova i djeluje na prostorima bivše Jugoslavije i šire. Glavni zadatak kluba je promocija rase kangal u izvornom obliku i okupljanje ljubitelja, vlasnika i uzgajivača turskog pastirskog psa kangala, registracija legala, organizacija odgojnih smotri i klupskih izložbi. Takođe, brine se za edukaciju kinoloških sudija, odgajivača, vlasnika i ljubitelja rase, organizacijom seminara, kako bi se mogli upoznati sa rasom koja je nova u kinološkom svijetu, ali vrlo stara u suživotu sa čovjekom. Klub uživa podršku i usko sarađuje sa Turskim kinološkim savezom. Do sada smo vrlo uspješno organizovali tri smotre i dvije specijalne izložbe. Veliku podršku takođe imamo od krovnog Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine, a i vrlo pozitivne utiske smo ostavili na gospodina Rafaela de Santiaga, koji je prisustvovao našoj 3. Smotri i 2. Specijalnoj izložbi kangala.

CACIB Gradiška 2015.

Regionalno kinološko udruženje Kanis ~ Zvornik Kontakt osoba: Vladimir Stevanović Vuka Karadžića 66 3/1, 75400 Zvornik Mobilni: + 387 65 198 786

Regionalno kinološko udruženje “Birač” sa sjedištem u Zvorniku formirano je u novembru 2015. godine. Predsjednik Regionalnog kinološkog udruženja “Birač” je Vladimir Stevanović. Udruženje planira da organizuje prvu CAC izložbu pasa svih rasa 29. maja u Zvorniku i djelovaće i na području opština Milići, Vlasenica, Šekovići i Osmanci. Takođe, davaće podršku i kinolozima iz susjednih opština regije Birač.

Šarplaninac klub “Krajina” ~ Banjaluka Kontakt osoba: Duško Kuzmanović Mobilni: + 387 66 612 764 Prva Kuljanska 363, 78000 Banjaluka

Specijalizovana 2016. “Šarplaninac Klub Krajina” osnovan je 2004. godine. Počeci rada su vezani za Kinološko društvo Banjaluka, gdje su funkcionisali kao sekcija u okviru društva. Od 2012. godine, Klub je registrovan na nivou države kao samostalno kinološko udruženje i direktna članica Saveza, što je omogućilo izdavanje klupskih licenci. Klub danas broji 26 članova. Održava redovne klupske izložbe i po mogućnosti organizuje seminare o šarplanincu. Klupskim nastupima se promoviše rasa, kako na specijalizovanim izložbama u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, tako i na državnim i međunarodnim izložbama u Banjaluci, Prijedoru, Gradišci, Laktašima, Dubici. Na čelu kluba je Upravni odbor čiji je predsjednik ujedno i predjsednik kluba. Ta uloga je povjerena gospodinu Dušku Kuzmanović. Klub je prepoznatljiv na našim širim prostorima i u regiji po vrlo značajnim izložbenim rezultatima, kvalitetnim i dobro posjećenim izložbama, po poštovanju i uvažavanju mišljenja stručnjaka i kinoloških znalaca i po očuvanju čistoće rase. U kontinuitetu svake godine organizuje sve kvalitetnije i posjećenije klupske izložbe i tako opravdavaju glas o sebi da su čuvari čistoće rase šarplaninac. Klub ima velike planove u budućnosti, a prvi će biti 2017. godine - organizovanje Prvog balkanskog kupa za rasu šarplaninac u čast prof. dr Slobodana Pavlovića sa eminentnim imenima iz svijeta kinologije, kao što su arbitri Pero Božinosvki, dr Milivoje Urošević i Boris Špoljarić. U planu su i ustaljeni seminari i edukacija članova.

Tim kluba na jednoj od izložbi (slika gore)

Duško Kuzmanović, predsjenik (desno)

Strana 22


KinološkoKontakt društvoosoba: “Moj Pas” ~ Gradiška Željko Šnjegota Gavrila Principa 3, 78400 Gradiška Mobilni: +387 65 628 830

Članovi KU Moj pas Gradiška su vrhunski odgajivaci različitih rasa i ostvaruju vrhunske rezultate na izložbama, kako u BiH tako i u svijetu. Iz Gradiške je poteklo na desetine šampiona uključujuci i evropske i Svjetske šampione. Gradiška je ponosna na činjenicu da je dala 27 svjetskih i evropskih šampiona, po cemu je ubjedljivo vodeća, ne samo u BiH, već i u širem regionu. Takođe, u Gradišci imamo i veći broj sudija za oblik i rad. Kinolozi Gradiške su dugi niz godina zauzimali vodeće funkcije u KS Republike Srpske i krovne kinoloske organizacije. Svih ovih godina, nastojimo i borimo se za očuvanje pravih kinoloških vrijednosti, unapređenje kinologije i prenosimo znanje i iskustvo na mlađe generacije.

Kinološko društvo “Mrkonjić Grad” ~ Mrkonjić Grad Kontakt osoba: Mladen Popadić Stevana Sindjelića bb, 70260 Mrkonjić Grad Mobilni: + 387 65 673 138

BIS CAC Gradiška 2015.

Najlepši osmijeh

CAC 2010.

KU Moj Pas Gradiška osnovano je 2006. godine. Glavni cilj udruženja je promovisanje kinologije kako u Gradišci, tako i na cijeloj teritoriji BiH. Osnivanjem KU Moj Pas Gradiška je nastavilo kontinuitet kinologije u opštini Gradiška, tako što je velika većina članstva KD Gradiška koje je bilo osnivač Kinološkog Saveza Republike Srpske prešlo u novoosnovano društvo. Gradiška je uvijek bila u samom vrhu kinologije, odatle i činjenica da je prva poslijeratna međunarodna manifestacija bila u Gradišci. U prethodnom periodu u Gradišci je odrzano značajan broj međunarodnih, kao i veliki broj državnih, specijalizovanih izložbi, kao i utakmica i ispita u radu. Čast nam je bila da pri tome ugostimo najeminentnija imena svjetske kinologije tako sto su na nasim manifestacijama sudili predsjednik FCI-a gdin. Rafael De Santiago, potrpredsjednici FCI-a gdin. Karl Reisenger, gdin. Gerard Jipping , član biroa FCI-a gdin. Stefan Stefik i drugi. Zahvaljujući tome, Gradiška je postala poznata destinacija mnogim izlagačima širom Evrope.

Kinološko društvo „Mrkonjić Grad“ osnovano je 1998. godine na inicijativu nekoliko zaljubljenika u kinologiju, predvođenih Vladimirom Ilićem, prvim predsjednikom društva i Miloradom-Mišelom Sladojevićem. Sve do osnivanja ovoga društva, nije bilo organizovanog kinološkog rada na području našeg grada, tako da KD Mrkonjić Grad postaje nosilac kinološkog djelovanja i popularizacije kinologije, kako u Mrkonjić Gradu, tako i u rubnim područjima jugozapadnog dijela Republike Srpske, Šipovu i Ribniku. Ovo društvo je u dosadašnjem radu organizovalo sedam ocjenskih smotri, jednu utakmicu u radu goniča, jednu republičku izložbu pasa i šest CAC izložbi. Posebno treba naglasiti da imamo izuzetno dobru saradnju sa lovačkim društvom u Mrkonjić Gradu, te Šipovu i Ribniku. Sadašnji predsjednik društva je kinološki sudija Mladen Popadić.

Naši veliki prijatelji i učitelji: Borivoj Joksimović i dr Milivoje Urošević

CACIB Banja Luka 2014.

Strana 23


na području opštine. U planu im je omasoviti članstvo, organizovati specijalizovane izložbe, izložbe pasa svih rasa svih rangova kao i seminare i stručna predavanja. Društvo je do sada imalo pet predsjednika: Radovan Mazalica, Lazar Stupar, Nenad Todić, Đemil Đurić i aktuelni predsjednik Mirko Stupar. Sekretari društva su bili Vojin Bera i Mile Sitnić, a sadašnju dužnost sekretara obavlja Darko Suzić.

Kinološko društvo “Novi Grad” ~ Novi Grad Kontakt osoba: Mirko Stupar Milana Ličine 23, 79220 Novi Grad Mobilni: + 387 65 516 104

Klub Njemački kratkodlaki ptičar Kurzhaar u BiHKontakt osoba: Nebojsa Švraka, predsjednik Kruškik 22, Gradiška Tel/fax: + 387 51 840 200 Mobilni: + 387 65 666 762 E-mail: nesos@gradiska.com

LKK 2013.

CAC Novi Grad 2003. i 2004. Prve kinološke manifestacije su organizovane početkom 60-tih godina prošlog vijeka. Organizovane su prve manifestacije ocjenskih smotri lovnih pasa, a polovinom 1997. godine formirano je kinološko društvo Novi Grad. U svojoj istoriji održalo je 31 ocjensku smotru, jedan CACIB, 13 Državnih izložbi i četiri ispita urođenih osobina, kao i jednu utakmicu na krvnom tragu i nekoliko seminara. Vrlo dobra saradnja sa lovačkim udruženjima i lokalnom vlasti

Klub je registrovan kod nadležnog BiH ministarstva 24. 10. 2012. godine. Osnivači i članovi Upravnog odbora Kluba su Nebojša Švraka-predsjednik, Elvir Velić-potpredsjednik i Radomir Smiljanić, član. Nakon osnivanja, potpisan je Sporazum o udruživanju sa KSRS, 20. 03. 2013. godine. Klub je za tri godine postojanja organizovao tri ispita urođenih osobina, dvije specijalizovane izložbe pasa VII-FCI grupe sa dodjelom CAC BiH, dva lovačko-kinološka kupa BiH i tri ocjenske smotre. U navedenom period, Klub je prijavio blizu 300 štenadi. I ove godine planira četiri kinološke manifestacije.

Učesnici LKK 2013.

BIS CAC Novi Grad 2015.

Strana 24


Klub uzgajivača Njemačkih ovčara Republike Srpske ~ Banjaluka

Njufaundlend klub ~ Banjaluka

Kontakt osoba: Tatjana Bilbija Laličević Zdravka Dejanovica 35, Banjaluka Mobilni: + 387 65 646 284 Web stranica: www.newfclubbl.com/contact.html

Kontakt osoba: Siniša Danjko Jaroslava Plecitija 18, 78000 Banjaluka Mobilni: + 387 66 803 423

Nagrade prve manifestacije Odmah po osnivanju kinoloških društava u Republici Srpskoj i Kinološkog saveza Republike srpske, pojavila se želja uzgajivača, vlasnika i ljubitelja rase njemački ovčar da se organizuju u klub, kako bi ovu radnu pasminu prezentovali i približili svima ostalima. Naravno, i da se u sklopu kluba omoguće svim zainteresovanima, a posebno uzgajivačima, aktuelni trendovi, linije priplodnjaka, kao i sve ostalo što se traži u svijetu od modernog njemačkog ovčara. Pa je po pravilima Svjetskog kluba uzgajivača njemačkih ovčara iz Njemačke, trebalo da svoje ljubimce vodimo na obavezne snimke i preglede kukova, laktova i pregled DNA krvi, polaganje radnih ispita, kao i polaganje uzgojnih dozvola kod SV sudija iz Njemačke. Klub je osnovan 10. 10. 1999. godine, pod nazivom Klub uzgajivača njemačkih ovčara Banja Luka, a 30. 03. 2014. promjenio naziv u Klub uzgajivača njemačkih ovčara Republike Srpske, čije ime sa ponosom i danas nosi. Oko 50-tak aktivnih članova kluba u toku godine prijavi oko 300 štenadi ove predivne rase.

Njufaundlend Klub Banja Luka je zvanično registrovan 25. 10. 2010. godine, kao samostalan klub, ali je počeo sa radom 1999. godine kao sekcija Kinološkog društva Banja Luka. U sastavu pomenutog društva, nekoliko vlasnika i ljubitelja njufaundlendskih pasa, sa mnogo entuzijazma radilo je na popularizaciji ove predivne rase. Uz sve aktivnosti, članovi kluba rade i na radnoj sposobnosti pasa. Konstantno se vrši obuka pasa za spasavanje utopljenika iz vode, što je specijalnost rase, kontrolisanje temperamenta, pravilna socijalizacija pasa i naravno predstavljanje klupskih pasa na izložbama. Kontrolisani uzgoj doprinosi veoma dobrom kvalitetu pasa, što rezultira sve većim uspjesima na izložbama. Na Skupštini održanoj u septembru 2010. godine, za predsjednika kluba je izabrana Tatjana Bilbija Lalićevi, a za vođu uzgoja Veselin Petrović. Potpredsjednik je Maja Gligorijević Saradžić, a sekretar Vojislav Saradžić. Počasni članovi i velika podrška su Jovana Danilović, poznati svjetski vodič pasa i vlasnik jednog od najboljih kinoloških časopisa u svijetu “Best in Show magazine” i Juraj Sokolić, jedan od najpoznatijih svjetskih vodiča pasa.

Pobjednici 18-24 mj. 2002. Evroazija 2013.

Kinološko društvo “Pale” ~ Pale Kontakt osoba: Zoran Grujić Dobroslava Jevdjevića bb, 71350 Sokolac Mobilni: + 387 65 406 731

Sudija Peter Arth

Strana 25


Klub polarnih pasa u BiH ~ Brčko

Kinološko društvo “Prijedor” ~ Prijedor

Kontakt osoba: Željko Šnjegota Klebića 1, Brčko Mobilni: + 387 65 628 830 E-mail: klubpolarnihpasa@gmail.com Web stranica: www.klubpolarnihpasa.com

Kontakt osoba: Mladen Goronjić Ljubijskog Rudara bb, 79101 Prijedor Mobilni: + 387 65 659 169

Vijerni izlagač U prostorijama rodne kuće našeg nobelovca Ive Andrića u Travniku, 24. 01. 2010. održana je Osnivačka skupština kinološkog društva “Klub polarnih pasa u Bosni i Hercegovini” kada je klub počeo i zvanično sa radom. Za predsjednika je izabran Željko Šnjegota koji je aktuelni predsjednik u drugom mandatu. Sekretar je bila Enida Jusić, a aktuelni je Žarko Marković. Klub redovno organizuje specijalizovane klupske izložbe sa kvalitetnim odabirom arbitara i konstantno radi na popularizaciji pasa V FCI grupe sa posebnim akcentom na rase samojed, aljaski malamute, sibirski haski, čau čau, američka akita, akita inu.

Kinološko društvo “Prijedor” iz Prijedora formirano je na inicijativu Mile Grabovca i nekoliko entuzijasta u martu 1996. godine i od tada je član Kinološkog saveza Republike Srpske. Prvi predsjednik društva bio je dr Slobodan Balaban. Prva kinološka manifestacija (I republička izložba pasa svih rasa) bila je organizovana nakon osnivanja udruženja 1996. godine, na terenima “Desanka Maksimović” u Prijedoru, za koju je bilo prijavljeno oko 100 pasa. Od tog trenutka pa do danas, broj kinoloških manifestacija i broj ocijenjenih pasa je u stalnom porastu. KD Prijedor je 2000. godine pokrenulo širu akciju pod nazivom “Humanost na djelu - Prijedor 2000” u kojoj su pokazali šta rade psi u službi čovjeka, a sa ciljem popularizacije kinologije u Republici Srpskoj. Društvo ima veoma dobru saradnju sa svim lovačkim udruženjima sa područja opštine Prijedor, za čije potrebe organizujemo

BIS CACIB Prijedor 2015.

Klubska 2015.

sve vrste kinoloških manifestacija. Danas KD Prijedor broji više desetina aktivnih redovnih članova. Prvi su u Republici Srpskoj organizovali međunarodnu utakmicu pasa glasnog gona na divlju svinju (CACIT) na koju je izvedeno 17 pasa. Do sada im je povjerena organizacija dvije međunarodne izložbe pasa svih rasa (CACIB) i to, 2006. i 2015. godine. Do danas su organizovali 13 (CAC) izložbi, te pet specjalizovanih izložbi terijera tipa bul, dvije njemačkih ovčara, jednu dobermana i jednu EX YU goniča, sve u semu više od 50 manifestacija za 20 godina rada i postojanja. Sve ovo ih svrstava u jedno od najuspješnijih kinoloških udruženja kako u Republici Srpskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Prvi predsjednik društva bio je dr Slobodan Balaban, zatim dipl. pravnik Radovan Krejić, kojeg je 2012. zamijenioVladimir Kovačević. Zbog tragične smrti Vladimira Kovačevića 2014.godine, na mjesto predsjednika KD Prijedor izabran je Mladen Goronjić.

Strana 26


Kinološko društvo “Prim.dr Zoran Janjušević” ~ Doboj Kontakt osoba:Vedran Božičković Pop Ljubina – Meše Selimovića, 74000 Doboj Mobilni: + 387 65 563 170 Web stranica: www.kd-doboj.com

Unapređenje i popularizacija kinologije grada Doboja, ali i Republike Srpske, te uzgoj i zaštita rasnih pasa sa posebnim akcentom na lovno-kinološke manifestacije su bile naš primarni cilj u prethodnih deset godina. Kinologija, kao nauka, danas se u mnogo čemu razlikuje od one kinologije koja je datirala 1987. godine i kasnije, ali je svakako prihvatljiva činjenica za sve da cilj i osnovni program djelovanja Kinološkog društva “Prim. dr Zoran Janjušević” iz Doboja se nije promijenio. U prilog ovome idu brojne činjenice i razlozi od kojih posebno izdvajamo značajan broj manifestacija najvišeg državnog ranga, koje smo organizovali (CAC i CACT), ali svakako i brojne ocjenske smotre i radne manifestacije. Doboj, kao grad kinologije, svakako se ne može porediti sa drugim uspješnijim gradovima u Srpskoj, ali je sigurno da smo i dalje dio kinologije Republike Srpske, tačnije dio Kinološkog saveza Republike Srpske i ponosni smo na tu činjenicu.

Sinišu i Irinu koji od obnavljanja rada Kinološkog udruženja aktivno učestvuju u organizaciji svih manifestacija, a rukovodstvo društva na čelu sa predsjednikom Zoranom Zelenovićem, te Vedranom Božičković, koji je sekretar društva i kinološki sudija punih skoro 20 godina daje doprinos razvoju i unapređnju kinologije Doboja i šire. Ipak, ono što raduje sve kinologe koji uzgajaju lovne rase, jeste da se pjesma goniča vraća u naš grad i lovište Doboj. Ovdje svakako ne možemo zaobići Miroslava Aladžića, zatim Željka Bajića, Miloša Tomića, Radoslava Aladžića, te Slavka Jovičića koji postiže vrhunske rezultate njemačkim kratkodlakim i oštrod-

CACT BiH Ozren 2014. lakim ptičarima, kako u radu tako i u eksterijeru. Da je politika Kinološkog udruženja stalan i kontinuiran rad na unapređenju kinologije u edukativnom smislu i podizanju nivoa kinološke svijesti, pokazuje i organizacija više seminara, kao i stručnih predavanja, što ćemo nastaviti raditi i u narednom periodu, na zadovoljstvo svih naših članova i ljubitelja pasa u Doboju.

Kinološko udruženje “Prnjavor” ~ Prnjavor Kontakt osoba: Mirko Petrešin Beogradska 55, 78430 Prnjavor Mobilni: + 387 65 587 459

BIS CAC Doboj 2012.

Ispit urođenih osobina

Kinološko društvo “Prim. dr Zoran Janjušević”, posljednjih godina poseban osvrt pridaje lovnim rasama, prije svega zahvaljujući odličnoj saradnji sa Lovačkim udruženjem “Fazan” Doboj koju ostvarujemo na svim poljima. Posebno veliko priznanje i zahvalnost odajemo svim kinolozima i članovima koji svojim aktivnostima godinama doprinose razvoju i unapređenju kinologije Doboja. Ovdje svakako ne možemo, a da ne spomenemo porodicu Đorđević iz Doboja, posebno

Reprezentacija BiH

Kinološko društvo “Prnjavor” iz Prnjavora osnovano je 19. 12. 1995. a prvi predsjednik je Borko Radulović. Aktuelni predsjednik je Mirko Petrešin, međunarodni kinološki sudija. U proteklom periodu, malobrojni članovi su organizovali sedam kinoloških manifestacija od kojih su zadnje bile smotra pasa svih rasa i ispit urođenih osobina bez odstrela. Smotri su prisustvovala 44 psa, a ispitu urođenih osobina 23, od čega je 12 kontinentalni, a 11 engleski. Društvo će se u narednom periodu zalagati za razvoj i unapređenje pasa lovnih rasa, kako po pitanju eksterijernih tako i po pitanju radnih karakteristika.

Detalj sa predavanja

Strana 27

Smotra 2016.


Retriver klub Republike Srpske

Jovana Bijelića 232, 78000 Banjaluka Kontakt telefoni: +387 (0)65 522 401 +387 (0)65 612 745 • +387 (0)65 156 001 E-mail: retriverklubrs@gmail.com Web stranica: www.retriverklubrs.info

Ispit urođenih osobina K. Dubica 2015. Retriver klub Republike Srpske je osnovan 29. 07. 2012. godine, na inicijativu dugogodišnjih ljubitelja i odgajivača retrivera. Inicijativni odbor su činili Duško Savić, Jovica Marčeta i Borislav Moravac. Jedna od prvih aktivnosti kluba je bila organizacija prve specijalizovane klupske izložbe, 07. 04. 2013. godine u Banjauci “Prvo otvoreno klupsko prvenstvo retrivera Republike Srpske”. Sudija na izložbi je bio Boris Baić iz Slovenije. Broj prijavljenih retrivera je bio 69 (35 labrador retrivera i 34 zlatna retrivera). Iste godine, kako je predviđeno planom i programom rada kluba održana su dva jednodnevna stručna seminara “Rad retrivera i grooming retrivera” i “Ocjenska smotra retrivera”. Predavači na stručnim seminarima su bili Tatjana Bilbija Laličević i Tomislav Čanić.

javljenih retrivera je bio impozantan, a iznosio je 118 (81 labrador retriever i 37 zlatnih retrivera). Izlagači na izložbi došli su iz čak osam država i to, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, Poljske i Bosne i Hercegovine. U jesenjem periodu 2015. godine pored ispita urođenih osobina, po prvi put se organizuje i “Proširena utakmica u donošenju za retrivere” u Kozarskoj Dubici, sudio Nebojša Švraka. Danas, Retriver klub Republike Srpske broji oko 60 registrovanih članova, od kojih je 10 - 12 stalno aktivnih i koji rukovode klubom. Klub ima tendenciju povećanja članova, s obzirom na to da su retriveri na našim prostorima sve popularniji, a i njihovi vlasnici imaju jedan ozbiljniji pristup i veću svijest za ove rase.

Klub ruskih rasa u Republici Srpskoj ~ Banjaluka Kontakt osoba: Nenad Kajkut Mobilni: + 387 65 511 900

Klub ruskih rasa u Republici Srpskoj osnovan je 15. decembra 2009. godine sa sjedištem u Banjauci. Od dana osnivanja pa do danas predsjednik kluba je gospodin Nenad Kajkut, odgajivač srednjeazijskih ovčara. Cilj rada kluba je popularizacija ruskih rasa sa naglaskom na srednjeazijskog ovčara, kavkaskog ovčara, crnog ruskog terijera i južnoruskog ovčara. U organizaciji kluba održano je pet specijalizovanih izložbi gdje su sudili ruski eksperti za ruske rase. Na svakoj izloži je ocijenjeno, u prosjeku, između 70 do 80 pasa. Posebno treba izdvojiti specijalizovanu izložbu održanu 2013. godine u Banjaluci, gdje je ocijenjeno 111 pasa ove četiri rase.

Sa prve manifestacije kluba 2010. Po prvi put, u organizaciji ovog kluba, 12. 10. 2013. godine u Gradišci, održan je i “Ispit urođenih osobina”. Sudija na ovom događaju je bio Tomislav Čanić. 26. 04. 2014. godine u akvaparku “Aquana” u Banjoj Luci održano “Drugo otvoreno klupsko prvenstvo retrivera Republike Srpske”. Suđenje na izložbi je bilo povjereno Judith Carlton iz Engleske i Oliver Šimonu iz Hrvatske. Broj prijavljenih pasa je iznosio 71 (45 labrador retrivera i 26 zlatna retrivera). U jesenjem periodu iste godine, kako je i predviđeno, organizovan je “Drugi ispit urođenih osobina za retrivere” u Gradišci, gdje je sudio Nebojša Švraka. Veliki dan za Retriver klub Republike Srpske dogodio se 28. 03. 2015. godine u Banjaluci i “Treće otvoreno klupsko prvenstvo retrivera Republike Srpske”. Sudije na izložbi su bile Marion Hopkinson iz Engleske i Ans Van Leeuwen iz Holandije. Broj pri-

Strana 28

Kinološko društvo “Semberija” ~ Bijeljina

Kontakt osoba: Nenad Mitrović Patkovača blok IX br. 211, 76315 Patkovača, Bijeljina Mobilni: + 387 65 647 603

BIS CAC Bijeljina 2016.


Kinološko društvo Semberija je jedno od većih kinoloških društava u Republici Srpskoj, a i u Bosni i Hercegovini.Svojim aktivnostima stalno doprinosi da kinologija u sembersko-majevičkom kraju bilježi uzlaznu putanju, a posebno u zadnje dvije decenije. Poslije završetka ratnih dešavanja, kinolozi Semberije aktivno su se uključili u oživljavanje kinološkog rada. Zahvaljujući blizini Republike Srbije počela je nabavka čistokrvnih pasa svih rasa gdje su dominirale rase koje se koriste u lovu (goniči,ptičari i jamari). Već 1998. organizovana je velika smotra u kompleksu “Šumice” na koju su lovci iz ove regije izveli oko 120 goniča raznih rasa. Mnogi od njih nisu imali rodovnik, pa su za iste izdati Uslovni

za obuku,ispite i utakmice pasa jamara. Na istom je organizovano nekoliko ispita urođenih osobina i par utakmica. Redovno su organizovane i Savezne izložbe pasa sa značajnim odzivom naših i izlagača iz Srbije i Hrvatske. Planirana međunarodna izložba pasa CACIB u maju 2014. nije održana, zbog velikih poplava koje su zadesile Semberiju baš u tom periodu. Važno pomena je da se pored kvalitetnih lovnih pasa u Semberiji gaje i šampionski rotvajleri, bijeli švajcarski ovčari, bernandinci.

Kinološko društvo ~ “Srbac” Kontakt osoba: Dragoslav Račić Povelič bb, 78429 Razboj Lijevče Mobilni: +387 65 633 626

Kinološko društvo „Srbac”, osnovano je 23. 10. 2001. godine, odmah poslije registracije u sudu i prijema u Kinološki savez Republike Srpske društvo je počelo sa kinološkim aktivnostima. Prva manifestacija u srbačkoj opštini, u organizaci Kinološkog

Jedna iz arhive (sada B) rodovnici. Godinu kasnije, organizovana je ocjenska smotra za sve rase pasa u Bijeljini sa velikim odzivom izlagača. Naredne godine kinološko udruženje Semberija organizovalo je najveću do sada organizovanu Specijalku goniča, na koju je izvedeno rekordnih skoro 200 pasa. Sudijska trojka u sastavu mr Nikola Sjekloća,Vojo Brajević i Nenad Davidović, bili su sa nama prijatno iznenađeni, jer su izvedeni zaista kvalitetni psi goniči iz oba BiH entiteta, Srbije i Hrvatske. Tih godina je izgrađen i najveći gater u BiH u krugu fazanerije lovačkog udruženja “Semberija” iz Bijeljine koji je naseljen sa divljim svinjama. Organizovani su mnogi ispiti urođenih osobina, ocjenske smotre, a i Savezna utakmica pasa glasnoga gona u radu na divlju svinju. U saradnji sa lovačkim udruženjem “Semberija” organizovan je i ispit urođenih osobina za pse ptičare. Zahvaljujući Nenadu Mitroviću kinološkom sudiji, izgrađen je i savremeni vještački rov

Smotra lovačkih rasa pasa društva „Srbac”, bila je ocjenska smotra pasa svih rasa, 02. 06. 2002. godine na kojoj je ocijenjeno 80 pasa raznih rasa. Iste godine je održana još jedna ocjenska smotra lovačkih rasa pasa na kojoj je učestvovao 21 pas. Poslije sticanja prava na veći rang kinoloških manifestacija, već iduće godine, 03. 05. 2003. održan je prvi CAC Srbac na kome je bilo prijavljeno 196 pasa sa teritorije BiH i susjednih država. Sljedeće godine u jesenjem periodu, 12. 09. 2004. drugi CAC Srbac sa prijavljenih 275 pasa. Poslije toga su uslijedile radne manifestacije,

Sa jedne od manifestacija

Strana 29


kao što je ispit urođenih osobina, pa onda CACT utakmica glasnog gona na divlju svinju u gateru Grabašnica, takođe u Srpcu. I tako dan za danom, dođosmo do svoje 15. godine rada na unapređenju kinologije na teritoriji opštine Srbac, koju cemo, nadam se, nastaviti i dalje obavljati u što boljem kinološkom duhu. Sve to ne bi bilo moguće da nije bilo uske saradnje sa Kinološkim savezom Republike Srpske, kome se ovim putem zahvaljujemo na dosadašnjoj saradnji, kroz sve ove godine.

SPECIJALIZOVANI TIM VODIČA SLUŽBENIH PASA MUP RS - SAJ (Specijalna jedinica policije) Kontakt osoba: Dane Bajić Dositejeva bb, 78252 Trn, Laktaši Kontakt telefon: ++387 51 585 486 Mobilni: + 387 66 240 346

Najčešće korištene rase u jedinici: njemački ovčar, belgijski ovčar-malinoa, rotvajler, holandski ovčar, kao i „miksevi“ tih rasa. Koristili su, kažu, i velike šnaucere i dobermane, i neke druge rase, a sada imaju i holandskog ovčara. Oni ove pse poslije obuke koriste za detekciju minsko-eksplozivnih sredstava, za pronalaženje opojno-narkotičkih sredstava, kao patrolne pse, čuvanje javnog reda i mira, te kao tragači po različitim drugim osnovama. Oni obučavaju pse iz svoga odgoja i ljudi iz minstarstva, nakon čaga u svojim jedinicama obavljaju samostalno poslove vodiča službenih pasa. U prethodnom period, ljudi iz tima su imali izuzetnu saradnju sa pripadnicima međunarodne zajednice (IPTF, SFOR i dr.) čiji su instruktori vršili nadzor i pomagali u obuci vodiča službenih pasa, pri čemu je određeni broj pripadnika tima dobio i stekao određena zvanja i vještine, sertifikate-uvjerenja za obuku službenih pasa.

Kinološko društvo “Srpska Kostajnica” ~ Srpska Kostajnica Kontakt osoba: Branko Pilipović Slabinja, 79244 Johova Mobilni: + 387 65 670 062

Osnivačka skupština Kinološkog društva “Srpska Kostajnica” održana je 23. 02. 1998. godine gdje je prisustvovalo 34 odgajivača rasnih pasa koji su jednoglasno donijeli odluku o osnivanju ovoga društva, kada je izabran i prvi predsjednik

Specijalizovani tim vodiča službenih pasa broji više od deset ljudi i više od dvadeset pasa u svom sastavu, što u ovoj jedinici smatraju dovoljnim brojem za obavljanje postavljenih zadataka. Sastavni su dio Specijalne jedinice policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Jedinica je nastala iz “Centra za uzgoj, dresuru i upotrebu službenih pasa” Bratunac, koja je osnovana 1992. godine i koja je od prošle godine premještena u Banjaluku i nalazi se u sastavu sadašnje jedinice. Nekada su u svom imenu imali i obuku službenih konja, ali su ga vremenom izgubili, jer više nema potrebe za takvom vrstom aktivnosti. Dugogodišnji nosilac aktivnosti je bio Vojislav Gašanović, načelnik Centra u Bratuncu. Trenutno, tim vodi vrlo uspješno inspektor vođa tima Dane Bajić. Najstariji i najistaknutiji član jedinice od njenog osnivanja je Milan Košarac iz Bratunca koji svoje znanje prenosi mlađim kolegama.

Iz arhive Branko Pilipović, koji je dalje nastavio sve poslove oko registracije kod nadležnog organa, te je istom podnio 30. 12. 1998. godine zahtjev za registraciju. Isti organ donio je odluku o registraciji 21. 01. 1999. Društvo je 15. 03. 1999. potpisalo sporazum o udruženju u Kinološki savez Republike Srpske, gdje je i danas redovna članica. Svoju prvu kinološku manifestaciju, reviju pasa svih pashmina, društvo održava dana 18. 09. 1999. i tako sve do danas sa ukupno održanih 17 manifestacija, na kojima je ocijenjeno preko 500 pasa, tetovirano 300 pasa, izdato preko 500 rodovnika od strane (JKS), (KSS) i Kinološkog saveza Republike Srpske, preko društva „Srpska Kostajnica “. Jedini kinološki sudija u ovom društvu je Branko Pilipović, koji je i aktuelni predsjednik društva.

Strana 30


Kinološko društvo “Teslić” ~ Teslić

Kinološko društvo “Čelinac” ~ Čelinac

Kontakt osoba: Željko Sekulić Marka Pejića H-28, 74270 Teslić Mobilni: + 387 65 612 411

Kontakt osoba: Aleksandar Jungić Miloša Obilića bb, 78240 Čelinac Mobilni: + 387 65 829 787

Kinološko društvo “Teslić” je osnovano sredinom 2003. godine. Održalo je tri manifestacije repuličkog i državnog ranga, te manji broj ocjenskih smotri. Društvo trenutno radi na unapređenju pasa lovnih rasa, uz saradnju sa lovačkim udruženjem “Tetrijeb” iz Teslića. Na zahtjev odgajivača i ljubitelja pasa Čelinca, inicijativni odbor na čijem su čelu bili doktor veterine Darko Despotović i Aleksandar Jungić, odgajivač pasa goniča, pripremio je svu potrebnu dokumentaciju i zakazana je i održana osnivačka skupština KD Čelinac 09. 02. 2009. Za predsjednika je izabran Darko Despotović, a za sekretara Aleksandar Đurić. U proteklom period, društvo je organizovalo veći broj smotri pasa kao i nekoliko specijalizovanih izložbi pasa goniča.

Kinološko društvo “Čekrk” ~ Kostajnica Kontakt osoba: Goran Rabat Tavija bb, 79224 Kostajnica Mobilni: + 387 65 679 169

1997.

Kinološko društvo “Trebinje” ~ Trebinje Kontakt osoba: Stanko Jovanović Lastva bb, 89208 Lastva, Trebinje Kontakt telefon: + 387 65 855 475

Kinološko društvo “Trebinje” osnovano je polovinom 1997. godine na inicijativu kinološkog sudije i odgajivača njemačkih ovčara Andrije Gojkovića. Za predsjednika je izabran Igor Anđelić, koji je vodio društvo do 2002. godine. Na skupštini KD “Trebinje” 2003. Godine, za novog predsjednika izabran je Milivoj Tupanjac. Stevan Kovačević danas obavlja funkciju predsjednika društva, a Milan Šarenac je predsjednik Upravnog odbora.

Kinološko društvo “Čekrk” Kostajnici, osnovano je 27. 09. 2010. u Kostajnici, od strane nekoliko lovaca LU “Balj” Kostajnica. Nakon što što su napravili gater za obuku pasa za rad na divlje svinje i nakon utakmice u 2009. godini koja je bila jedan od, članova LU “Balj” odlučili su najveći i najposjećeniji u regiji Prijedora odlučili su da osnuju Jedan od učesnika kinološko udruženje. Naziv “Čekrk” dali su po mjestu na obližnjem brdu, pored kojeg se nalazi gater. Članovi su kinološkog saveza RS od 2015. godine. Održali smo jednu manifestaciju i to, smotru pasa svih rasa održanu 12. 07. 2015. godine, na kojoj je prisustvovalo 32 pasa svih rasa i koja je privukla veliki broj posjetilaca.

Kinološko udruženje “Foča” ~ Foča Kontakt osoba: Goran Vujičić Cara Lazara bb, 78300 Foča Mobilni: + 387 65 528 737

Kinološko društva Foča je registrovano 2010. Godine, a članica Kinološkog saveza Republike Srpske postaju 2011. Društvo je organizovalo veći broj ocjenskih smotri kao i ispita urođenih osobnina pasa goniča.

Prva smotra 2015. Una i Božo

Strana 31


Kinološko društvo “Šamac” ~ Šamac

Kinološko udruženje “Šapica” ~ Laktaši

Kontakt osoba: Nenad Đorđić i Vladimir Dobrokes Dositeja Obradovića br. 52, 76230 Šamac Mobilni: + 387 65 435 551

Kinološko udruženje “Šamac” osnovano je početkom 2006. na inicijativu nekoliko zaljubljenika u kinologiju predvođenih dipl. ing. Vladimirom Dobrokes, prvim predsjednikom i kinološkim sudijom Nenadom Đorđićem, prvim sekretarom. Inicijativni odbor održao je sastanak 18. 04. 2006. u prostorijama lovačkog udruženja Šamac uz nesebičnu podršku tadašnjeg predsjednika dipl. pravnika Save Minića. Osnivačka skupština održana je 13. 05. 2006.god. u hotelu “Plaža” u Šamcu, kojoj je prisustvovalo preko trideset ljubitelja kinologije, kao i predstavnici TV i pisanih medija. Osnovni sud u Doboju, donio je Rješenje o upisu u registar udruženja, KU “Šamac“ iz Šamca, 12.06.2006. Od dana upisa udruženja u registar, kreću intenzivne aktivnosti oko animiranja svih ljubitelja u kinologiju, tako da smo već u godini osnivanja održali smotru lovačkih pasa, koje je ocijenio sudija iz Šamca Nenad Đorđić. Pred početak lovne sezone na fazana i zeca, organizovali smo ispit urođenih osobina za ptičare, a sudio je kinološki sudija Milenko Manojlović iz Brčkog. Tokom 2007. organizovali smo smotru pasa, a sudio je kinološki sudija Nenad Đorđić iz Šamca i ispit urođenih osobina ptičara, gdje je sudio međunarodni sudija Ivan Colarić iz Hrvatske. Na 2008. godinu smo izuzetno ponosni, jer smo imali tri kinološke manifestacije od čega jednu smotru, ispit urođenih osobina ptičara i Državnu izložbu pasa svih rasa CAC BiH. Dobar ritam smotri lovačkih pasa i ispita urođenih osobina ptičara, održali smo u periodu od 2009, pa do danas. Bez velike podrške LU “Fazan“ Šamac, KU “Šamac“ ne bi mogao da funkcioniše.

Kontakt osoba: Goran Jež Veliko Blaško bb, 78253 Slatina Mobilni: + 387 65 584 938

Kinološko udruženje „Šapica“ iz Laktaša, osnovano početkom 2008. godine, kao cilj je imalo da unaprijedi kinologiju ovog grada. Poslije šest održanih CAC izložbi, tri specijalizovane izložbe za šarplanince i jednom smotrom pasa svih rasa, može se sa sigurnošću reći da je taj cilj ostvaren. Laktaši su dobili svoj značaj kada je u pitanju kinološka scena, ne samo Republika Srpska.

BIS CAC Laktaši 2016. Prvi CAC Laktaši, sa prvom specijalizovanom izložbom za šarplanince, održan 2011. godine na terenima Auto-kampa Banja Laktaši,ostaće upamćen po velikom broju izlagača (208 prijavljenih pasa svih rasa) i sjajnoj atmosferi. Iste godine održana je specijalizovana izložba za šarplanince sa prijavljena 53 psa ove rase. Godinu kasnije, održan je 2. CAC Laktaši sa 132 prijavljena psa, kao i 3. specijalizovana izložba šarplaninaca sa 57 prijavljenih pasa, a uspješne aktivnosti ovog udruženja nastavljene su i naredne godine. U sjećanju će posebno ostati 5. CAC Laktaši, održan 2015. godine, u vrijeme velikih poplava u Republici Srpskoj i kiši koja je padala bez prestanka, ali to nije spriječilo izlagače, sa čak 116 prijavljenih pasa, da učestvuju na takmičenju. Ipak, do sada najbolje organizovana kinološka manifestacija u ovom gradu je prošlogodišnja, 6. po redu CAC Laktaši-sa 184 upisana psa i 179 ocjenjenih.

Junior BIS CAC Laktaši 2016.

Strana 32


Povodom obiljeĹžavanja 20. godiĹĄnjice, KSRS dodjeljuje:

Strana 33



DA SE NE ZABORAVI PRVI ŠAMPION Sjećanja s povodom • Mirko Petrešin

CIGINA POVELJA

Kao dječak sam se zaljubio u lov i lovačke kerove, nasljedio sam to od oca i strica. Na prvoj Međunarodnoj izložbi pasa u Sarajevu 1978. godine, pošto nismo imali Kinološko društvo, učestvovalo je lovačko. Bili smo učesnici i izlagači. Na toj izložbi sam upoznao dr Ivoševića i pokojnog Miću Stevića i kroz ta poznanstva je dalje tekla moja kinološka aktivnost. Tad je kupljena jedna keruša iy Brčkog, tadašnji balkanski gonič. U Prnjavoru smo poslije godinu dana tu kerušu naparili sa psom koji je bio u vlasništvu pokojnog Slobodana Mladenovića iz Ražnja i iz te kombinacije se dobilo leglo od 5 štenaca i dobijen je Adi. Adi je balkanski gonič čiji sam ja postao vlasnik. Sa tim psom sam počeo da odlazim na takmičenja u ljepoti i radu. Tada su te kinološke manifestacije bile rijetke, tako da sam stizao do Slovenije. Na prvoj utakmici u radu goniča pas je osvojio drugo mjesto i tad sam dobio pehar iz ruku pokojnog O.K. preds-

jednika Kinološkog Saveza Jugoslavije. Na osnovu tih rezultata pas je dobio titulu šampiona, tj. Nacionalni šampion u ljepoti. Godinu dana kasnije, prijavio sam psa na Međunarodnu izložbu povodom stogodišnjice Austrijskog Kinološkog Saveza, koja je organizovana u Gracu, i tu je pas postao prvak rase i dobio titulu CACIB i prvak rase. Ostao je i u defileu za izbor najljepšeg psa i tu je bio peti. Na osnovu tih rezultata imao sam više elana i podsticaja za daljnji kinološki rad. U međuvremenu sam postao i kinološki sudija. Prvi kinološki ispit položio sam 1980.godine i širio svoja kinološka znanja družeći se sa poznatim odgajivačima i kinolozima.Često sam, kao uzgajivač i posmatrač, bio na kinološkim manifestacijama. Kinološko i lovačko društvo Prnjavor imali su bogatu kinološku aktivnost,a to je davalo podstreka i drugim odgajivačima, pa su nabavljali kvalitetne pse i na taj način širili broj kvalitetnih pasa i sam razvoj kinologije u ovom gradu. Taj dugotrajni kinološki rad se odražava i

Strana 35


PREDSJEDNIK JKS OTMAR KREAČIĆ KULTURA DELEGATE NA UTAKMICI JAKOV MARUNICA , VOĐA UTAKMICE SUDIJE ANTE KOZINA I STJEPAN KRASIĆ 1983.

danas, pošto je na običnoj lokalnoj smotri pasa privedeno 44 psa, a na ispitu urođenih osobina,u okviru kinološkog vikenda, bila su 23 psa. Igor je bio u svakom pogledu šampion vezano za njegovo ponašanje i svestranost u lovu.Veoma je bio svestran , tako da je “čitao misli“...Kad se lovio fazan, on je vrlo dobro znao da se lovi fazan, lovu na lisice nepogriješivo je to osjećao. U lovu na divlje svinje davao je veliki doprinos uspješnom lovu, kako kada smo nailazili na tragove, tako i kada smo počeli raspetljavati tragove svinja. On je kandidature za naslov šampiona ostvario u Mariboru,Ljubljani i Gracu.To su godine 1982,1983 i 1984. Te 1984.g. je položio ispit na utakmici u Derventi i osvojio drugo mjesto gdje je pehar predao tadašnji predsjednik Kinološkog Saveza Jugoslavije Otmar Kreačić Kultura delegate JKS na toj manifestaciji. Redakcija “Godišnjaka” objavila je javni poziv u i pozvala sve vlasnike koji posjeduju uvjerenje (povelju) o zvanju Međunarodnog šampiona u ljepoti (Champion International de Beaute) ili Međunarodnog šampiona u

CIGO ŠAMPION /1980-1988/

radu (Chertificat au Championnat Internationale de Travail) do 1991. godine da prijave i dokaze pošalju redakciji.Priostigla je samo jedna kompletna prijava i priču o psu prvom šampionu objavljujemo.

Strana 36


Kinološki savez u BOSNI I HERCEGOVINI KINOLOGIJA U BIH DANAS

PREDRAG UZELAC, PREDSJEDNIK KINOLOŠKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE

Kinološki savez Republike Srpske, Bosanski kinološki savez i Kinološki savez Herceg Bosne 14.03.2012. godine u Širokom Brijegu potpisali su sporazum o osnivanju krovne kinološke organizacije na nivou BiH, pod nazivom “Kinološki savez u Bosni i Hercegovini”, koji je registrovan u Ministarstvu pravde BiH 28.05.2012. godine pod brojem 1265. Nakon registracije ponovo se uspostavila normalna komunikacija sa FCI koja je dovela do ponovnog potpisivanja Ugovora o pridruženom članstvu 01.12.2012. godine. Kinološki savez u Bosni i Hercegovini čine: Kinološki savez Republike Srpske, Kinološki savez Herceg-Bosne, Bosanski kinološki savez i Kinološki savez Brčko Distrikta.

KSuBiH je krovna kinološka organizacija u BiH, nastala kao potreba izlaska kinologije RS i BiH na međunarodnu kinološku scenu. Formiran je 2012. godine i čine je tri saveza osnivača: Kinološki savez Republike Srpske, Kinološki savez Herceg-Bosne i Bosanski kinološki savez. Krajem te iste godine, tačnije 01.12.2012. godine, potpisan je i ugovor o pristupanju u međunarodnu kinološku federaciju (FCI) u svojstvu ugovorenog člana. Treba napomenuti da BiH u poslednje vrijeme hvata korak sa razvijenijim kinološkim savezima okruženja, što govori o kvalitetnom radu. U periodu koji je za nama bitno je napomenuti da je konstantno vršeno unapređenje i promocija kinologije na području cijele BiH, organivovane su brojne državne i međunarodne manifestacije, stručni seminari i predavanja, te usavršavanje kinoloških kadrova. U periodu koji je pred nama nastojaćemo da kinologiju BiH što više približimo svjetskim tokovima i standardima i da već u 2017. godini steknemo status asocijativnog člana FCI. To automatski znači da će BiH imati bolji status i tretaman u okvirima svjetske kinologije, kao i to da ćemo imati neograničen broj međunarodnih manifestacija i kinoloških sudija koji će dostojno predstavljati BiH kinologiju.

Strana 37


IZBORNA SKUPŠTINA KINOLOŠKOG SAVEZA U BOSNI I HERCEGOVINI - VITEZ, 13.4.2016.

PERICA JUKIĆ, PREDSJEDNIK KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE Kinološki savez u BiH ima tri etape. Prva etapa je njegovo konstituisanje i prijem kao ugovorne članice u FCI. Druga faza je isključenje, koje je uslijedilo radi naših unutrašnjih problema. I treća faza je ponovno konstituisanje na novim osnovama i ponovni prijem kao ugovorne članice u FCI. U tom vremenu mi se činilo posebno bitnim da uradimo neka od normativnih akata kao što su pravilnici o rasnim klubovima, potom da napravimo dobar odnos unutar samog saveza, te pošto se stalno vodio spor oko rodovnika, da riješimo pitanja nadležnost. Trudili smo se da precizno definišemo kako će se raditi i da riješimo pitanja validnosti kinoloških dokumenata. Uz to, mišljenja sam da Kinološki savez u BiH u udućnosti treba objedinjavati funkcije ova tri saveza, kada je u pitanju nastup izvan granica BiH, a potpuna autonomnost Saveza članica treba se realizovati u stručnom radu.

REFET HADŽIĆ, PREDSJEDNIK BOSANSKOG KINOLOŠKOG SAVEZA Kinološki savez u BiH je stvarno jedna jedinstvena organizacija koja radi na jako specifičan način, i mislim da je to izazov za sve nas u BiH. Osnovni cilj Kinološkog saveza u BiH je da napravi zajedničke imenitelje, ono što će povezati sva tri saveza i uvezati ljude koji se bave kinologijom, a da pri tom zadržimo autonomiju i autoritet svakog saveza u prostoru u kojem on radi. Ja sam srećan što ćemo ove godine moći da apliciramo za viši stadijum u svijetsku kinološku organizaciju i da napokon pređemo taj stepenik više, s obzirom na to da smo zemlja, koja čak od 2002. godine, čeka da postane asocijativni član. Ne sumnjam da ćemo u zajedničkom radu mojih kolega u Upravnom odboru i ljudi koji rade u Kinološkom savezu RS i Kinološkom savezu Herceg-Bosne, napraviti dobru aplikaciju, da ćemo se na pravilan i dobar način predstaviti i da ćemo omogućiti svim kinolozima u BiH da za dvije do tri godine postanu stalni član FCI.

Strana 38


Kinološki savez HERCEG-BOSNE Svoje praktično djelovanje Kinološki savez Herceg-Bosne započeo je 20. oktorbra 1992. godine, okupljanjem lovaca i kinologa i formiranjem lovno-kinološke organizacije u Hercegovini. Uz brigu oko očuvanja lovnih rasa, kinolozi su spasili i očuvali vrijedne jedinke planinskog pastirca tornjaka. Vodilo se računa o školovanju radnih pasa za potrebe policije. U decembru 1993. godine u Širokom Brijegu je napravljena promotivna smotra radne kinologije na kojoj je prikazan rad službenih pasa. Neposredno poslije uspostave mira u Bosni i Hercegovini, u Vitezu je 10. februara 1996. godine, održana Osnivačka skupština i utemeljen je „Kinološki savez HR Herceg-Bosne“. Za prvog predsjednika izabran je fra Petar Stjepan Krasić, All round sudija iz Masne Luke u opštini Posušje, za sekretara Mirko Čolak, All round sudija iz Širokog Brijega i za predsjednika skupštine Mirko Pavlović, kinološki sudija iz Viteza. Savez je registrovan u Ministarstvu pravde HR Herceg-Bosne, a poslije je pri Federalnom ministarstvu pravde izvršena nužna zakonska preregistracija usklađena sa Zakonom o udruženjima i fondacijama, te Savez od tada djeluje pod imenom KS Herceg-Bosne, sa sjedištem u Širokom Brijegu. Jubilarne 2000. godine, zajedno sa BKS i KSRS osnovana je krovna kinološka organizacija „Unija kinoloških saveza BiH“ koja je postala i ugovorna članica FCI, 06. februara 2002. godine. Temeljna misija Saveza je praćenje i usmjeravanje uzgoja čistokrvnih pasa, školovanje lovnih i radnih pasa, ocjenjivanje u ljepoti i radu, zaštita i čuvanje čistokrvnih pasa i osposobljavanje stručnog kadra, posebno vodeći računa o mladim kinolozima. Danas KSHB predstavlja Savez dvadeset i dvije članice,

udruženja ili kluba. Broj članova varira od 270 do 230, sa tendencijom smanjivanja. Razlog smanjivanja je sve veći odlazak radnog stanovništva iz zemlje. Na godišnjem nivou se u Savezu radilo od 1.300 do 780 dokumenata o porijeklu (rodovnik). U najvećem broju (5660%) radi se o dokumentaciji za lovne rase pasa. Najzastupljenija rasa u rodovnim knjigama je bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas tornjak sa prosječnih, oko 200 jedinki/godina.

Strana39


20 GODINA KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG - BOSNE, 09.04.2016.

KSHB svake godine održava redovne manifestacije, tri međunarodne CACIB izložbe, pet do šest državnih CAC izložbi, četiri do pet specijalki sa dodjelom CAC kandidatura, četiri do pet državnih utakmica u radu CACT, te osamnaest do dvadeset smotri i ispita prirođenih osobina. Redovni ispiti za kinološke sudije održavaju se jednom godišnje, s tim da su održani posebni seminari i polaganje sudijskih ispita za ocjenjivanje pasa u radu, uključujući seminar i ispit rada na krvnom tragu. KSHB je pomogao i organizovao više odlazaka na međunarodne izložbe izvan BiH, a posebno kada se radi o prezentaciji autohtonih rasa i radnih osobina pasa. Međunarodnu afirmaciju, naši kinolozi započeli su 1999. Godine, sa učešćem na svjetskom kupu u radu ptičara i osvajanjem drugog mjesta, i sistematski nastavili sve do prošle godine, kada su u organizaciji Saveza izlagali dvanaest autohtonih pasa na WDS Milano 2015. U prvih deset godina, KSHB kinološki rad imao je vidljive rezultate i stalni napredak, te se kinologija na području KSHB svojom ozbiljnošću, poštovanjem kinoloških pravila, nivoom organizacije kinoloških manifestacija i kvalitetom pasa, držala uporedivom i na korak sa radom u kinološkim savezima regiona. Unutrašnje razmirice kinologa u BiH i isključenje Bosne i Hercegovine iz FCI, dugoročno nas je unazadilo i vratilo na početke kinološkog rada. Čak i gore

od toga - među kinolozima bilo je izgubljeno povjerenje jednih u druge. U posljednjih par godina, ponovo je vidljiva saradnja i spremnost ne bezuslovno pomaganje, nužno za istinski napredak i iskreno prijateljstvo. Iz tog razloga, u KSHB na prvo mjesto svih programa postavljen je čovjek - prijatelj čovjeka, prijatelj svih stvorenja i ljubitelj pasa. Dugoročno, iskreno prijateljstvo i saradnja među kinolozima je naravna neminovnost iz koje će najveću korist imati psi o kojima vode brigu. Teškoće koje smo zajedno prošli, upućuju nas na iskrenu i prijateljsku saradnju sa druga dva saveza u BiH, sa kojima činimo jedinstvenu krovnu organizaciju KSuBiH. Primjena svih pravilnika o kinološkom radu, međusobno uvažavanje, razmjena podataka i stalno obrazovanje mladih kinologa, mogu nas opet vratiti u društvo naprednih kinoloških organizacija, ranga naših najbližih susjednih zemalja. Od koristi nam je iskrena saradnja sa njima i KSHB svakim njihovim spominjanjem izražava zasluženu zahvalnost. Potpuno priznanje tornjaka od strane FCI, biće kruna kinološkog rada naših kinologa, zlatan pomen uvažavanja partnera i ljudi na ovom projektu i naš mali dio doprinosa svjetskoj kulturnoj baštini. Srećna dvadeseta godišnjica našem partneru i prijateljima u Kinološkom savezu Republike Srpske.

Strana 40


BOSANSKI Kinološki savez Bosanski kinološki savez je najstarija kinološka organizacija u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 8. oktobra, 1993. godine, kao “Kinološko društvo Republike Bosne i Hercegovine” registrovano rješenjem Višeg suda u Sarajevu. Pod tim nazivom smo radili do 13. februara 1997. godine kada, zbog usklađivanja rada sa zakonskim aktima, mijenjamo naziv u “Kinološki savez Bosne i Hercegovine”. BKS se ponosi činjenicom da je organizovao izložbe pasa i tokom opsade Sarajeva , 1994. godine, kao i u Zenici i Tuzli, iste godine. Od 9. maja 2000. godine, po rješenju Federalnog ministrastva pravde, rad nastavljamo pod imenom “Bosanski kinološki savez”, ispunjavajući ultimativni zahtjev o promjeni imena, koji smo dobili od KSRS i KSHB, naših partnera u pregovorim za stvaranje krovne organizacije u BiH i kandidata za članstvo BiH u FCI. Bosanski kinološki savez je, sa KSRS i KSHB, osnivač prve krovne kinološke organizacije u BiH “Unije kinoloških saveza u BiH”, i sada Kinološkog saveza u Bosni i Hercegovini isključivo u cilju razvoja kinologije kao nauke, sporta, jedinstvenog načina za povezivanje ljudi i savladavanje svih granica koje su se ispriječile pred ljubiteljima pasa . Radeći na očuvanju i standardizaciji autohtonih rasa, BKS je u svojoj režiji organizovao odlazak na FCI svjetsku izložbi u Dortmundu 2003. godine, gdje je prvi put izložen bosanski oštrodlaki gonič - barak. BKS danas, u svojim vitrinama čuva pehare, kao uspomenu na prve svjetske šampione barake u istoriji FCI svjetskih izložbi. BKS je aktivno učestvovao u toku cjelokupnog rada na standardizaciji tornjaka. Poseban doprinos BKS se ogleda u tome što je elaborat krvnih linija, kao prilog zahtjevu za standardizaciju izradio Refet Hadžić, generalni sekretar BKS-a, a crtež izgleda tornjaka, kao prilog standarda, djelo je člana BKS-a, akademskog grafičara Gorana Hasanefendića, pa je standard tornjaka, na neki način, autorsko djelo BKS-a.

DELEGACIJA BKS, VITEZ 2016.

BKS je i izdavač prvog i još uvijek, jedinog bosanskohercegovačkog kinološkog udžbenika “Kinologija”, izdatog 2000. godine, kao i BKS kinološke revije “Dog Show”, jedinog pisanog kinološkog glasila koje je izlazilo od 2004. do 2008, kada je zbog previranja u BiH kinologiji i situacije nastale nakon isključenja BiH iz FCI, prestala izlaziti. Posebno ističemo veliki broj uspješnih uzgajivača, članova BKS-a koji na velikim izložbama i takmičenjima širom svijeta postižu zapažene uspjehe sa psima iz vlastitog uzgoja. Edukacijom i osposobljavanjem kinoloških sudija, BKS je na vodećem mjestu u BiH, što se ogleda u tome da BKS daje ubjedljivo najveći broj sudija koji su imali čast da budu angažovani na najprestižnijim međunarodnim kinološkim manifestacijama. Kinološkom savezu Republike Srpske želimo još mnogo godina uspješnog rada. Refet Hadžić, generalni sekretar BKS-a Sarajevo, maj 2016.

Strana 41


Kinološki savez BRČKO DISTRIKTA Kinološki savez Brčko distrikta BiH, osnovan je 2007. godine, zbog društvene potrebe za stručnom i sistemskom brigom o psima. Ovo udruženje djeluje kao neprofitna i nevladina organizacija, čiji je osnovni cilj promocija kinologije kroz uzgoj čistokrvnih pasa, priprema i organizacija državnih i međunarodnih aktivnosti sa ostalim kinološkim savezima, čuvanje psećeg zdravlja i briga za poboljšanje odnosa ljudi i pasa, te afirmacija i zaštita prava njenih članova. Kinološki savez Brčko distrikta BiH organizuje i kinološke sudijske ispite, seminare, stručnu edukaciju iz radne i sportske kinologije, te organizaciju ispita u radu pasa iz lovne i službene kinologije. Ovaj savez izdaje međunarodno priznate rodovnike i brine se o obuci kinoloških sudija u skladu sa pravilima Međunarodne kinološke federacije (FCI) i Statuta krovne kinološke organizacije. Cilj saveza je da vodi opštu politiku selekcije i odgajanja rasnih pasa, te usmjerava rad pojedinačnih kinoloških organizacija na svom područiju. Savez proučava i usavršava organizacionu strukturu svih stepena kinoloških ogranaka i

predlaže sprovođenje u život novih oblika organizacije. S obzirom na svoje višegodišnje djelovanje i raznolikost u iskustvu, KS Brčko distrikta BiH u prethodnom periodu bezrezervno se zalagao za realizaciju niza aktivnosti vezanih za promociju i dobrobit životinja. Ostvarena saradnja sa najvećim javnim preduzećem u gradu, JP Komunalno Brčko, umnogome je doprinjela unapređenju odnosa čovjeka i psa kroz niz različitih aktivnosti. Kinološki savez Brčko distrikta BiH i u budućem periodu nastaviće sa radom na krajnje profesionalan način, pri tome se služeći praksom stečenom godinama zalaganja i povjerenjem među građanima i svojim članovima.

BIS XVI CAC BRČKO 07.05.2016.

Strana 42


IZBORNA SKUPŠTINA KINOLOŠKOG SAVEZA U BOSNI I HERCEGOVINI - VITEZ, 13.4.2016.

REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA KSRS 2016.

RAZGOVOR O GODIŠNJAKU

Strana 43



Kinološki savez REPUBLIKE SRPSKE

MEĐUNARODNE IZLOŽBE PASA SVIH RASA INTERNATIONAL ALL-BREEDS DOG SHOW

2017

KINOLOŠKI SAVEZ REPUBLIKE SRPSKE KINOLOŠKO DRUŠTVO “DUB DOG”, ŠARPLANINAC KLUB “KRAJINA” BANJA LUKA I KANGAL KLUB ZA EX-YU PROSTORE

Vodeni park Aquana 02.04.2017.

CACIB BANJA LUKA

sa ponosom najavljuju:

CACIB GRADIŠKA Stadion FK “Omladinac” 03.09.2017. Strana 45


Strana 46


Kinološki savez MAKEDONIJE Istorijski gledano, mnogo je teško odrediti tačan datum početka organizovane kinologije u Makedoniji. Prije svega, treba da se ima u vidu činjenica da su počeci kinologije u osnovi u vezi sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca gdje je i Makedonija bila u sastavu Kraljevine. Opšte je poznato da je JKS formiran 1. oktobra 1925. godine u Ljubljani. U to vrijeme, zahvaljujući raspoloživim podacima, veliki broj, prije svega lovačkih rasa pasa, donoseni su sa teritorije Kraljevine , a sa druge strane je veliki broj pasa šarplaninaca uziman sa ovih prostora i odnesen na druge prostore Kraljevine. Ovo se u prvom redu misli i odnosi na potrebe tadašnje vojske. Međutim, o organizovanoj kinologiji u NR Makedoniji, koja je u to vrijeme bila u sastavu NR Jugoslavije, možemo govoriti u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Tako je osnivačka skupština kinoloških društava Makedonije, bila održana 04. septembra 1949. godine u Skoplju. U tom periodu je naš KSM bio član JKS, koji je bio član FCI. Od 1969. godine, kada prestaje sa centralizovanim vođenjem rodovne knige JKS, KSM tada počinje sa samostalnim vođenjem i izdavanjem rodovnika. Prva državna izložba - CAC održana je 1979. godine u Skoplju, a prva međunarodna - CACIB 1989, isto u Skoplju, u organizaciji KSM. Kasnije se državne i međunarodne izložbe održavaju i u mnogim drugim gradovima širom republike. Poslije raspada SFRJ i državnosti Republike Makedonije 1991. godine, makedonski kinolozi nastavljaju sa radom i formiraju Kinološki savez Republike Makedonije. Uvođenjem samostalne monetarne politike, lik šarplaninca je stavljen na osnovnu monetu, denar, čime je označen kao makedonski brend. KSM je 1996. godine u Beču primljen kao partner, odnosno dogovorni član FCI, da bi 04. juna 2001. u Lisabonu postao pridruženi - asocijativni član. Konačno, 08. juna 2015. god. u Milanu KSM postaje stalni član, čime je ostvaren višedecenijski san armije kinologa.

Strana 47

DRŽAVNI ŠAMPIONI 2014.


Kinološki savez Srbije SA VRAČARA NA VOŽDOVAC

automatskom obradom podataka...U rodovnu knjigu KSS godišnje se upiše oko 38.000 štenadi različitih rasa izda se veliki broj šampionskih povelja i exportnih rodovnika, neguje se i potpomaže odgajanje naših nacionalnih pasmina, organizuje se preko 350 međunarodnih, Nacionalnih kinoloških manifestacija, takođe smo organizovali više puta Šampionate Sveta i Evrope u radu pasa Ptičara, što znači da je kinologija voma razvijena oblast i da svake godine imamo sve više članova i pristalica. Kinološki savez Srbije ima oko 400 međunarodnih kinoloških sudija, koji su veoma cenjeni i ocenjuju pse u zemlji i širom sveta. Ostvarili smo saradnju sa mnogim srodnim organizacijama, kao na primer sa Veterinarskim fakultetom, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom Poljoprivrede idr. Pored ovog tehničkog dela posla koji se u njemu obavlja KSS je i mesto gde se kinolozi okupljaju, druže, razmenjuju informacije koje dolaze iz Medjunarodne kinološke federacije FCI. Svi koji vole kinologiju ovde su dobrodošli! Treba napomenuti i to da je najznačajnija manifestacija kojom se tradicionalno otvara i zatvara kinološka U Kinološkom savezu Republike Srbije, danas možete doći sezona u Srbiji Medjunarodna izložba svih rasa u Beogrado raznih publikacija i kinoloških brošura, rad saveza se du koja se održava dva puta godišnje i koja je najveća ogleda u ažurnom i perfektnom radu i obradi podata- manifestacija te vrste u našoj zemlji. ka u oblasti izrade rodovnika, povelja, export pedigrea Kinološki savez Srbije posle više od dve decenije rada u prostorijama Lovačkog saveza Srbije iz ul. Alekse Nenadovića 19-23, preseljen je na atraktivnu lokaciju na Voždovcu, ul. Bukovička br. 1. Nov, moderno opremljen objekat pruža izvanredne uslove za rad ove organizacije o kojoj većina onih koji ne pripadaju kinološkim krugovima malo toga zna. Da bi našim kinolozima približili ovu organizaciju koja se bavi poslovima vezanim za “naboljeg čovekovog prijatelja” rećićemo nekoliko stvari: Stručno rukovodjenje KSS om, više od tri decenije povereno je generalnom sekretaru gospodinu Dr Mahmudu Al Dagistaniju koji sa svojim timom stalno radi na podizanju već zavidnog nivoa koji Kinološki savez Srbije ima u medjunarodnim kinološkim krugovima. KSS, koji okuplja brojna kinološka društva iz cele Srbije, promoviše našu kinologiju kroz dobru organizaciju kinoloških manifestacija (medjunarodnih, nacionalnih izložbi,specijalizovanih izložbi, utakmica i dr.), stalnu edukaciju kinoloških sudija, podizanje kvaliteta uzgoja svih rasa, precizno vodjenje matičnih evidencija pasa itd.

Strana 48


Strana 55


Svi misle da je NJIHOV ŠARPLANINAC NAJBOLJI Razgovor Gdina Mahmuda Al Dagistanija i Gdina Zorana M. Kosa

Z. Kos.: U svijetu kinologije se, može se slobodno reći, čitav svoj život. Ko je na Vas ostavio poseban utisak? M. Al Dagistani: Tačno je da sam u kinologiji veliki deo svog života. Upoznao sam i sarađivao sa „velikim ljudima“, našim starim kinolozima, koji su postavili temelje srpske kinologije i ostavili dubok trag u našoj i balkanskoj kinologiji. Pomenuo bih neke od njih: Prof. Dr Slobodan Pavlović, Prof. Dr Milorad Tadić, Prof. Dr Milan Jocković, Milovan Vitomirov, Dušan Nešić i mr. Nikola Sijekloća. Z. Kos: Šta su Vaši i planovi Kinološkog saveza Srbije za naredni period? M. Al Dagistani: Kinološki Savez Srbije uvek teži da ostvari svoje planove i u tome smo do sada uglavnom uspevali. Veoma smo ambiciozni, želja nam je da nastavimo putem kojim smo krenuli i da održavajući na svom prostoru razne međunarodne kinološke manifestacije-utakmice i izložbe, kao i sastanke i seminare, Srbija postane ogledalo svetske i evropske kinologije. U oblasti lovne kinologije do sada smo postigli izuzetan uspeh, a teritorija naše države postala je meta brojnim evropskim zemljama koje bi da organizuju svoja prvenstva i utakmice baš kod nas. Razlozi za to su izuzetno dobri tereni i veliki broj prirodne divljači koja posebno privlači strane takmičare. Takođe, sa našim ekipama pasa ptičara u radu na prvenstvima, kao što je Lovac i Pas - takmičenje Sveti Hubert, postigli smo visoke plasmane u Evropi.

Z. Kos: Koje su najznačajnije aktivnosti iz sportske (agility) i lovne kinologije, i da li je radna (sportska) disciplina na marginama ili hvata korak sa lovnim dijelom po kojoj ste prepoznatljivi u širim okvirima? M. Al Dagistani: U sportskoj oblasti kinologije tzv. agility-ju još nismo stigli do vrha, ali imamo veoma vredne ekipe iz dva agility kluba koji se trude i neumorno rade da što uspešnije predstave Srbiju i postignu što bolje rezultate i plasmane na evropskim takmičenjima. Što se tiče školovanih pasa koje smo nekada nazivali ‘službeni’, nalazimo se ispod nekadašnjeg visokog nivoa. Primera radi, u prošlosti smo imali dve do tri međunarodne utakmice za rad školovanih pasa godišnje, ali danas, na žalost, sve je manje interesa i takmičarskog duha, sve je manji broj takmičara zainteresovanih za ovu oblast i skoro da smo ostali bez ovih utakmica, ali ja se iskreno nadam da će biti bolje i da će se ova kinološka oblast ponovo uzdići. Z. Kos: Kakvo je danas stanje autohtonih rasa u Srbiji? M. Al Dagistani: Autohtone rase u Srbiji su Srpski trobojni gonič, Srpski gonič i Jugoslovenski ovčarski pas-Šarplaninac koga delimo sa Makedonijom. Autohtoni goniči su izuzetno zastupljeni kod nas, naročito na specijalizovanim izložbama goniča gde se pojavljuje i izlaže jako veliki broj izlagača. Za rad pasa goniča imamo utakmice goniča koje su se, posebno u poslednje dve godine, podigle na jako visok nivo. Lično sam prošle godine, na Državnom prvenstvu goniča, svedočio lepom druženju i sportskom duhu koji je vladao među takmičarima. Verujem da će ove manifestacije biti još uspešnije, jer to svakako zaslužuju. Z. Kos: Današnje stanje rase Šarplaninac? M. Al Dagistani: Moje mišljenje je da rasa Jugoslovenski ovčarski pas-Šarplaninac, a na moju i verujem na žalost drugih kinologa, stagnira. Više puta sam pokušavao da pomognem, ali svi smo svedoci da se na lokalnim izložbama gotovo više i ne pojavljuju, a na velikim, broj primeraka ove rase je veoma skroman. Broj štenadi na godišnjem nivou je značajno opao u odnosu na prethodne godine i u 2015.g. broji ukupno

Strana 50


GDIN MAHMUD AL DAGISTANI I ZORAN M. KOS

M. Al Dagistani: Srbija je zasigurno postala jedna od vodećih zemalja u svetu uzimajući u obzir naš stručni kadar, naročito sudije koje su tražene i sude u celom svetu. Jako sam ponosan, oni su naši ambasadori. Ponosan sam i na broj izlagača koji se sa svojim psima takmiče širom planete i beleži visoke plasmane. Često, od stranih Kinoloških saveza i stranih izlagača, čujemo pohvale na račun Kinološkog Saveza Srbije i naših odgajivača. Veoma smo uspešni i mogu samo da se nadam i da sa svojim saradnicima, nastavim da radim na tome da u budućnosti držimo isti nivo, a možda i da ga premašimo. Želim još da istaknem zadovoljstvo radom Upravnog Odbora Kinološkog Saveza Srbije, mojih najbližih saradnika, koji složno rade i gotovo uvek jednoglasno donose odluke. To je osnovni razlog za uspešan rad jednog kinološkog saveza. Z. Kos: Imate veliki broj kvalitetnih pasa koji su “otišli” širom zemaljske kugle i tamo postali šampioni. Srbija je po broju prijavljenih pasa u rodovne knjige i po broju održanih manifestacija vodeća u region. Pojedinci zamjeraju KSS veliki broj izložbi i i hiperprodukciju štenadi? M. Al Dagistani: Što se tiče broja štenadi i legala on na godišnjem nivou u poslednje 4 godine varira između cifre od 35. 000 do 38. 000. Smatram da smo sa ovim brojem vodeći u regionu, a uzevši u obzir broj šampiona u svetu koje smo mi proizveli, nadam se da će taj broj,uz podrazumevani kvalitet, biti još veći. Nekad mi nije jasno kada mi neko kaže da imamo suviše veliki broj izložbi na godišnjem nivou u Srbiji, kada i sami znate da Savez samo odobrava manifestacije koje su organizatori, odnosno Kinološka društva, tražili ili na osnovu potražnje predložili, a često se desi da Savez ne može da odobri sve predložene i tražene manifestacije.

Z. Kos: I na kraju, hvala Vam za svu pomoć koju ste pružili i pružate Kinološkom savezu Republike Srpske . Imate li neku poruku za naše kinologe i odgajivače? 289 (158 mužjaka i 131 ženki) u ukupno 114 legala. Ovo M. Al Dagistani: Drago mi je i čestitam svim kinolozima u je mali broj za rasu koja treba da bude ponos nacionalne Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, i mislim kinologije, ali iskreno, mislim da problem nije u samoj rasi da su na jako dobrom putu da postignu veliki uspeh kroz već u ljudima, odgajivačima, koji se bave ovom rasom, jer svoj rad u oblasti kinologije. Moja poruka za sve kinolgotovo svaki od njih misli da u svom dvorištvu baš on ima oge je da budu složni, da rade u interesu rasa i u interenajboljeg primerka rase. Nisu spremni za kritiku i promenu i u su Saveza, da nikad ne budu zavidni na uspehu kolege tome je suštinski problem. Nadam se da ćemo se u bliskoj odgajivača, već da mu srdačno čestitaju i aplaudiraju. budućnosti time detaljnije pozabaviti i pokušati da učini- Kinološki savez Republike Srpske će uvek imati stručnu i mamo sve da se ta rasa uzdigne i razvije, i da jednog dana terijalnu pomoć od strane Kinološkog saveza Srbije, kada bude prisutna širom sveta. god da je ona potrebna. Nadam se da će se naša uspešna saradnja nastaviti i u budućnosti da ćemo održati, Z. Kos: Na šta ste posebno ponosni? Da li je to stručni ako ne i premašiti ovaj visoki kooperativni nivo. kadar, legla ili nešto drugo? POBJEDNIK INTERNACIONALNE IZLOŽBE PASA U BEOGRADU 2016

Strana 51




“ILIRSKI OVČAR” POJAM KOJI POZNAJEMO ILI ... Boris Špoljarić

Govorimo li o istoriji «šarplaninca» dolazimo do pojma «ILIRSKI OVČAR», koji kod kinologa još ni danas nije u potpunosti razjašnjen jer, uprkos mnogim pretpostavkama autora koji su istraživali istoriju pasmine, nije eksplicitno naznačeno što se pod tim imenom (pojmom) podrazumijevalo. Posebno se u poslednjih 30-tak godina u različitim kinološkim raspravama polemiše šta «ILIRSKI OVČAR» označava? Potaknuti željom spoznaje, istražilo se u vremenu nastanka 20-tih i 30-tih godina 20 vijeka sta je pojam «ILIRSKI OVČAR» označavao. Početak «sportskog kinološkog rada» nakon 1. svjetskog rata na području ondašnje Kraljevine SHS otpočinje 09.11.1922. u Ljubljani, osnivanjem Kluba ljubitelja sportskih pasa /«Klub ljubitelejv sportnih psov-KLSp» čijem se imenu 1938. dodaje «Jugoslavenski»/. Kasnije, ponovno u Ljubljani osniva se 25.08.1925. godine Jugoslavenski kinološki savez-JKS /«Jugoslavenska kinološka zveza-JKZ»/ koji, pak, uspostavlja 23.04.1928. saradnju sa Federation Cynologique Inatrnational /FCI/, odnosno JKS postaje 10.05.1929. pridruženi clan FCI-a (M. Urošević, 1987.). Ondašnji kinolozi znali su da na području Kraljevine SHS (kasnije Kraljevine Jugoslavije) postoje autohtoni pastirski psi, koje su istina nazivali «ovčarski», jer nisu pravili razliku između pastirskog i ovčarskog psa, nažalost kao ni danas. Bili su to «pastirski psi Ilirika», gdje su razlikovali pastirske pse «sjeverozapadnog dijela Ilirika» (područja Istre i Kraša), «centralnog dijela Ilirika» (područja Bosne i Hercegovine, Crne Gore), te «jugoistočnih dijelova Ilirika» («Juzna Srbija», odnosno «Vardarska Makedonija» koja se nalazila u sastavu Srbije, a koja ce nakon 2. svjetskog rata

postati jedna od republika «Titove Jugoslavije»). U to doba smatralo se da su Iliri (koji su bili poznati stočari) doveli pretka pastirskog psa na Balkansko poluostrvo (jugoistok Evrope) i zavisno od područja gdje se uzgajao, formiran je «pastirski pas» sa svojim lokalnim karakeristikama. Zbog toga se za sve pastirske pse tadašnje Kraljevine SHS predložilo ime «ilirski ovčar». Prvo istraživanje «pastirskih pasa» obavio je dr. Ivan Lovrenčić (1924.), gdje navodi da su nazivi «kraški ovčar» ili «cic» sinonimi za «istarskog ovcara». Pod tim imenom opisao je pasminu bečki zoolog Chiarles Kammerer (R. Streber, 1903.). Ona se nije ograničavala samo na „Kraš“ nego je bila raširena i u Istri, ali se ne smije zamjeniti sa «istarskim brakom» (istarskim goničem-op. aut.). Nadalje, dr. Lovrenčić smatra da pasmina «istarski ovčar», odnosno «kraški ovčar», ima porijeklo od pastirskih pasa starih Ilira, te da ne obuhvata samo pastirskog psa na području Istre i Kraša već sve tipove (pasmine) «pastirskih pasa» (autor ih naziva «ovčarski») od Istre preko Bosne do najjužnijih područja tadašnje Kraljevine. No, kako je tada najveći dio Istre i Kraša bio u sastavu Kraljevine Italije, kod prijave pasmine Medjunarodnoj kinološkoj federaciji FCI-u od tog se imena odustalo kako italijanski kinolozi, koji su tada bili vrlo uticajni članovi FCI-a, (uz to članovi od 1912. godine), na taj zahtjev ne stave prigovor. Potvrdu iznešenog nalazimo u Katalogu izložbe pasa na Bledu (1931.), gdje u članku «Naš ilirski ovčar» nepoznati autor piše: «...Razlika med ovčarji iz Istre ter nasih južnih krajev je vidna

Strana 54


na prvi pogled. Vidi se takoj, da pripadata obe zivali isti pasmi, da imata obe zivali iste tipične znake, da pa je bosanski ali makedonski ovčar mocnejsi in silovitejsi brat manjšega in manje borbenega ovčarja iz Istre...». U predgovoru knjige A. Schustera (1938.) predsjednik JKS-a dr. Ivan Lovrenčić (1878-1952.) piše: «... Z obsirnimi gozdovi so v zvezi ogromni planinski pasniki, kakor Šar-planina, Korab, Bistra itd., kjer se pasejo velikanske crede ovac, ki jih čuvaju pastirji s svojimi psi–ilirskimi ovčarji. To je prastara pasma, ki se je zaradi velike oddaljenosti od prometa visoko gori v planinah ohranila. Lahko rečemo, tisocletja povsem cista, bez vsake tuje primesi. Ilirski ali šarplaninski ovčar, kakor ga nekateri imenujejo, je zgodovniski spomenik davnine in zato ponos Jugoslavije...». Tokom 2010. uspio se pribaviti dokumet kojeg Jugoslavenski kinološki savez iz Ljubljane šalje 21.03.1938. «Ministarstvu šuma i rudnika» u Beogradu. Potpisan je od predsjednika dr. Ivana Lovrenčića i sekretara Teodora Dreniga, a u njemu čitamo: «...Savez si je poleg splošnih kinoloških ciljev nadel tudi nalogo, da propagira in pospešuje vzrejo in uzgojo naših domaćih pasem, to je braka in ilirskega ovčarja. Posebno ilirskom ovčarju smo posvetili vso pozornost ter v to svrho pripeljali s Šar-planine nekaj najlepših psov, ki se sedaj pri nas sistematično vzrejo...». Čini se da navedeno predstavlja egzaktan odgovor iz pera slovenskih kinologa koji su psi («tipovi») korišteni u uzgoju pasmine «ilirski ovčar», te sto taj pojam (pasmina) predstavlja. Mišljenje da se radi o jednoj pasmini «ilirskih ovčara» između koje postoji samo razlika u visina grebena pasa zastupa i beogradski kinolog pukovnik T. Nikolajevic (1937.), koji pasminu naziva «ilirski ovčarski pas». Isti razlog izbora imena «ilirski ovčar» potvrđuju kasnije dr. Ivana Lovrenčić (1944.), te Ratimir Orban (1958.). Na «1. Međunarodnoj izložbi pasa u Ljubljani» održanoj 08-09.09.1926. sudjeluju «kraški ovčari» (kako je pasmina nazvana u katalogu) gdje su izložena dva mužjaka Mrko i Turko. Podaci o njima bili bi sljedeći: Mrko (JRSp 29 IO-1, /otac: Marko - mati: Pikola/ oštenjen: 15.05.1924.; uzgajivač: Pavle Vodopivec selo Petelinje kraj Svetog Petra na Krasu /današnja Pivka/, vlasnik: uzgajivačnica «Golovec» /Ivan Pestotnik/ Ljublajna) ocjena vrlo-dobar, te Turko (JRSp 30 IO-2, /otac: Tabor - mati: Griva/ oštenjen: nepoznato; uzgajivač: Ivan Pozar selo Volcje kraj Svetog Petra na Krasu /Pivka/, vlasnik: Branko Bezjak Ljubljana) ocjena odličan. Za potrebe kraljevske vojske spušteni su psi sa Šar-planine 1928.g., o čemu svjedoči fotografija snimljena

FRANJO BULC SA KARAMAŠIJEM II 1933. GODINE

negde u podnožju Šare. Na fotografiji imamo 9 osoba: kapetan Kasidij /treca osoba s desna/, vojni veterinar / sesta osoba s desna/, supruga veterinara /do kapetana/, dok su ostalo albanci iz Bitole, te 10 pasa «šarplaninaca» (Zov, 273/1994.; B. Spoljarić, 2012/2013.). Nakon što je 10.05.1929. Jugoslavenski kinološki savez postao članom Međunarodne kinološke federacije FCI-a, došlo je do najave pasmine pod imenom «ilirski ovčar» (R. Orban, 1958.). Franjo Bulc (1901-1979.) veterinar, koji između 1925-1930. radi kao «sreski veterinar» u Tetovu, odnosno Gostivaru, kako navodi mg. ing. Ilija Drozdovski u recenziji knjige Vladimira Krstevskog (2010). Franjo Bulc postaje 1924. članom Kluba ljubitelja sportskih pasa iz Ljubljane, te otpocinje uzgoj «ilirskih ovčara» u uzgajivačnici «Mirna». Za potrebe uzgoja odabire na Šar-planini 1929. pse i dovodi ih u mjesto Mirnu /Dolenjska/ gdje živi. Na «2. Međunarodnoj izložbi pasa u Ljubljani» održanoj 19-20.05.1929.g. prijavljeno je bilo 7 pasa pod imenom «kraški ovčar». Na izložbi je ocjenjeno 5 pasa, te dva psa koji nisu bili upisani u katalogu između kojih mužjak Karamashi I (JRSp 58 IO-10, /roditelji nepoznati/ oštenjen: 15.11.1926.; rodom sa Šar-planine, uzgajivač: nepoznat, vlasnik: uzgajivačnica «Golovec») ocjena vrlo dobar (A. Schuster, 1938.).

Strana 55


Tokom septembra 1929. g. u Beču je održana izložba pasa, gdje sudjeluju 4 psa. Mužjak Sar (JRSp 57 IO-9, /roditelji nepoznati/ oštenjen: 15.06.1928.; rodom sa Šar-planine, uzgajivač: nepoznat, vlasnik: uzgajivačnica «Mirna» /Franjo Bulc/) biva odlično ocjenjen i osvaja titulu «Prvak Beča» (A. Schuster, 1938). Bilo je to prvo izlaganje «Ilirskih ovčara» izvan granica Kraljevine Jugoslavije. Mužjak Dečko Mirnski (JRSp 158 IO-22, /otac: Karamashi JRSp 59 IO-11 - mati: Cura JRSp 65 IO-13/ oštenjen: 03.04.1932.; uzgajivač: uzgajivačnica «Mirna» /Franjo Bulc/, vlasnik: uzgajivačnica «Osoje» (Sink Stevo, Škofja Loka/) «Ilirski ovčar» koji je prvi postao internacionalni i jugoslavenski šampion. Otac mu je bio Karamashi II (JRSp 59 IO-11, /roditelji nepoznati/ oštenjen: 10.04.1927.; rodom sa Šar-planine, uzgajivač: nepoznat, vlasnik: uzgajivačnica «Mirna»), a mati: Cura (JRSp 65 IO-13, /roditelji nepoznati/ oštenjena: 02.05.1929.; rodom sa Šar-planine, uzgajivač: nepoznat, vlasnik: uzgajivačnica «Mirna») kako navodi A. Schuster (1938). Iz navedenog može se zaključiti da je riječ o «Šarplanincu» uzgojenom u Dravskoj banovini.

Kako bi se pasmina «Ilirskog ovčara» mogla međunarodno priznati trebalo je izraditi standard, te je Klub ljubitelja sportskih pasa (KLSp), uputio poziv 19.03.1936. g. na „Prvu smotru Ilirskih ovčara». Smotra je održana 05.04.1936. u paviljonu restorana Dolničar na Ljubljanskom sajmištu. Iz poziva na smotru saznaje se da će na osnovu prikupljenih podataka biti izrađen standard za «ilirskog ovčara» po pravilima FCI-a. Na smotri je sudio dr. Ivan Lovrenčić (1878-1952.), a ocjenjivači su bili dr Josip Ceruder i Teodor Drenig (1890-1977.). Ocjenjeno je bilo 30 pasa /17 mužjaka, 13 ženki/. Analiziramo li rezultate dobivamo slijedeće:

Slovenija*- podrazumijeva se «Dravska banovina» prema podjeli iz 1931.

ŠARPLANINCI - SRPSKE TRUPE PARADA U NIŠU OKO 1935

PSI SA STADOM NA ŠAR PLANINI

Kinološki glasnik (1937.), glasilo Kinološkog kluba u Beogradu, donosi na naslovnoj stranici fotografiju «Šarplaninski ovčarski pas u službi naše vojske» koja je načinjena na vojnoj proslavi (paradi) u Nišu. Nije poznato vrijeme održavanja parade, ali se može pretpostaviti da se održala tokom 1936-1937. godine, shodno vremenu objavljivana. Na slici je grupa vojinika sa «šarplanincima» koje koriste u vojsci. Tokom 1938. izlazi u Jugoslavenskom kinološkom savezu rodovna knjiga koju uređuje Anton Schuster. U njoj su obrađeni podaci o upisu svih pasmina pasa u perodu između 23. 05.1921. do 15.05.1938. godine, pa tako imamo i podatke o uzgoju «Ilirskih ovčara» kojih je bilo upisano 60 /35 mužjaka i 25 ženki/. Tabelarno podaci izgledaju ovako: Na osnovu rezultata dobijenih na pregledu 1936. godine sastavljen je standard za «Ilirskog ovčara» čiji je tekst završen u novembru 1938. Autori su bili dr. Ivan Lovrenčić (1878-1952.) i Teodor Drenig (1890-1977.).

Strana 56


1941. godine bio dr Ivan Lovrenčić (1878-1952.) /predsjednik Jugoslavenskog kinološkog saveza-JKS za period 1925-1952.; te između 1939-1948. i predsjednik FCI-a/, te da njegov opis u predgovoru Schustrerove Rodovne knjige (1938.) «... Z obsirnimi gozdovi so v zvezi ogromni planinski pasniki, kakor Šar-planina, Korab, Bistra itd., kjer se pasejo velikanske crede ovac, ki jih čuvaju pastirji s svojimi psi–ilirskimi ovčarji. To je prastara pasma, ki se je zaradi velike oddaljenosti od prometa visoko gori v planinah ohranila. Lahko rečemo, tisočletja povsem čista, bez vsake tuje primesi. Ilirski ali šarplaninski ovčar, kakor ga nekateri imenujejo, je zgodovniski spomenik davnine in zato ponos Jugoslavije...» bez ikave sumnje jasno definira pojam «Ilirski ovčar»! Literatura:

Slovenija*- Podrazumijeva se «Dravska banovina» prema podjeli iz 1931.

Taj standard službeno je usvojen na skupštini FCI-a koja je održana 02.06.1939. u Stokholmu, na osnovu referata vođe rodovne knjige Teodora Dreniga o «Ilirskom ovčaru». Standard je propisivao boju «... željeznasiva /tamnija ili svjetlija/, bijele oznake na prsima i nogama dozvoljene, ali nisu poželjne...», odnosno visinu «...za mužjaka 55-60 cm, za ženku 50-55 cm...». Mnogi će se upitati zašto je standardom bila predviđena samo željeznosiva boja? Odgovor je trivijalan, pa zato jer je Franjo Bulc prilikom izbora pasa na Šar-planini izabrao pse koji su mu se po boji najviše sviđali, a to su bili psi željeznosive boje, te je uzgoj odmah krenuo u tom smjeru, a samim time je standardom predviđena upravo ta boja kao najtipičnija. Naime, na Šar-planini je tada, kao i danas, bilo pasa drugih boja u rasponu od bijelih, žuckastobijelih, smeđkastosivih, pa sve do potpuno crne boje, kao i bijelih pasa sa smeđim ili crnim oznakama (šarenih). No, izabrani su psi «željeznosive boje» i sve oko boje krenulo tim tokom (B. Špoljaric, 1991.; 2012/2013.; 2015.). Ovo razmišljanje potvrđuje kasnije i Ratimir Orban (1958.). Vjerovatno se sada na kraju ovog istraživanja možemo složiti da je najznačajniji kinološki autoritet ovog dijela Evrope (jugoistoka Evrope) u periodu između 1918-

Krstevski V. 2010. Makedonski Gorštak-Šarplaninac. Privatna naklada, Kumanovo. Lovrenčić I. 1924. Kraški ovčar (Kynologicna studija). Sportni pes, Ljubljana str. 11-24. Nikolajević T. 1937. Psi u Jugoslaviji. Kinološki glasnik, Beograd, br. 4. Orban R. 1958. Pasmine i sojevi autohtonih pastirskih pasa planinskih i brdskih krajeva Jugoslavije. Moj pas, Zagreb, br. 5-6-7. Schuster A. 1938. Jugoslavenska rodovna knjig psov. JKS, Ljubljana. Streber R. 1903. Die deutchen Hunde und Ihre Abstammung. Franfurt. Špoljaric B. 1991. Boja dlake šarplaninca. Zov, Beograd, br. 200. 1991. Oblik tijela šarplaninca. Zov, Beograd, br. 197. 1991. Tipična glava šarplaninca. Zov, Beograd, br. 195. 2012./2013. Šarplaninac. Moj pas i prijatelji, Zagreb, 2012. br. studeni/prosinac, 2013. siječanj/veljača, svibanj/lipanj. 2015. Šarplaninac. Zov, Beograd, br. 796, 797, 798, 799, 800. Špoljarić B. - Urosević M. 1988. Pastirski i ovčarski psi na Balkanu. Rijeka, Rukopis. 1988. Razvoj standarda jugoslavenskog ovčarskog psa-šarplaninca. Prvi jugoslavenski simpozij o jugoslavenskom ovčarskom psu-šarplanincu. Popova Sapka, 12.09.1987. Moj pas, Zagreb, br. 2. Urosevic M. 1987. Istorijske činjenice o osnivanju Jugoslovenskog kinološkog saveza. V jugoslovenski simpozijum “Male životinje i čovek u zajdničkom ambientu”. Zbornik radova, Boegrad. I. mednarodna rastava psov vseh pasem. Ljubljana, 08.-09.09.1926. JKS. Državna izložba psov. Bled, 15.08.1932. Poziv na 1. smotro Ilirskih ovčarjev. Klub ljubiteljev sportnih psov, Ljubljana, 05.04.1936. Kinološki glasnik. Glasnik Kinološkog kluba u Beogradu, Beograd, avugust 1937. br. 6. Dopis Jugoslovenskog kinološkog saveza Ministrastvo šume in rude Beograd, Ljubljana, 21.03.1938. Standard «Illyrischen Schäferhunds», november 1938. Standard «Chien de berger Illyrien», 02.06.1939. ZOV. Beograd, 23.12.1994. br. 273.

Strana 57


ŠARPLANINAC NASTANAK I KOMENTAR STANDARDA Boris Špoljarić

Standard «Jugoslovenskog ovčarskog psa-šarplaninca» publiciran je od Federation Cynologique International / FCI/ 24.11.1970. godine, no izvorni je tekst objavljen 06.02.1969. pod brojem 41a, dok je Engleska verzija standarda objavljena 03.10.1980. godine. NASTANAK STANDARDA Danas o načinu nastanka standarda postoji mnoštvo različitih stanovišta i ličnih razmišljanja, o čijem je stručnom utemeljenju teško govoriti, jer sačuvanih dokumenata ima vrlo malo. Stoga spoznaju istine nastanka standarda cini se da mozemo pronaci jedino ako se vratimo na kraj 60tih godina 20. vijeka, gdje sačuvani dokoumenti govore o tim događajima. Slijedom navedenog, značajne su odluke sastanka Komisije kinoloskog saveza Jugoslavije za rješenje pitanja «kraškog ovčara» odrzanom u Zagrebu 13.07.1967. godine. Članovi navedene komisije bili su Tibor Lovrenčić /predsjednik/, prof. Slobodan Pavlović, dr Mario Bauer, Miroslav Zidar, mg. ing. Ilija Drozdovski i Jole Jolevski. Tada su donešeni odlučujući zaključci koje zapisuje Ksenija Turković (1967.): «...Komisija predlaže i zaključuje da se «kraski» i «sarplaninski» tip izdvoje kao dvije posebne pasmine pod imenom «kraški ovčar» i «šarplaninski ovčar ... uz to se usvaja prijedlog standarda za «šarplaninskog ovčara» kojeg su izradili Kinološki savez Makedonije i Kinološki savez Srbije...». Slijedi u Slovenskoj Bistrici 16. i 17.03.1968. godine sastanak Stručnog savjeta Jugoslovenskog kinološkog saveza /JKS/, gdje se izmedju ostalog usvaja novi tekst standarda za «jugoslavenskog ovčarskog pasa-šarplaninca» koji je pak bio predložen te usvojen već godinu dana ranije u Zagrebu, a čiji su autori bili Kinološki savezi Makedonije i Kinološki savez Srbije. Verifikaciju standarda provodi JKS na Godišnjoj skupštini održanoj 01. i 02.06.1968. u Beogradu, dok je FCI publikovao standard za «jugoslovenskog ovčarskog psa-šarplaninca» 06.02.1969. pod brojem 41a (B. Špoljarić, 2012/2013). Prema ovim dokumentima autorstvo

nad standardom imaju oba saveza, bez navođenja autora koji su sudjelovali u njegovoj izradi. KOMENTAR STANDARDA Kako bi standard pojedine pasmine «planinskog pastirskog psa» bio ispravno interpretiran potrebno je sagladati građu i karakter ove grupe pasa, odnosno potrebno je objasniti «kod pastirskog psa». Pastirski psi koriste se za zaštitu stada sitne stoke od grabežljivaca, najčešće vuka. Upravo iz načina korištenja dobijamo njihov «kod», odnosno pastiri su na osnovu svoje «vjekovne empirije» uzgojili psa koji ih je po svojim karakteristikama zadovoljavao i predstavljao čuvara u borbi protiv svih tipova predatora. To je u Evropi «lakši tip» psa molosoidne građe, cije je tijelo pravougaone forme, odnosno dužina tijela prelazi za oko 5-12 % (češće 8-10 %) visinu grebena. Navedeni tip tijela dobiven je empirijom na osnovu toga što su psi takve građe na planinskom području mogli najbolje izvršavati svoju zadaću. Pastirski pas je prema načinu gibanja kasač, a kod životinja koje se gibaju kasom oblik tijela je pravougaone forme. Linija leđa kod «planinskog pastirskog psa» je forme jako razvučeno slovo «S», čime je visina kukova nesto viša nego visina grebena /obično 2-5 cm/, ali to ne znači da su uglovi zadnjih nogu otvoreni. Visina krsta kako navode Urošević i sar. (2014.) trebala bi biti veća od visine u grebenu, da bi se omogućilo pomicanje težišta ka napred, a time se zadnjem dijelu tijela daje mogućnost za snažniji potisak, a to uslovljava veću kinetičku energiju koja dovodi do lakšeg i bržeg kretanja. Sapi su srednje duge, a rep usađen u produzetku šapi, nošen srpasto, prstenasto ili sabljasto iznad horizontalne linije leđa. Ovakvo nošenje repa tipično je za sve pastirske pse. Istorijski, siluete pastirskih pasa sa srpasto nošenim repom iznad horizontalne linije leđa nalaze se kao tradicionalni simboli na tepisima Kavkaza i Perzije. Uz to kod nomada Perzije postoji priča koja se još i danas usmeno

Strana 58


prepričava da i tepih kao i stada stoke treba imati «svog čuvara», a to je upravo pastirski pas čiji se simbol zato i nalazi na tepisima! Glava pastirskih pasa mora biti snažna. Kod vecih planinskih pasa glava je brachiocefalna, a kod lakših oblika, ona je lakši oblik brachiocefalne sa prelazom prema mesocefalnoj glavi. Bilo kod teže ili lakše glave linije glave sa uvijek divergentne, ali glava mora biti u proporciji sa tijelom. Gubica je kraća od lobanje. Određenje pasminske tipičnosti, kao razlike među današnjim pasminama /odnosno bolje rečeno tipovima/, nastale su kao posledica područja gdje su se pasmine / tipovi/ pastirskih pasa razvili, pa ih shodno tome «lokalne specifičnosti» međusobno razlikuju. Potvrda navedenog uočava se kod analize građe svih «planinskih pastirskih pasa» Evroazije. Pastirski psi su jos uvijek «divlji gorštaci» koji su izašli iz svojih planinskih podneblja kao rezultat surovih uslova života, te neprestane borbe na život i smrt. To je onaj «nukleus» koji je uslovljavao fiksiranje temperamenta i načina ophođenja pastirskih pasa. U području divljih planinskih predjela i usamljenih ljudi modifikovao se sve dok nije primio one osobine koje su olakšavale njegovo opstajanje. Hiljadama godina uzgajani su ovi planinski «gorštaci» u divljoj okolini sa čije je jedne strane bio predator, a sa druge strane stado i pastir. Tako da se stvorio jedan «hladni» odnos između pastira i psa koji se može opisati oštrinom, odrešitošću, ćutljivosti, neovisnošću, bez imalo iskazivanja međusobnih osjećaja, ali uz to jedan iskren i prijateljski odnos koji je prožet međusobnim uvažavanjem. Takav «gorštački» način života bez podjarmljivanja stvorili su kod psa jedan nepokorivi karakter koji ne poznaje naređivanje, svaki znak pastira nije nareba koju pas mora načiniti bez razmišljanja, vec je to poticaj za kretanje u akciju, a o načinu kako to treba napraviti odlučuje sam pas koji zbog toga treba biti nezavisan, slobodan, te da bez šeme u ponašanju, vođen instinktom vladanja i inteligencijom, riješi problem. Ovo je važno kako bi mogli shvatiti temperament svih planinskih pastirskih pasa! Kao sto vidimo pastirski psi

BORIS ŠPOLJARIĆ • Biografija Boris Špoljarić, po zanimanju diplomirani inženjer građevine. Rođen je u Rijeci /Hrvatska/ 1960. godine. Kinologijom se bavi od maja 1974.g. kada dobija svog prvog psa šarplaninca. Sudija postaje 1979, a od 2003.g. postao je sveopšti /all round/ sudija. Sudio je gotovo u cijeloj Evropi, te u Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Australiji i Novom Zelandu. Sa kolegom dr Milivojem Uroševićem ima uzgajivačnicu «Taurunum FCI 1713», u kojoj su u posljednjih 30 godina uzgajali više pasmina kao njemačke lovne terijere, njemačke kratkodlake ptičare, njemačke oštrodlake ptičare, pointere, pudle, engleske koker španijele, šarplanince, mađarske kratkodlake vizle i srednjeazijske pastirske pse. Objavio je do sada oko 125 raznih stručnih radova o psima /o istoriji pasmina, načinu suđenja, razne sistematike ovčarskih i pastirskih pasa, goniča, te o ishrani pasa i sl./. Uz hrvatske pasmine pasa istražuje i proučava posebno grupe planinskih pastirskih pasa, ovčarskih pasa, terijere, polarne pse i špiceve, goniče, te hrtove. Jedan je od prvih kinologa koji se počeo baviti kinološkim novinarstvom u periodu od 1987–1991. g. kada je bio saradnik zoološkog časopisa ZOV, u kojem je objavio oko 50 raznih stručnih kinoloških članaka o raznim pasminama pasa, kao i mnoštvo izvještaja s izložbi pasa. Stručni članci objavljeni su mu u kinološkim i zoološkim časopisima Moj pas (Zagreb), Zov (Beograd), Moj pes (Ljubljana), Naši psi (Zagreb), Dobra kob (Split) i Kinolog (Ljubljana). Objavio je do sada tri knjige o psima i to: «Croatian Dog Breeds» (1993.), «Jazavčar» (1993.), te knjigu «Hrvatska kinološka baština» (2008.).

Strana 59


moraju imati specifičan ali uravnotežen temeperament. No, sta se pod tim podrazumijeva? Moze se reci sledeće: kada se pas nalazi u području čuvanja stada životinja on mora sve vrijeme biti usmjeren na obavljanje svoje funkcije zaštite stada, odnosno u stalnoj «vezi» sa svojim pastirom / čovjekom/. Ako više pasa čuva stado zajedno tada su oni međusobno u određenoj hijerarhiji, koju su psi međusobno postavili i koje se svi psi strogo drže. U prisustvu pastira / vlasnika/ pas ili grupa pasa su potpuno mirni bez ikakve agresivnosti ili slične reakcije. Nalazi li se pas «izvan područja svog čuvanja» on mora biti miran, staložen, pažljiv i zainteresovan za sve sto se događa u njegovoj blizini, te ne smije pokazivati bilo kakav znak agresivnosti. I najmanja agresivnost je atipična za pastirskog psa. Takve primjerke treba odstraniti iz uzgoja! Od ovoga treba izuzeti eventualnu agresivnost koja je izvršena od pastirskog psa kada se nalazi izvan «svog revira rada», bilo na čovjeka ili na neku životinju (drugog psa), kada je ona njegova obrambena reakcija. Za pastirskog psa koji se nalazi «izvan čuvanja svog područja» nije tipično lajanje. Kada se u premisi kaže da je šarplaninac molosoid, onda to znači da je tijelo pravougaone forme čija je dužina veća od visine grebena za otprilike 8-12 %, sa lakšom brachiocefalnom glavom, čiji je cefali indeks preko 50, divergentnim linija lobanje i gubice, naglasnim /modeliranim stopom/, okom ovalnog oblika subfrontalnog položaja, sa nisko usađenom preklopljenom uškom. Gibanje mora biti skladno, te elegantno.

zbog zadaće koja mu je vijekovima namjenjena, a to je čuvanje stoke. On mora biti okretnog, skladnog, ali elegantnog gibanja, spreman na dugotrajno kretanje uz stado po ekstremnim uslovima, proporcije glave sa tipičnim linijama i sa pravilnom usađenošću uški, te pravilna odlakanost. Kostur i muskulatura moraju biti razvijeni, jer pas kao sto je već navedeno mora izdržati svaki fizički napor. Razlika u spolovima mora biti izražena. Glava U skladu sa tijelom psa, dužina joj iznosi oko 40 % visine grebena, u lobanjskom dijelu ne smije biti preuska, dužina lobanje (od okcipitalne kosti do stopa) veća od dužine gubice (od stopa do vrha nosa), što znači da je gubica kraća od lobanje. U građi glave mora se uočavati razlika u spolu. Lobanja mora biti ravna sa blagim lateralnim zaobljenjem. Stop mora biti izražen, ali ne predugačak ili pak preizražen. Linije lobanje i gubice su divergentne, a NE KONVERGENTNE kako navodi standard. Koža na cijeloj glavi mora biti bez nabora. Prisustvo bilo kakvih nabora treba kažnjavati. Uške Po dužini ne smiju biti niti previše duge, a niti previše kratke, ako se povuku na napred dosežu obično do stopa. Vrh uške mora biti blago zaobljen, a po obliku uške obično jednakostraničan trougao. Obrasle su kratkom dlakom. Prema načinu nošenja su preklopljene. Usađene su u liniji vrh njuške-unutrašnji očni ugao. Treba kažnjavati nedovoljno preklopljene uške kao i pojavu smrežuranih ušnih školjki.

Opšti utisak Kod ocjenjivanja Šarplaninca vrlo je bitan opšti utisak Oči pod čime se podrazumijeva skladnost linija tijela, zatim Ovalnog oblika, subfrontalno usađenje pod uglom 10gibanje i sama elegancija gibanja koja je izrazito bitna, 15°. Oko (šarenica) pigmentirano crno ili tamno smeđe. Svjetlo oko je greška koju treba prema stepenu izraženosti penalizirati. Očne vjeđe čvrsto priljubljene uz očnu jabučicu bez opuštenih očnih kapaka. One (očne vjeđe) su crno ili tamno smeđe pigmentirane. Gubica Dobro razvijene vilice, paziti da vilice nisu uske i/ili duge, usnice su čvrste i dobro priležeće uz vilice, katkada se zna javiti otvoreni usni ugao, što ne treba rigorozno penalizirati. Rub usnica kontinuirano pigmentiran, u skladu sa bojom njuške. Njuška je obimna, sa široko otvorenim nosnicama, mora biti kompletno pigmentirana (čak i unutrašnjost nosni-

Strana 60


vo svih njemačkih pasmina, čiji je kvalitet izvan Njemačke neuporedivo bolji. Naime, sam pristup ocjenjivanju, gdje se pas odmah isključuje iz daljne procjene čim nedostaje jedan zub je «najlakši» pristup eliminaciji i tu je potrebno najmanje kinolškog znanja, jer ne zahtjeva procjenu ostalih dijelova psa (B. Spoljaric, 2014). Vrat Snažan i kratak. Zna se javiti viška kože na grlištu ili donjem dijelu vrata, što predstavlja jednu od karakteristika planinskih pastirskih pasa, te je ne treba penalizirati.

ca), a po boji crna ili tamno smeđa. Zubalo Škarastog zagriza. Ostali oblici zagriza kao podgriz, ukršteno zubalo, jako izražen predgriz ili slično treba izrazito kažnjavati (diskvalifikovati). Poželjno je, kako se traži standardom kompletno zubalo. Odlukom FCI-a kod svih pasmina dozvoljava se nedostatak prva četiri premolara (4xP1), kao i manjak kutnjaka M3, što ne uzima u obzir. Klještast zagriz nije diskvalifikaciona mana. Možda bi se moglo razmisliti o toleranciji obrnutog škarastog zagriza koji se javlja kod pastirskih pasa. Za objašnjenje problematike zubala mora se reći nekoliko navoda koje donosi zoologija. Pas je žderač i za njegovu prehranu nužno su mu potrebni sjekutići /incizivi/ i očnajci /canini/. Pretkutnjaci /premolari/ i kutnjaci /molari/ psu nisu prijeko potrebni u ishrani, jer on ne žvaće hranu. Isto tako u procesu domestifikacije, gdje u najstarijim iskopinama prvih domestificiranih pasa kao i vukova prisutna je u njihovim vilicama manjkavost premolara! S druge strane dugogodišnji /stogodišnji/ selektivni uzgoj pasa pasmine njemački ovčar nije uspio eliminirati manjkavost premolara. Današnja veterinarska i zoološka istraživanja zubala nisu utvrdila da je manjkavost zuba vezano za bilo koju naslednju bolest koja može po psa imati neke negativne posledice. Kinološki gledano «njemačka kinološka škola»,koja se velikim svojim dijelom temeljila na traženju kompletnog zubala /42 zuba/, te striktnom diskvalifkovavanju svih jedinki koje imaju i najmanji nedostatak zuba nije donijela njemačkim autohtonim pasminama nikakvu korist, već ih je naprotiv velikim dijelom unazadila. To se može vidjeti kod goto-

Tijelo Kao što je već kazano, tijelo je pravougaone forme čija dužina u odnosu na visinu grebena iznosi 10:9 (tijelo je duže oko 8-12 % od visine grebena). Linija leđa kod planinskog pastirskog psa je blago savijena u jako razvučeno slovo «S» s time da je visina kukova nešto viša nego visina grebena (obično 2-5 cm), ali to ne znači da su uglovi zadnjih nogu otvoreni. Slabine moraju biti kratke i mišićave, a sapi inklinirane pod uglom od 1530°, te mišićave. Grudi ne smiju biti bačvaste. Dubina grudi mora biti do visine lakta. Odnos visina lakta (od poda do lakta) i grebena 1:1. Na ovaj odnos treba naročito paziti. Pojavu kratkih podlaktica treba izrazito penalizirati jer povlači za sobom kraći korak i nemogućnost pravilnog gibanja. Kod «planinskog pastirskog psa» linija leđa koja je u padu od grebena prema sapima nije tipična, pa iako je standard za šarplaninca navodi kao dozvoljenu, ona treba biti diskvalifikaciona mana kod ove pasmine kao i kod svih pasmina planinskih pastirskih pasa! Rep Dugačak, usađen u produžetku sapi, po dužini do skočnog zgloba ili nešto duži, nošen, kao kod svih pastirskih pasa, srpasto, prstenasto ili sabljasto. Rep zarolano nošen na leđima (jednostruki prsten) je takođe dozvoljen, optički nije najljepši, ali ga ne treba zbog toga penalizirati. Devijacija repa je češće prisutna kod planinskih pastirskih pasa.Nije estetski najljepša, predstavlja estetsku manu koju ne treba prilikom ocjenjivanja pasa kažnjavati. Prednje noge Ekstremiteti moraju biti proporcionalni sa tijelom, pravilnih uglova. Ugao između lopatice i nadlaktice iznosi oko 120°, podlaktica vertikalna, kosti proporcionalno razvijene, noge ravne. Pri kretnji laktovi ne smiju biti niti izbočeni

Strana 61


Dlačni pokrov i obojenost /boja/ Dlaka mora biti blago valovita, sjajna, gusta i tvrda po cijelom tijelu. Pokrovna dlaka treba dobro prijanjati uz tijelo (ne smije biti odstojeća!), te sa finom podlakom formirati dlačni pokrov koji treba biti otporan na različite vremenske uslove. Standard navodi da dlaka treba biti ravna, no to nije ispravno jer je kod svih pastirskih pasa tipicna blago valovita dlaka, zbog zaštitne funkcije koju ima dlačni pokrov. On mora osigurati zaštitu tijela pri toplini odnosno hladnoći kao i kod svih tipova padavina (kiši ili snijegu). Blago valovita dlaka u sebi ima više vazduha, a i formira sa okolnim vazduhom neposredno uz tijelo bolju zaštitu (bolji «vazdušni balon» oko tijela psa) koja psa štiti od visokih kao i od niskih temperatura. Ako je dlaka ravna onda taj okolni «zaštitni balon» nije tako obiman čime je zaštita slabija, pa je zbog toga takav dlačni pokrov i manje poželjan! Tijelo psa je obraslo dlakom na karakterističan način, tako da se kratka dlaka nalazi na prednjim dijelovima glave, uškama, sa prednje strane nogu i sapa. Na ostalim dijelovima tijela dlaka je duga tako da na vratu formira «okovratnik», na stražnjim dijelovima prednjih nogu prema van ili uvijani prema unutra. «zastavice», odnosno na stražnjim rubovima zadnjih nogu Šape pribranih prstiju, tipična je zličasta šapa. Nokti i me«gaće» do visine skočnog zgloba, te na donjoj ivici repa kusi moraju biti pigmentirani u boji škriljevca, a potpuna «perjanicu». depigmentacija donosi diskvalifikaciju. Stražnje noge Kao i kod prednjih nogu moraju biti u proporciji sa tijelom. Mišići na nogama snažni i razvijeni. Potkoljenica u nagibu na horizontalu pod uglom oko 40°, ugao skočnog zgloba oko 130°. Visina skočnog zgloba je oko 1/5 visine grebena. Izrazito paziti da su zadnji ekstremiteti pravilno uglovani. Izrazito otvorene uglove stražnjih nogu, koje dovode do kratkog koraka,treba izrazito penalizirati. Stav stražnjih nogu ravan, nikako «O» ili «X» stav, koji treba značajno penalizirati. Zadnje šape kao i prednje po obliku, formi, te po pigmentu noktiju. Može se javiti caporak /jednostruki ili dvostruki/ koji se toleriše, te ih ne treba odstranjivati. Kretanje Ono mora biti skladno, povezano i odvijati se bez trzaja ili «težine». Korak, kas i galop moraju biti dugi i skladni. Skladnost pokreta važna je za sagledavanje kvalitete svih pastirskih pasa, pa tako i šarplaninca. Harmoničnost kretnji bitni su kao i tipičnost izgleda glave i tijela kod ove pamsine. «Devin hod» treba izrazito penalizirati kao i svaku drugu anomaliju pri kretnji.

Dužina pokrovne dlake prosječno iznosi u predjelu grebena 8-12 cm. Pojavu izrazito duge mekane (vunaste) dlake (duze od 14 cm na predjelu grebena), kao i pojavu kratkodlakosti (ispod 3 cm na predjelu grebena) treba izrazito strogo kažnajvati, tj. diskvalifikovati. Boja dlačnog pokrova je jednobojna, u rasponu svih mogućih nijansi od bijele do tamnomrke skoro crne boje. Još uvijek je najčešća obojenost željeznosiva ili čeličnosiva. Razlika između ovih boja je u tome što kod čeličnosive boje dlaka sadrži manje smeđe boje nego kod željeznosive boje, znači da je čeličnosiva boja tamnija, a vrhovi dlake su više karbonirani (tamniji). Kod ocjenjivanja sve dozvoljene boje odnosno nijanse koje propisuje standard treba na isti način procijeniti. No, treba reći da su svjetlije boje dlačnog pokrova zbog zaštite pastirskog psa od uticaja topline puno povoljnije. Što to znači? Pa jednostvano pas bijele ili neke svjetlije boje puno je bolje zaštićen od topline nego pas čiji je dlačni pokrov taman ili crn! Shodno tome među pastirskim psima na osnovu prirodne selekcije ima više pasa svjetlijeg dlačnog pokrova nego tamnijeg! To

Strana 62


je prirodni odgovor, nastao isključivo prirodnom selekcijom, koja je milenijski prisutna kod ove grupe pasa, pa je shodno toj prirodnoj empiriji treba prihvatiti. Navedeno ne predstavlja preferiranje nečega na osnovu mode ili nekog ličnog preferiranja (bez efermenosti!) što je čest slučaj kod čovjeka OBIČNO sklonost ka nečemu, što je samo vanjska preferenca optike ili onoga «...baš mi se sviđa...», dakle bez misaonog čina! Tamnije boje kod dlačnog pokrova pastirskih pasa prisutne su samo kod pasa koji čuvaju stada na nižim nadmorskim visinama, gdje su predjeli šuma, pa se pas prilikom odmora ili pri ležanju uz stado može skloniti u hlad nekog stabla! Zbog toga, svjetliji pas je bolje zaštićen od tamnog, pa se čini da i kod ocjenjivanja svjetlije boje treba PREFERIRATI, što se unazad 60-tak godina kod šarplaninca na žalost nije činilo, samo zbog nepoznavanja nekih osnovnih postulata kod ove pasminske grupe! Kod svih dozvoljenih boja,odnosno tonaliteta dlačnog pokrova, vrlo je važno da prelaz iz jednog tonaliteta u drugi bude postepen, te da nikako nije jasno izražen, čime bi se dobio utisak šarenila koje nije dozvoljeno, što znači da jasno izražena granica između dvije boje ili dvije nijanse boja nije dozvoljena! Osnovna boja psa najviše je izražena na gornjim dijelovima glave, vrata, trupa i repa. Javlja se karaketistična «jeguljina pruga» koja kod svjetlije obojenih primjeraka nije jako izražena, a kod pasa svjetlo-smeđe boje se ne javlja (uočava) već se pretapa nevidljivo u tamniju apriko boju. U donjim dijelovima tijela pigment postepeno slabi da bi u perifernim dijelovima nogu postao svejetliji (obično svjetlosmeđi ili žućkasti). Ovi prelazi nikako ne smiju biti jasno oivičeni, znači ne smije se sticati (uočavati) utisak šarenila, koji ako postoji (šarenilo!) treba značajno kažnjavati. Tigravost nije poželjna i takvu pojavu kod psa treba diskvalifikovati. Koža i sluzokože Koža srednje debela, elastična, pripojena uz tijelo bez nabora. Mora biti pigmentirana, boje škriljevca. Sve sluzokože moraju biti pigmentirane istovjetno boji njuške. Visina Standard propisuje donju granicu visine za mužjaka od 56 cm, odnosno za ženku 54 cm. Gornja granica visine po standardu nije definisana. Važno je navesti da u engleskoj verziji FCI standarda za pasminu iz 1980. godine ne postoji navod da se preferiraju psi vece (vise!) visine grebena! Pogrešno je kod pastirskog psa preferirati što veću visinu grebena bez adekvatnog praćenja i ostalih karakeristika

posebno skladnog gibanja. Ono što treba izričito tražiti je tip psa sa harmoničnim gibanjem. Za pastirskog psa je korisnije da ima manju visinu grebena uz skaldnost građe i pokreta, nego impozantnu visinu grebena koju ne prati skladnost građe i pokreta! Narav Kao i sve pasmine iz grupe planinskih pastirskih pasa tako i Šarplaninac mora biti pas postojane (mirne) prirode, ne smije biti izražena agresivnost, ali ni plahost. Uz sve navedeno on treba biti zainteresovan za sve što se događa oko njega. Šarplaninac mora biti pas koji se može kontrolisati, a ne pas koji napada iz straha. Izgled očiju odnosno njihova ekspresija mora biti živa, a ne da pas odaje podmuklost. Pas mora biti nepodmitljiv i potpuno odan vlasniku. Ujedljive kao i plašljive pse podmuklog pogleda treba smatrati jedinkama atipičnog temperamenta i pri ocjenjivanju diskvalifikovati. Literatura: Špoljarić B. 1991. Boja dlake šarplaninca. Zov, Beograd, br. 200. 1991. Oblik tijela šarplaninca. Zov, Beograd, br. 197. 1991. Tipična glava šarplaninca. Zov, Beograd, br. 195. 2012./2013. Šarplaninac. Moj pas i prijatelji, Zagreb, 2012. br. studeni/prosinac, 2013. siječanj/veljača, svibanj/lipanj. 2014. Hrvatski goniči, kinološke «priče», «škole» i još ponešto... Moj pas i prijatelji, Zagreb, br. studeni/prosinac. 2015. Šarplaninac. Zov, Beograd, br. 796, 797, 798, 799, 800. Špoljarić B.-Uroševic M. 1988. Pastirski i ovčarski psi na Balkanu. Rijeka, Rukopis. 1988. Razvoj standarda jugoslavenskog ovčarskog psa-šarplaninca. Prvi jugoslavenski simpozij o jugoslavenskom ovčarskom psu-šarplanincu. Popova Šapka 12.09.1987. Moj pas, Zagreb, br. 2. Turkovic K. 1967. O standardizaciji jugoslavenskih ovčara. Moj pas, Zagreb, br .7-8. Urošević M. i sur. 1999. Šarplaninac i srodni psi na Balkanu. Informator, Smederevska Palanka. 2014. Biostatistički model tijela tornjaka. Veterinarska stanica 45 (3). Zagreb. Standard FCI «Jugoslavenski ovčarski pas-šarplaninac», 06.02.1969. Standard FCI «Yugoslavian shepherd dog-Sharplanina», 03.10.1980.

Strana 63


ŠARPLANINAC «PASTIRSKI PAS» ILI KLASIČNI «MOLOS»? Boris Špoljarić i Milivoje Urošević

Kod se raspravlja o «pastirskim psima» i «molosima» ovi se pojmovi cesto simplificiraju, te se navodi kako se radi o istoj formi psa. No, da li je to uistinu tako? Zanimljivo pitanje koji trazi mjerodavan odgovor, kao i sam naslov ovog rada koji agresivno postavlja niz pitanja! Slijedom navedenog, ne preostaje nista drugo nego da sagladajmo definicije pojmova «pasmina», «šarplaninac», «pastirski pas», «molos», te nakon analize saznanja dedukcijom izvedemo zakljucke kako bi sukus problematike razjasnili!

UVODNI POJMOVI... «Pasmina» predstavlja ukupnost jedinki sa zajedničkim naslednim osobinama i tjelesnim značajkama unutar jedne zoološke vrste, odnosno pojam «rasa» - istovrsne životinje koje imaju zajedničko porijeklo, slične tjelesne osobine, a prilagodjene su odredjenim životnim uslovima /neki put dobijene i selekcijom/. Želimo li opštu definiciju približiti psima i njihovoj problematici može se reći da je kinološki gledano «pasmina» skup više istih ili veoma sličnih jedinki unutar pojednine grupe čije se fizičke i psihičke osobine genaracijski nasledjuju. Većina pasmina je plod umjetne selekcije čovjeka. «Moderne pasmine pasa» počinju se formirati tokom druge polovine 19. vijeka, a svoju inauguraciju «moderna kinologija» dobija osnivanjem «Kennel cluba» u Londonu 01.04.1873. godine. «Šarplaninac» je pasmina pasa molosoidne gradje, brachiocefalne glave divergentnih linija, jednobojnog dlačnog pokrova čiji raspon boja može biti od bijele do tamnomrke skoro crne boje. Pasmina je dobila ime po planinskom masivu Šar-planini. No, važno je istaknuti da nisu samo oblici «pastirskih pasa» sa područja Šarplanine sud-

jelovali u nastanku ove «modene pasmine», već su to bili «pastirski psi» područja koje danas zauzimaju Makedonija i Srbija. «Šarplaninca» shodno mjestu nastanka grupiramo u «pastirske pse Evrope», odnosno u podgrupu «pastirskih pasa jugoistoka Evrope /Balkana/». «Pastirski pas» pripada skupini «velikih pasa», odnosno «srednje velikih pasa» koji se koristi za zaštitu stada stoke od svih tipova predatora. Shodno sistematizaciji pasa prema visni grebena (B. Gallicchio-M. Ronsivalle, 1981.) gdje razlikujemo velike pse / visina grebana iznad 65 cm/; srednje velike pse /visina grebena 40-65 cm/; male pse /visna grebena 20-40 cm/; patuljaste pse /visina grebana ispod 20 cm/. Kod grupe «pastirskih pasa» najveci broj «modernih pasmina» ima visinu grebena u rasponu izmedju 60-75cm, no postoje psamine čija visna se kreće oko 55 cm /prema podneblju nastanka gdje imamo lakše oblike «pastirskih pasa»; primjer «pastirski pas» na kraškim područjima/, ali ima i obilka čija se visna grebena kreće oko 80 cm! Udoline planinskih dijelova Evroazije koje su bogate vegetacijom, razdijeljene divljim i neprohodnim planinskim liticama mjesta su gdje je čovijek boravio u prošlosti, a i danas tu boravi. U tim područjima čovijek kroz istoriju nomadski živi te uzgaja stoku. Da bi se mogao obraniti od napada različitih predatora, trebao mu je pomoćnik, kojeg je našao u psu. Zbog toga su nomadska plemena za svoje potrebe odgajali pse čuvare stoke sa zadatkom da upozore čovijeka, ako se stadu približavaju zvijeri ili čovijek-kradljivac. Psi su bili proilagodjeni životu na takvom području, a da bi pas mogao obavljati namjenjenu mu zadaću morao je biti hrabar, velik, snažan, odvažan, samostalan, pa čak i «divlji» kao okolina. Poželjno je bilo da mu je dlaka bijele boje kako bi ih pastir mogao razlikovati od napadača i

Strana 64


priteći im u pomoć kod borbe s predatorima. Zatvoreni u svojoj postojbini bez kontakta sa psima iz ostalih područja ti su se psi razmnožavali, često i u srodstvu. Ponekad se uzgoj osvježavao krvlju planinskih vukova. Sve se to odigravalo uz stalni čovjekov selekcijski /empirijski/ utjecaj odabirabnjem najjačih /željenih/ rasplodnjaka. Danas «pastirske pse» nalazimo u svim paninskim lancima Azije i Evrope. Istina, svi tipovi nisu kinološki standardizovani, ali se zajedničke pasminske tipičnosti kod svih njih javljaju. Kod «pastirskih pas» značajan je njihov urodjeni instinkt ponašanja pri čuvanja stoke, odnosno njihova «bliskost» sa životinjama koje čuvaju. Pri čuvanju stada oni se nalaze u stalnom pokretu. Nisu vezani za isto /jedno/ mjesto boravka /šire ili uže područje!/, već čuvaju stado koje se shodno vremsnkom razdoblju /proljeće, ljeto, jesen, zima/ i ispaši /«visoka» ljetna; «niska» zimska/ nalazi u cirkularnom kretanju! Prema veličini stado čuva grupa pasa /uobičajno 3-8 pasa/ sa svojim «alfa psom», dok su ostali psi grupe u strogoj hijerarhji koju su psi medjusobno izborili! Svi «pastirski pai» imaju instinkt /nagon/ za lov divljači. Danas se ova činjenica često prešućuje i o tome se uglavnom ne govori. No, «pastirski pas» svoju uobičajno vrlo oskudnu prehranu siromašnu proteinima koju dobija od čovjeka, nadopunjije lovom divljači. «Molos»/«Molosser»; «Molosso» pojam koji podrazumijeva «velike pse» u antičkom vremenu (Das grosse farbige Hundelexikon 19__?). U antici nije postojala klasifikacija pasa na pasmine kao kod današnje kinologije, no psi su bili razlikovani prema njihovoj upotrebi i prema mjestu nastanka /uzgoja/. Daljna objašnjenja ovog pojma iz literature bila bi: «molosser» /«moloski pas»/ pastirski pas naroda Molossa koji žive u Epiru vec u 1. vijeku pr. Hr. (H. J. Swarowsky, 1994.). Molosi su bili Ilirsko pleme, koji su živjeli na području Epira. Bili su poznati uzgajivači domaćih životinja, posebno pasa. Epir je planinski kraj u sjeverozapadnoj Grčkoj i Južnoj Albaniji (Hrvatski enciklopedijski riječnik, 2002.). O nastanku imena «molos», «molosos» ili «molosids» u literaturi ima raznih tumačenja. Najvjerovatnije da je naziv nastao kao složenica riječi «moa» «moao», što na starogrčkom jeziku znači «krupan», «velik», «snažan», i riječi «sos», «tos», «osza», što bi bila skraćenica za označavanje planine, a može značiti i «planinski» (M. Urošević i sar., 2002.). Rijec «molos» /grčki «molossos»/ dolazi prema imenu epirske pokraine Molosiji (B. Klaić, 1979.). Uvidjamo kako pojam «molos» ima široko zacanje, na šta se nadovezuju i daljni pojmovi «mastif», odnosno «doga»/«dogue», što sve zajedno stvara pojmovnu složenicu koja traži objašnjenje!

MAKEDONIJA, 1948. GODINE

«Mastif» kinološki predstavlja velikog psa čuvara kuće i dvorišta (Hrvatski enciklopedijski riječnik, 2002.). Pojam se danas najčešće vezuje uz grupu «modernih pasmina mastifa» gdje je najpoznatiji engleski mastif pasmina formirana u Engleskoj unazad 150 godina, od potomaka starih molosa koje su donjeli Rimljani na područje Velike Britanije. No, kinološki autori druge polovine 19. vijeka i početkom 20. vijeka kada opisuju pse Staroga vijeka navode i za njih naziv «mastif» pod kojim se podrazumijevaju oblici velikih pasa unutar grupe starovjekovnih «borbenih» pasa (Das grosse farbige Hundelexikon 19__?). Pojam «doga»/«dogue» kinološki predstavlja psa velikog formata s snažnom glavom (R. Triquet,1997.), dok pojam «dogoliki psi» povezuje više tipova «doga», gdje je najpznatija moderna pasmina njemačka doga što predstavlja potomke grupe velikih pasmina pasa za čuvanje, borbe i lov kroz istoriju. Nazivi «molos»-«mastif»-«doga» vidimo da suštinski /šire ili uže!/ opisuju oblike pasa koji su se koristili kao čuvari vlasništva /dvorišta, kuće i sl./, te za različite vidove borbi /lov krupne divljači, pratioce vojnika u ratovima Staroga vijeka/ vec od Asirskog doba. Rimljani ih preuzimaju od Grka odnosno Perzijanaca, te ih nastavljaju upotrebljavati kao čuvare, za borbe /u lovovima i ratovima!/, ali ih uvode i u arene gdje ih koriste za svoje «krvave igre». Kasnije, tokom Srednjeg vijeka upotreba «molosa» nije se mijenjala pa se nastavljaju koristiti kao čuvari posjeda, ili u lovu na veliku divljač. Negdje okvirno od 14. vijeka počelo ih se koristiti u borbama pasa s bikovima /«bull-baiting»/, običaj koji je razvijen u Velikoj Britaniji, ali koji biva sredinom 19. vijeka zabranjen. Dok su se psi koristili za borbu s bikovima došlo je do ukrštanja «molosa» sa pojednim oblicima / formama/ «teriera»! Tokom Srednjeg i Novog vijeka nastaju mnogi oblici /tipovi/ «molosa» odnosno «doga», pa tako

Strana 65


danas imamo njihove potomke u obliku različitih modernih pasmina «molosa»/«doga» poznatih na svim kontinetima! No, te moderne pasmine «molosa»/«doga» više se ne koristi za surove borbe ili za lov krupne divljači, vec se upotrebljavaju kao psi čuvari, odnosno kao «psi za pratnju» u našem vremenu. Iako se to nigdje egzakno ne nevodi moglo bi se reći da su pojmovi «molos»/«mastif»/«doga» istorijski, sinonimi! Kao što smo vidjeli grupa «molosa» koristila se kroz istoriju za čuvanje /«molosi čuvari»/ i za različite borbe odnosno lov /«molosi borci»/. Njihova upotreba, te shodno tome uzgoj koji se hiljadam godina provodio, stvorio je kod «molosa» urodjen instinkt čuvara i borca. «Molosi» pri vršenju zadaća koje im je namjenio čovjek /čuvanje i/ili borba!/ bili su ograničeni /stacionirani!/ na veće ili manje područje, te nisu kao «pastirski psi» bili u stalnoj promjeni / cirkularnom kretanju/ područja čuvanja stada! Pri različitim oblicima lova velike divljači /zvjeradi/ «molosima» je bila potrebna snaga i borbenost, a ne kao kod klasičnih pasmina lovačkih pasa kvaliteta nosa, ili lovački nagon! Stoga moderne pasmine «molosa» kao ni njihovi istorijski oblici nisu imali urodjen instink čuvanja stada domaćih životinja kao «pastirski psi», ali ni instink za lov divljači, kao sto imaju današnje pasmine goniča ili ptičara!

joprivrednik mora imati psa i dati mu prednost pred svim ostalim životinjama pošto pas čuva posijed, plodove, čovijeka, stoku i zemljište. Kad želi kupiti psa treba ga, s obzirom na ono što će tražiti, izabrati izmedju tri tipa: 1. tip psa koji čuva zgrade i nagovještava približavanje nepoznatih osoba /«Canis domesticus»/ 2. tip psa koji čuva stoku od napada, a taj tip ne čuva samo životinje zatvorene u štalama i torovima već i onu stoku koja pase na livadama /«Canis pecuarius»/ 3. tip psa onaj koji se koristi za lov /«Canis venaticus»/... ...pastirski pas, ne smije biti ni vitak ni lagan kao pas za lov, a ni težak kao sto je pas za dvorište. Treba biti snažan. ...stočar želi imati bijelog psa da ga on ne bi zamijenio sa divljim zvijerima, jer vuk najčešće napada u sumrak, pa ako je pas bijele boje pastir mu može priteci u pomoć i pomoći mu u borbi protiv vuka, zbog drugačije boje...» (F. Fiorone, 1981.). Na osnovu ovoga može se zaključiti da je već u antičkom Rimu tokom 1. vijek bio poznat «molos» /«mastif»/, «pastirski pas», te lovački pas, i da se već tada pravi razlika izmedju ovih oblika /formi/!

Prema E. Zimenu (1992.) već oko 2.200. god. pr. Hr. na jednom babiloskom reljefu nalazi se prikaz tadašnjeg «mesopotamijskog mastifa» na kojem se vidi pas snažne glave Do sada iznijeto upućuje na «bliskost» pojmova «šar- preklopljenih ušiju sa tijelom pravougaone forme i repom planinac»/«pastirski pas» s jedne strane, odnosno «molos- koji je nošen zarolano iznad ledja. Ovaj reljef dr. D. Fleig »/«mastif»/«doga» s druge. No, uvidjamo značajne razlike (1999.) datira kasnije oko 640. god. pr. Hr. postanka, urodjenih osobina, načina rada, pa se nameće pitanje, šta je suštinska razlika izmedju njih?! Reljef iz Carske palače iz Niniveh iz Mesopotamije /Asirije; područje današnjeg Iraka/ prikazuje ondašnjeg «molosa». ISTORIJSKI ZAPISI... On se nalazi u Britisch Museum u Londonu, a datira se Moguće da nam istorijski zapisi ovih pojmova «skrivaju» u 7. vijek pr. Hr. (F. Deleidi, 1992.). Pretpostavlja se da je specificnosti koje nam pak mogu pomoći u rješavanju «mezopotamijski molos» postojao već oko 3.000. g. pr. Hr., problema! Jedan od najranijih zapisa o «pastirskim psima» dok Erik Zimen (1992.) navodi da «mastifi» postoje već bilježi rimski pisac Columella Lucius Iunius Moderatus (1. 4.000. god. pr. Hr. vijek) iz «Gadesa» /današnji grad Cadis; Španija/ koji o psima piše u svojoj knjizi «De re rustica» (oko 60. godine) Jean Pierre Mègnin (1828.-1905.) te ostali kinološki ausledece: toriteti sa kraja 19. vijeka vide u «molosu» /«moloseru»/ «Opisaću sada nijeme čuvare zemljišta ma koliko samo sledbenika «asirske doge» (R. Hirsch-Reiter, 1998.). nepravedan bio taj naziv dan psima. Može li dakle čovi- Grcki filozof Aristotel (384.-322. pr. Kr.) navodi u svojem jek tako brzo i na glas primjetiti da se divlja zvijer ilil kradl- djelu «Historia animalium» o epirskom molosu sledece: «...u jivac približava stadu od onog kako to radi pas sa svojim zemlji Molosa postoji pasmina psa koji po veličini i srčanolajanjem? Postoje li možda stručnije sluge, vjerniji drugovi, sti stoji ispred pasa drugih zemalja i služi za zaštitu od nepokolebljivi zaštitnici svog gospodara koji se sa njima zvjeri...». Prikazi «epirskog molosa» nalazi se na kovanom mogu mjeriti? Može li se poželiti budnije čuvare, hrabrije novcu, skulpturama i sličnim predmetima iz tog doba. osvetnike i bolje zaštitinike od njih? Zbog toga jedan pol-

Strana 66


Perzijanci prodrli sve do Jadrana. O «indijskim psima» piše i čuveni Aristotel (384.-322. pr. Hr.) navodeći kako su to «molosi» koji potiču iz Indije i to iz oblasti oko planine Midie. Takvi su psi, kako navodi Aristotel, uzgajani i na području Makedonije i Moloise, a imali su kratku dlaku, krupno tijelo, veliku glavu i preklopljene uši. No, ima autora koji smatraju da je «epirski molos» nastao ukrštanjem «tibetanskog psa» i balkanskih vukova, odnosno da «epirski molos» lakši tip «tibetanskog psa». «Molos» je poznat iz zapisa u Ateni vec 431. god. pr. Hr. za vrijeme Peleoponeskih ratova (431.-404. pr. Hr.) kada su bili omiljeni čuvari žena (J. Lokar, 1954.).

U antičkoj Grčkoj se izvorni oblik «tibetanskog psa» vjerovatno nije uzgajao kao teži /«mastif»/ i lakši «pastirski pas» tip psa kao u staroj Perziji, vec su se pod pojmom «molos» podrazumjevala oba tipa psa od kojih se teži koristio kao čuvar odnosno odbrambeni pas, te kao pas za lov na veliku divljač /sto se zadržalo do kasnog Srednjeg vijeka u Evropi, kada se u lovu na krupnu divljač koriste veliki jaki molosoidni psi katkada zvani «alani»/, odnosno lakši tip «pastirski pas» koji se koristio za čuvanje stada. Alano /španjolski «Bulldogge»/ stari danas izumrli španjolski gonic koji je imao blisku vezu sa «dogolikim psima» / sa današnjom pasminom Dogue de Bordeaux/; koristio se za lov na divlje svinje u srednjem vijeku (Das große farbige Hunde lexikon, 19__?). U istoriji pasmine se navodi da «alano» nastaje ukrštanjem «keltskog goniča» i «španjolske doge», te da je srodan sa Dogue de Bordeaux (H. J. Swarovsky, 1994.).

Kod «molosa» postoji dilema o kakvoj se formi uha radi, da li o preklopljenom uhu ili o stršećem uhu. Na kipu «Molos» (D. Fleig, 1999.), čije autorstvo potpisuje grčki vajar Nikias (Vatikanski muzej; 4. vijek pr. Hr.), vidi se snažna glava sa «kratkim stršećim ušima», medjutim, vjerovatno je umjetnik prilikom izrade kipa, kao model imao psa s kupiranim ušima. Naime, prilikom analize ove plastike može se sa velikom dozom sigurnosti reći da se radi o uhu koje je kratko,

Grčki istoričar Herodot (484.-424. god. pr. Hr.) navodi postojanje «indijskih pasa» u Babilonu i Perziji. Kada je Kserks napao Grčku tada je njegova vojska koristila «indijske pse». Kserks je sa svojim vojnim strategom Mardoniosom proveo tri zime u području sjeverene Tesalije, koja graniči sa oblašću Molosis u Epiru (M. Urošević i sar., 2002.). Navodno su pri tom vojnom pohodu oko 480. god. pr. Hr.

Strana 67


stršeće, ali kupirano sto znači da je kupiranje ušiju kod ovih pasa u 4. vijek pr. Hr. bilo poznato i provodjeno!

dardizovan /naziv «sage kochee» na jednom lokalnom nariječju jezika iz Afganistana znači «veliki pas»/, a oni predstavljaju samo jedan od velikog broja tipova «pastirOvo sve kazuje da najranije Starovjekovne civilizacije skog psa» centralne Azije u podrucjima Turkmenistana, poznaju tip psa «molosa». Značajno je saznanje da «mo- Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana, Kazahstana, Afganilos» predstavlja psa vladajuće elite koja ga uzgaja, te stana, Irana, Iraka, te jednim dijelom Pakistana, Indije, Tibekoju on prati. Nasuprot tome «pastirski psi» uzgojeni su kroz ta, Mongolije i zapadnog dijela Kine. hiljadugodišnju istoriju od «nomadskih naroda koji se bave Kao potvrda ovoga može poslužiti i činjenica da se slične nomadskim stočarstvom. pasmine pasa susreću od istoka Azije do zapada Evrope W. Tschudy u svojim istraživanjima zaključuje da iako Asirski prateći jednu geografsku liniju. Vide se «isti psi» mada sa reljefi prikazuju «mastifa», a ne «pastirskog psa», ne treba različitim visinama grebena, bojom i oblikom dlake, a razlike na osnovu toga zaključivati da je u Asiriji postojao samo treba tražiti u varijacijama i adaptacijama na odredjeni «mastif», a ne i «pastirski pas», zbog toga jer je «asirski prostor. Ti psi su vjerovatno širenjem primitivnog stočarstva mastif» /«asirska doga»; «asirski pas za borbu»/ bio pas prošireni u granične dijelove Azije /prema Evropi/, a kasnitadasnjih vladajućih slojeva, dok je «pastirski pas» bio pas je rašireni Evropom u više navrata prilikom različitih migracinomada koji su se bavili stočarstvom, te je tako ostao u ja azijskih stepskih naroda. drugom planu (F. Fiorone, 1981.). Kako je ranije navedeno, ako se pogleda današnja rasprostranjenost «pastirskih pasa» u Aziji i Evropi, te se krene NASTANAK «PASTIRSKIH PASA»... od područja Pamira i Tibeta preko afganistanskih, iranskih, Vjerovatno je najtačnija teorija o azijskom porijeklu «pastir- iračkih, kurdskih planinskih područja, pa sve do Male Azije, skih pasa». Po toj teoriji pastirski psi potiču iz centralne Azi- zatim preko Balkana, Karpata, Rodopa i Tatri ili na drugu je i imaju za pretka «tibetanskog psa». Taj pas potiče od stranu preko Apenina, Alpi, Pirineja sve do Iberijskog polutibetanskog vuka /«canis niger»/ za koga se pretpostavlja ostrva, ta dalje sjevernije na područje Engleske i Škotske, da je bio crn sa svjetlim oznakama na prsima i po šapama. odnosno južnije na područje sjeverne Afrike /Atlas gorje/ Sinonimi za naziv «tibetanski pas» su «indijski pas» (F. Delei- vidi se da svaki planinski masiv ima svog «pastirskog psa», di, 1992.), te «tibetanska doga», ali kako se to cesto pov- upravo zato jer je nomadsko stočarenje /transhumancija/ ezuje sa današnjim «tibetanskim mastifom» taj naziv treba od najranije istorije pa se do danas na tim prostorima priizbjegavti da ne dodje do zabune! Kada se kaže «tibet- sutno. anski pas» onda je neispravno taj oblik poistovjećivati sa pasminom koja je danas poznata pod imenom tibetanski Za kompletno sagladavanje i razumijevanje geneze mastif /Do-Khyi/. Današnji tibetanski mastif je pastirski pas «pastirskih pasa» važno je istraživanje ponašanja «pastirkoji je formiran u Engleskoj krajem 19. i pocetkom 20. vijeka skih pasa» koje su izvršili dr. Milovoje Urošević i Milan od engleskih uzgajivača, a na osnovu pasa koji su stigli Urošević (2009.) koji novode sledece: u tadašnju Englesku iz područja današnjeg Nepala, te «...Ponašanje pastirskih pasa je izuzetno ustaljeno-na način Tibeta. Još i danas na području Tibata postoje «izvorni» nadražaja ovi psi će reagovati isto ili gotovo isto. Da li Do-Khyi, koji su robusniji od «engleskog tipa». Ti psi koji i je takav vid ponašanja naučen ili predstavlja instinktivno danas zive na Tibetu te okolnim područjima samo su jedan reagovanje? od osnovnih tipova starog «tibetanskog psa» od kojeg su Ako pretpstavimo da pastirski pas reaguje na osnovu se kasnije razvili razni tipovi «pastirskih pasa» Azije i Evrope. naučenog, to bi značilo da mladi psi, bez iskustva, ne Veliki dio tih «pastirskih pasa» postoji još iako su nažalost mogu da budu čuvari stada, jer nisu «naučili» kako se to neki oblici tih izvornih «pastirskih pasa» danas izumrli ili su radi, ali je iz prakse poznato da mladi psi reaguju kao pred izumiranjem! i stari, ali su njihove reakcija blaže. Da se reakcija pasa Ako bi željeli starog «tibetanskkog psa» uporediti sa da- zasnivaju na iskustvu, psi bez iskustva se ne bi ponašali kao nas nekom poznatom standardizovanom pasminom pasa stari i iskusni psi. Ovo govori da su reakcije pasa instinktivne onda bi to najvjerovatnije bio srednjeazijski pastirski pas i da su obrasci ponašanja zapisani u njihovom genetskom u spektru svih svojih regionalnih tipova, zatim afganistanski kodu, poreklom od vukova. Kasnije iskustvo, koje zavisi od pastirski pas često nazivan Sage Kochee, koji nije stan- životnih uslova i situacija u kojima se pas zatekao samo

Strana 68


dodaje izvesne specifičnosti instinktivnim reakcijama. Dakle što je pas stariji, njegove ispočetka instinktivne reakcije će biti sve vise modifikovane. Ponašanje pastirskog psa, tj. psa čuvara stada, tora ili imanja, predstavlja amalgan urodjenog i stečenog. Tokom našeg visedecenijskog istraživanja, primetili smo da svi pastirski psi, od Alpi do Kavkaza i visoravni Anadolije, na slične nadražaje reaguju slično ili potpuno isto. Takvo iskustvo apsolutno govori da ovi psi reaguju na osnovu urodjenog, genatskog zapisa. Specifičnost reakcija i njihove specifičnosti takodje govore da se cela grupa pastirskih pasa razvila iz vrlo uskog genetskog jezgra, tako da ovo nije velika grupa sa mnogo rasa kao po danšnjim kinološkim standardima, nego mala sa mnogo varijeteta. Odnos pastir pas je često hladan, medjusobni kontakti svedeni su na minimum, a iz razgovora sa pastirima se lako saznaje da psa «nije potrebno učiti» jer sve nauči prateci odrasle. Ovo takodje potvrduje tezu da su reakcije psa urodjenje i da ih iskustvo samo modifikuje u odredjenoj meri...». Navedeno samo potkrepljuje ranije iznesenu pretpostavku nastanka «pastirskih pasa», te zaokružuje ukupnu sliku njihovog formiranja iz vrlo male «genetske jezgre», sa velikom varijabilnosti različitih pojavnih oblika.

šarplaninca, koji je trebao biti stari izvorni tip šarplaninca, vodeći se idejom da ondašnji tip koji se izlagao na kinološkim manifestacijama nije dobar. Taj izvorni tip trebao je biti znatno veći od do tada poznate populacije. Ali, osim prezentacije fotografija pojedinih pasa starih više decenija, te fotografija neke ondašnje štenadi, nikada se nisu uspjeli vidjeti primjerci tog novog tipa šarplaninca. Jasno, nije manjkalo mnoštvo nadahnutih «kinoloških priča» o toj planinskoj ljepoti, koja postoji negdje daleko, odnosno ispričano realnim jezikom, tip pasa iz tih priča bili su «ono pravo» za razliku od svega sto tadašnja kinologija posjeduje!? Uprkos pasminske krize, dolazi u septembru 1987. godine na Popovoj Šapki /Makedonija/ do organizovanja simpozija o šarplanicu na nivou Jugoslavije koji uprkos svim problemima uspijeva okupti veliki broj kinologa. Na skupu su prezentovani različiti radovi o pasmini, pokrenute mnoge rasprave, ali on nažalost, uprkos velikom htjenju svih /organizatora, učesnika i posjetioca/ nije uspio odgovorti na pitanje kako izaći iz krize, te kako pasminu usmjeriti ka prijeko potrebnim promjenama.

Ali, ponudjena ideja o nekom novom drugačijem šarplanincu zaokuplja pojedine kinologe /uzgajivače, ljubi«ŠARPLANINAC» I NEKI NJEGOVI PROBLEMI... telje pasmine/ u ondašnjim republikama Makedoniji i SrKrajem ‘60.-tih i pocetkom ‘70.-tih godina proslog vijeka u biji /danas zemljama autohtonosti pasmine!/, te se krajem ondašnjoj Jugoslaviji «stiže» pasmina šarplaninac u urbanu ‘80.-tih, a posebno u ‘90.-tim godinam 20. vijeka prihvata sredinu što ima za posledicu povećanje zaiteresovanos- ideja da je jedino pravi šarplaninac gorostas cija visina ti za nju, te za njen uzgoj. Ondašnje Zapadno Evropske grebena iznosi izmedju 75-85 cm /čak i iznad 90 cm/, te zemlje počinju isto tako pokazivati interes za šarplaninca, masa izmedju 60-80 kg. pa se prvi primjerci «iseljavaju» u Evropu. Na prelazu u ‘80.-te šarplaninac je brojan, no popularnost dovodi i do Ne želeći polemisati sa pristalicama te ideje, uz nužno značajnih problema u kvalitetu samog uzgoja, gdje se isticanje njihovih zabluda, treba navesti da u populaciji nažalost ne provodi kvalitetna selekcija, već se teži samo «pastirskog psa» Azije i Evrope najprije se mora razlikovati što brojnijem uzgoju! Upravo nedostatak pravilne selekcije «azijski pastirski pas» koji je teži, krupniji, tip kao što bi bile te formiranje oblika psa koji se udaljava od forme «pastir- pasmine srednjeazijski pastirski pas, kavkaski pastirski pas, skog psa», što dovodi do stvaranja dvije rubne /oprečne/ kangal /nije priznat po FCI-u, no nacionalno priznat u Turkrajnosti u tadašnjem uzgoju šarplaninca, jedna «plišani skoj/, od «evropskog pastirskog psa» koji je lakši /manji/ medo» sto duže dlake, odnosno druga - «psi za borbu». tip kao rumunski pastirski psi, slovački čuvar, podhalanski Ovo udaljavanje od forme «pastirskog psa» biće glavni pastirski pas, tornjak, italijanski pastirski pas, portugalski uzrok početka degradacije pasmine! Kao i uvijek kada se pastirski psi. Kod španskih pastirskih pasa kinološkim uzgodogodi stagnacija javljaju se ideje za promjenama, pa jem koji postaje ekstreman po visini i masi /!/, dobijeni su se odmah javljuju zagovornici nekog drugačijeg tipa šar- tipovi psa koji se više ne mogu normalno koristiti za čuvanje planinca. stada životinja /!/, jer su praktično neuporabivi za dugoU drugoj polovini 80.-tih godina grupa uzgajivača i zal- trajna kretanja uz stada. jubljenika u pasminu iz Makedonije zalaže se za novi tip Stoga je vrlo bitan zaključak da shodno podneblju formi-

Strana 69


ranja odnosno uzgoja «evropski pastirski pas» lakši je gradjom od «azijskog pastirskog psa»! Uz ovu razliku u tipovima «pastirskog psa» Azije i Evrope, treba još diferencirati tip klasičnog «molosa» kao engleski mastif, njemačka doga, turski-anadolski mastif / nije priznat od FCI-a/ koji se PARALELNO javlja u populaciju sa «pastirskim psom» minimalno 10.000 godina / zapisi o «babilonskom» odnosno «perzijskom molosu»!/ sto nedovoljno stručnim pristupom i bez analize dovodi do zabune, odnosno do poistovjećivanja ta dva oblika «pastirskog psa» s jedne strane i klasičnog «molosa» s druge! Tog nažalost nisu bili svjesni zagovarači gorostasnih šarplaninaca, koji nisu shvatili da se kod pojedinih oblika tog gorostasnog šarplaninca radi ipak o «molosu sa Jugoistoka Evrope /Balkana/», a ne o tipu «pastirskog psa» koji se nekoliko hiljada godina koristi za zaštitu stada. Ukratko, radi se o drugom /težem/ tipu psa! No, isto tako ne smijemo zaboraviti da svi «pastirski psi» pripadaju gradjom grupi molosoidnih pasa, kao i cijela današnja grupa klasičnih «molosa», ali ih treba medjusobno razlikovati, a što ponekad kod pojedinih ekstremnih primjeraka nije lako! Ali, kako bi navedeno mogli shvatiti, mora se poznavati «kultura pastirskog psa» o kojoj se nažalost u današnjem kinološkom svijetu zna vrlo malo, a ona do danas u kinološkoj literaturi praktično uopšte nije obradjena! Vratimo se na pojam «pasmine», pa vodjeni definicijom šta pasmina i njen uzgoj znači u stočarstvu, odnosno u kinologiji, možemo reći da se tu nije radilo o želji sistematskog uzgoja «pastirskih pasa» odnosno šarplaninca /što bi trebao biti cilj kinologije kao naučne discipline!/, već se radilo o klasičnom umnožavanju pasa za tržište u nekom heterogenom tipu «pastirskskog psa», katkada parenim sa sličnim pasminama «azijskih pastirskih pasa», vodjeni isključivo idejom uzgoja što viši i teži pas, drugačiji i ekstremniji od drugog! Sve zajedno bilo je drugačije «upakovano» kako bi se tržištu pasa jugoistoka Evrope ponudilo nešto novo što do tada nije bilo vidjeno, čime će neukim kinološkim konzumetima tog područja zbog optičke razlike biti zanimljivo!? Prisjetimo li se sada vrlo važnog postulta iz stočarstva da za bilo koju pasminu, pa tako ni za šarplaninca /!?/ nisu značajni maksimalni ili minimalni pojavni oblici, već samo ujednačeni oblici /normalna distribucija!/. To nadalje znači da su svi ekstremni oblici zanemarivi bez obzira koliko ONI mogu biti čovjeku vizuelno impresivni i/ili efemereno zanimljivi! To se prije svega odnosi na ekstremene visine grebena

kod «pastirskih pasa», koja je vrlo često od kinologa /vlasnika, uzgajivača, sudija, ljubitelja/ preferirana zbog njihove impresivnosti. No, za «pastirskog psa» je korisnije da ima manju /nižu/ visinu grebena, sa proporcionalnom težinom uz skaldnost gradje i pokreta, nego impozantnu ekstremnu visnu grebena, težinu, a koje ne prati skladnost gradje i pokreta! Vezano uz pojam «pasmine» važnim se čini konačno sada shvatiti nakon 30-tak godina «lutanja» da bilo koji ekstremni oblik u gradji, gibanju, dlačnom pokrovu ili karakteru kod «pastirskih pasa» /ili bilo koje druge pasmine!/ a time i kod šarplaninca apsolutno treba kažnjavati /penalizirati!/ prilikom kinološke procjene jedinke, zbog toga jer ti oblici ne pridonose ujednačavanju odnosno razvoju same pasmine, već samo dovode do pojave pasminskih ekstrema, koji nisu uzgojni cilj! Za kraj svi «pastirski psi» Azije i Evrope pripadaju tipu pasa «molosoidne gradje», sto ne smijemo miješati sa ostalim oblicima poznatim kod pasmina pasa /«lupoidima», «brakiodima», «graoidima»/! Zatim, pojam «molosidna gradja» ne možemo poistovjećivati sa pojmovima «molos», «mastif», ili «doga» oblicima koji su teže gradje od grupe «patirskih pasa», ali koji svi zajedno pripadaju tipu pasa «molosoidne gradje»! LITERATURA: Deleidi F. 1992. I cani Tibetani. De Vecchi Editore, Milano. Fiorone F. 1981. Il mio amico cane-Tutte le razze del mono I, II, III, IV. Rusconi Edittore, Pavia. Fleig D. 1999. Kampf Hunde. Kynos Verlag, Mürlenbach. Gallicchio B.-Ronsivalle M. 1981. La cinognostica /4. knjiga; F. Fiorone-Il mio amico cane-Tutte le razze del mondo. Rusconi. Editore, Pavia. Gondrexon A.–Browne I. 1975. Mala enciklopedija pasa. Prosvjeta, Zagreb. Grupa autora 2002. Hrvatski enciklopedijski rjecnik. Novi Liber, Zagreb. 19__ .? Das grosse farbige Hunde Leksikon. Karl Müller Verlag AG, RüschlikonZürich. Klaic B. 1979. Veliki rjecnik stranih rijeci. Zora, Zagreb. Spoljaric B. 2008. Hrvatska kinoloska bastina. Hrvatski kinoloski savez, Zagreb. 2012./2013. Sarplaninac. Moj pas i prijatelji, Zagreb, br. studeni/prosinac, sijecanj/valjaca; svibanj/lipanj. 2015. Sarplaninac. Zov, Beograd br. 796, 797, 798, 799, 800. Triquet R. 1997. Dictionnaire Encyclopedique des Termes Canins. Editones Maradi. Urosevic M. M. – Urosevic B. M. 2009. Ponasanje pastirskih pasa. Kinoloski savez Republike Srbije. Beograd. Urosevic M. i sur. 1999. Sarplaninac i srodni psi na Balkanu. Informator, Smederevska Palanka. 2002. Balkanski pastirski psi. Autorske izdanje, Zemun. Zimen E. 1992. Der Hund. Goldmann Verlag, München7

Strana 70


Strana 55


PROMJENA POJEDINIH EKSTERIJERNIH PARAMETARA KOD

JUGOSLOVENSKOG OVČARSKOG PSA - ŠARPLANINCA KAO POSLJEDICA GAJENJA U URBANOJ SREDINI Milivoje Urošević i Darko Drobnjak

KRATAK SADRŽAJ Šarplaninac je jedna od najstarijih autohtonih rasa pasa. Činjenica je da šarplaninca kao pastirskog psa sve manje odgajaju u planinskim predelima gde je upotrebljavan za čuvanje i odbranu stada. Zvaničnim priznavanjem rase od strane FCI 1939. godine, otpočelo je i širenje pasa ove rase po gradovima i urbanim sredinama, najpre u našoj zemlji a kasnije po Evropi i svetu. Odgajivači su uzgajali pse u okviru standarda koji su po njihovom mišljenju bili najtraženiji. Ovakvim uzgojem rasa je pretrpela određene promene koje se ogledaju ne samo u eksterijeru već i u ponašanju i karakteru ovih pasa. Predmet ovog rada je analiza promena eksterijernih parametra kod jugoslovenskog ovčarskog psa šarplaninca do kojih je došlo dugogodišnjim uzgojem pasa u urbanoj sredini. Promene se uočene u konformaciji tela, visini, kao i u uglovanosti. Ključne reči: pastirski pas, urbana sredina, eksterijer UVOD Psi ove rase od davnina se gaje u planinskim jugoistočnim predelima nekadašnje Jugoslavije, pre svega na Šarplanini, na osnovu čega je rasa i dobila ime jugoslovenski ovčarski pas šarplaninac. O poreklu ove rase ne zna se mnogo. Pretpostavlja se da vodi poreklo iz Azije odnosno da su narodi koji su migrirali iz Azije u Evropu doveli i pse čuvare svojih stada. Tokom vekova selekcije u specifičnim geografskim i klimatskim uslovima nastala je rasa jugoslovenski ovcarski pas šarplaninac. Psi ove rase u osnovnom tipu zadržali su se samo u onim područjima u kojima još uvek postoji ovčarstvo ekstenzivnog tipa (Dimitrijević, 2008).

Psi nalik šarplanincu bili su nastanjeni na našim planinama još u doba Ilira. Ilirska plemena živela su nomadskim načinom života i bavili su se stočarstvom. U obavljanju svog posla Iliri su se oslanjali na pomoć pasa koje su cenili. Nakon rimskih osvajanja Balkana manji deo Ilirskih plemena zadržao se u teško prohodnim planinskim terenima Šarplanine (Stanković1967.). Rasa je međunarodno priznata 1939. godine pod nazivom ilirski ovčar. Nakon odluke Jugoslovenskog kinološkog saveza 1955. ime rase se menja u jugoslovenski ovčarski pas šarplaninac. Ovu izmenu zvanično je usvojila i Međunarodna kinološka federacija (FCI) 1957. godine (Špoljarić, Urošević, 1987.). Međunarodna kinološka federacija kao matičnu zemlju za rasu navodi Srbiju i Makedoniju. Zvaničan standard koji je pod brojem 41 poslednji put je promenjen 1980. godine. Prema standardu prosečn visina mužjaka trebala bi da bude 62 cm za mužjake i 58 cm za ženke. Rukovodeći se normativima datim u standardu kinološke sudije i odgajivači na osnovu eksterijernih parametra vrše selekciju i odabiraju jedinke za dalji priplod. Ispitivanjem eksterijera kod šarplaninca je se bavilo nekoliko autora. Prva ispitivanja telesne razvijenosti obavili su Pavlović i sar. 1955. kod pasa na područiju Šarplanine. Proučavajući morfološke osobine šarplaninca Stanković (1967.) je obavio merenje 47 mužjaka i 20 ženki sa Šarplanine i drugih lokaliteta u Srbiji. Prsečna visina grebena mužjaka bila je 62,87 cm , ženki 60,75 cm. Interval varijacije kod mužjaka se kretao od 56 do 68 cm, a kod ženki od 58 do 64 cm. Prosečna visina sapi merenih kod mužjaka bila je 64,33 cm, a za ženke 60,85 cm. Dužina tela u proseku je kod mužjaka bila 68,78 cm, a kod ženki 68,45 cm. Prosečne vrednosti merenih uglova u ramenom zglobu

Strana 72


kod mužjaka bile su 122,45 stepeni, a kod ženki 125,15 stepeni. Uglovi kolenog zgloba imali su prosečnu vrednost od 124,23 stepena kod mužjka i 126,40 stepeni kod ženki. Indeks formata mužjaka bio je 109, a ženki 112. Indeks nadgrađenosti bio je 102 kod mužjaka i 100 kod ženki. Urošević i sar (1987.) su obavili ispitivanje važnijih eksterijernih mera kod 75 pasa i utvrdili da je prosečna visina grebena iznosi 60,9 cm, dužina trupa 67,2 cm, obim grudnog koša 77,4 cm, a dužina glave 27,1 cm. Eksterijer pasa ove rase u Makedoniji istraživao je Božinovski (1984.) kada je obavio merenja na 30 pasa. Ustanovio je prosečnu visinu kod mužjaka od 67,7 cm, a kod ženki 60,4 cm. Takođe eksterijer šarplaninca u Makdeoniji proučavali su Drozdovski i sar (1987.) Oni navode da je prosečna visina pasa muškog pola 64,00 cm, a ženki 59,00 cm, dok je prosečna dužina tela mužjaka 68,00 cm, a ženki 63,00 cm. MATERIJAL I METOD RADA Kod 37 pasa (15 mužjaka i 22 ženke) rase jugoslovenski ovčarski pas-šarplaninac izvršena su merenja sledećih eksterijernih parametara: visine psa, visine leđa, visine sapi, dužine psa. Izemerni su uglovi između lopatice i ramene kosti (ugao ramenog zgloba), i između butne kosti i potkolenice (ugao kolenog zgloba). Svi psi su bili stariji od 12 meseci i posedovali su rodovnik izdat od strane Kinološkog saveza Republike Srbije. Psi se uzgajaju na područiju Grada Beograda. Merenje visine i dužine obavljeno je malim Lidtinovog štapa, a uglovi su mereni hipogoniometrom. Visina psa merena je od tla do najviše tačke na grebenu, a visina leđa od tla do najviše tačke na leđima. Visina sapi merena je od tla do najviše tačke na sapima (prelaz slabinskog u krsni deo kičme). Dužina psa merena je od ramenog zgloba do sednih kvrga. Utvrđeni su osnovni parametri deskriptivne statistike (prosek, standardna devijacija, standardna greška, koeficijent varijacije, minimum, maksimum). Izračunati su i indeks formata tela i indeks nadgrađenosti. Indeksi su izračunati prema sledećim formulama: Indeks formata tela= (dužina psa/visina psa)x100; Indeks nadgrađenosti= (visina sapi/visina psa)x100.

Tabela 1. Vrednosti eksterijernih parametara kod mužjaka (n=15)

* Vrednosti izržene u cm; ** Vrednosti izražene u stepenima Prosečna visina mužjaka je 70,03 cm, uz interval variranja od 59,00 do 76,00 cm i standardnu devijaciju od 4,58. Visina leđa u proseku je iznosila 68,43 cm, dok je prosečna visina sapi mužjaka iznosi 69,57 cm. Dužina tela varirala je od 67,00 do 81,00 cm, a prosečno je iznosila 76,33 cm. Indeks formata tela kod mužjaka iznosi 108 odnosno telo je duže za 8% u odnosu na visinu psa u grebenu. Prosečna vrednost ugla u ramenom zglobu je 93,67, a u kolenom 104,8 stepeni. Indeks nadgrađenosti je 99,34. što znači da su sapi za 0,66 % niže od grebena za razliku od razultata Stankovića (1967.) gde je indeks nadgrađenosti mužjaka iznosio 102 odnosno sapi su bile više od grebena za 2%. Tabela 2. Vrednosti eksterijernih parametara kod ženki (n=22)

* Vrednosti izržene u cm; ** Vrednosti izražene u stepenima Visina ženki u grebenu u proseku iznosi 64,75 cm. Prosečna visina leđa je 62,77 cm, dok je prosečna visina sapi 65,18 cm. Kod ženki indeks nadgrađenosti iznosi 100, REZULTATI I DISKUSIJA odnosno leđna linija je ravna. Dužina tela ženki variraU tabeli br 1. dat je prikaz vrednosti izmerenih eksterijernih la je od 65,00 do 81,00 cm, dok je prosečna vrednost parametara kod mužjaka. 72,14 cm. Indeks formata tela iznosi 111, odnosno dužina tela je za 11% veća u odnosu na visinu psa u grebenu. Prosečne vrednosti ugla u ramenom zglobu kod ženki je 92,50 stepeni, dok je prosečna vrednost ugla u kolenom zglobu 98,05 stepani. Uglovi kod ženki koje su uzgajane

Strana 73


uglova u ramenom zglobu iznosi 93,67 stepeni za mužjake i 92,50 stepani za ženke, dok je prosečna vrednost za oba pola iznosi 92,97 stepeni što je znatno smanjenje u odnosu na ranije rezultate. Slična situacija je i sa uglovima u kolenom zglobu gde je prosečna vrednost kod kod Tabela 3. Vrednosti eksterijernih parametara mužjaka i mužjka bila 124,23 stepena, a kod ženki 126,40 stepeni. Prosečne vrednosti do kojih smo došli su znatno manje i ženki (n=37) kreću se od 104,8 stepeni kod mužjaka i 98,05 stepeni kod ženki, dok je za oba pola prosečna vrednost iznosi 100,8 stepeni. u urbanoj sredini su znatno zatvoreniji, odnosno vrednosti izmerenih parametara kod ugova ramenog i kolenog zgloba su znatno manje u odnsu na vrednosti Stankovića (1967.)

P* Vrednosti izržene u cm; ** Vrednosti izražene u stepenima Prosečna visina ispitivanih pasa je 66,89 cm sa standardnom devijacijom 4,37 i koeficijentom varijacije 6,64%. Najmanja izmerena visina psa je 58,00 cm, a najveća 76,50 cm. Leđa su prosečno visoka 65,07 cm sa intervalom variranja od 55,00 do 74,00 cm. Visina sapi je se kretala od 60,00 do 75,00 cm, a prosečno je iznosila 66,96 cm. Prosečna dužina tela je 73,84 cm. Indeks formata tela kod ispitivanih pasa je 110, odnosno telo je duže za 10% od visine psa u grebenu. Indeks nadgrađenosti je 100, što znači da psi imaju ravnu leđnu liniju i da nisu nadgrađeni. Iako je nadgrađenost normalna pojava kod pasa u planisnkim predelima, padajuća ili ravna leđna linija koja se javlja u populaciji današnjih pasa verovatno je posledica uzgoja u urbanoj sredini i kretanja po ravnoj podlozi. Kod pasa koji se i dalje odgajaju u planinskim područijim i upotrebljavaju za čuvanje stada pored nadgrađenosti, karakteristično je i da su uglovi nogu otvoreniji. Ovako građeni psi lakše se kreću po strmom terenu, sporije se umaraju I mogu ceo dan provesti preteći stado na planini. Kod ispitivanih pasa primetno je smanjenje vrednosti uglova ramenog i kolenog zgloba kod pasa koje smo ispitivali u odnosu na istraživanja koje je obavio Stanković (1967.).

ZAKLJUČAK Ispitivanjem pasa koji se odgajaju u urbanoj sredini, a koji su deo populacije jugoslovenskog ovčarskog psa – šarplaninca došli smo do zaključka da su dnašnji psi viši u odnosu na pse koje je opisali autori u ranijim istrživanjima. Takođe leđna linija ispitavanih pasa je ravna ili padajuća, dok je nadgrađenost koja je karakteristična za pse odgajane u planinskim delovima, kod ovih pasa nestala. Uglovi ispitivanih pasa su zatvoreniji i kreću se od 92,97 stepeni u ramenom zglobu do 100,8 stepeni u kolenom zglobu, za razliku od pasa iz planinskih predela kod kojih su ti uglovi otvoreniji i njihove vrednosti su preko 120 stepeni.

TOR NA ZMIJANJU

Prosečna vrednost uglova ramenog zgloba kod pasa koje je on ispitivao na područiju Šarplanine je kod mužjaka 122,45 stepeni, a kod ženki 125,15 stepeni. Kod pasa koje smo ispitivali prosečna vrednost izmerenih

Strana 74


Literatura 1. Božinovski P. (1984.): Odliki na šarplaninecot vo SR Makedonija, Makedonski veterinarski pregled XIII (2), 51-53 2. Drozdovski I., Keramicis Zorica (1987.): Osnovna obeležja eksterijernih mera jugoslovenskog ovčarskog psa šarplaninca na područiju SR Makedonije, Zbornik kratkih sadržaja savetovanja o jugoslovenskom ovčarskom psu-šarplanincu Popova šapka, Kinološki sojuz na SR Makedonija, 18-19 3. Dimitrijević V. (2008.): Genotipizacija jugoslovenskog ovčarskog psa šarplaninca primenom mikrosatelitskih genetičkih markera, doktorska disertacija, Fakultet veterinarske medicine u Beogradu 4. Stanković D. (1967.): Jugoslovenski ovčarski pas – šarplaninacosobine i upotrebna vrednost, Vojnoveterinarski zbornik 1, 6071 5. Standard FCI No 41- Jugoslovenski ovčarski pas - šarplaninac 6. Urošević M., Latinović D. (1987.): Fenotipska varijabilnost važnijih svojstava telesne građe šarplaninca, Zbornik kratkih sadržaja savetovanja o jugoslovenskom ovčarskom psu-šarplanincu Popova šapka, Kinološki sojuz na SR Makedonija, str. 17 7. Urošević M., Božinovski P. Furi M. (1987.): Rasprostranjenost šarplaninca u Jugoslaviji, Zbornik kratkih sadržaja savetovanja o jugoslovenskom ovčarskom psušarplanincu Popova šapka, Kinološki sojuz na SR Makedonija, 12-13 8. Špoljarić B. Urošević M. (1987.): Razvoj standarda jugoslovenskog ovčarskog psa šarplaninca, Zbornik kratkih sadržaja savetovanja o jugoslovenskom ovčarskom psušarplanincu Popova šapka, Kinološki sojuz na SR Makedonija, str.16

Ovaj rad je nasatao u sklopu projekta “Izrada detaljne zootehničke studije jugoslovenskog ovčarskog psašarplaninca na teritoriji Srbije” koga ralizuje Centar za očuvanje autohtonih rasa. Objavleno : Zbornik referata i kratkih sadržaja 22. Savetovanja veterinara Srbije (sa međunarodnim učešćem), Zlatibor, 2011, str 323-329

MILIVOJE UROŠEVIĆ • Biografija Diplomirao je na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu 1978. godine. Na istom fakultetu je završio specijalističke studije, a doktorirao je na Poljoprivrednom fakultetu. Kinološki sudija FCI-a od 1978. godine. Do sada je sudio u 53 zemlje na tri kontineta (Evropi, Aziji i Africi). Sudio je na nekoliko svejtskih i evropskih izložbi. Sudija je za oblik svih rasa pasa (All round), kao i za rad ptičara, goniča i tragača po krvi, cunjavaca, jamara i terijera. Član je nekoliko stručnih organizacija u zemlji i inostranstvu. Od 1999. član je NYAC (The New York Academy of Sciences). Bio je član Komisije za goniče FCI-a. Autor je preko 150 naučnih i stručnih radova iz oblasti kinologije, lovstva i veterinarske medicine. Pored toga autor je 13 knjiga iz oblasti kinologije, od kojih i kjnige “Osnovi genetike psa”. Dugogodišnji je predavač na kursu za kinološke sudije koji organizovala Kinološka sekcija Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu. Godine 1981. registrovao je odgajivačnicu “Taurunum” sa Borisom Špoljarićem. Bio je odgajivač njemačkih lovačkih terijera više od 30 godina. Pored njih odgajao je i njemačke oštrodlake i kratkodlake ptičare, mađarske vižle, engleske setere, poentere, pudle, šarplanince i srpske pastirske pse. Bio je jedan od osnivača Kluba ljubitelja njemačkog lovačkog terijera i predsjednik istog punih 15 godina. Sa suprugom je bio osnivač Kluba ljubitelja pudli i predsjednik istog skoro 20 godina. Posljednjih 20 godina intenzivno se bavi proučavanjem eksterijera i ponašanja planiskih pastirskih pasa. Uradio je dopune i izmjene standarda svih naših autohtonih rasa. Čita, piše i govori: njemački, engleski, rumunski, ruski, slovački, a služi se italijanskim, poljskim, bugarskim, češkim.

Strana 75


ŠARPLANINAC U MAKEDONIJI Pero Božinovski - kinološki sudija

Kinološki savez R. Makedonije je 8. maja 2015. u Milanu primljen kao stalna članica FCI –a i to pod ustavnim imenom. Inače, što se tiče istorijata Kinološkog saveza Makedonije u suštini je i vrlo tesko odrediti tačan datum formiranja KSM-a. Ako se uzme u obzir da je Makedonija bila u sastavu kraljevine Srbe, Hrvata i Slovenaca, a kao što je poznato, Kinološki savez Jugoslavije formiran je 1. oktobra 1925. godine u Ljubljani. Na prostoru tadašnje Makedonije bili su uvoženi, prije svega, lovački rasni psi. A isto tako i sa naših prostora su psi pre svega šarplaninci nošeni na teritoriju kraljevine, posebno za upotrebu u vojsci-armiji. Sa druge strane, možemo da govorimo o organiziranoj kinologiji i kada je SRM bila deo NFRJ –SFRJ odnosno perioda posle II Svetskog rata. Prema raspoloživim podacima, osnivačka skupština kinološkog saveza NRM bila je održana 4. septembra 1949. godine u Skoplju, a samim tim postaje i članica JKS-a sa sedištem u Beogradu . JKS je bio član FCI-a. Od 1969. godine KSM počinje samostalno da vodi rodovnu knjigu i izdaje makedonske rodovnike, sto je značilo decentralizaciju vođenja JRK. Prva nacionalna izložba pasa svih rasa kod nas je održana 1979. godine u Skoplju, a kao sto se i vidi na plakatu je bila slika šarplaninca. Kasnije je, organizacijom prvog CACIB-a u Skoplju 1989 godine isto tako korišćen šarplaninac kao na plakatama

i drugom propagandnom materijalu, prijavama, diplomama itd. Posle raspada SFRJ i nezavisnosti Makedonije 1991. KSM produžava sa radom kao samostalni savez što su

uostalom radile i ostale članice JKS-a. Tokom 1996. u Beču, KSM zajedno sa Srbijom postao je dogovorna članica - contract partner FCI-a. Na Generalnoj skupštini održanoj 4. juna 2001. u Lisabonu, KSM postaje asocijativna-pridružena članica FCI-a. Kao što smo već u uvodnom delu napomenuli, od 2015. smo stalna-punopravna članica Svetske kinološke federacije. Kao što je poznato nakon rasturanja SFRJ i podele imovine na red su došle i autohtone rase pasa, a 14. i 15. oktobra 2002. godine u Beogradu, Jugoslovenski ovčarski pas šarplaninac je pripao RM i RS, odnosno nacionalnim savezima Makedonije i Srbije. Poznato je da FCI je osnovan 1911. god u Parizu i da je danas sa sedištem u Tuinu-Belgija. Prva registrovana rasa je Poenter, a šarplaninac je 1939. godine registrovan pod rednim brojem 41, pod imenom ilirski ovcar . Veliki doprinos oko formiranja standarda i registracija šarplaninca imao je prof. dr Slobodan Pavlović sa Veterinarskog fakulteta u Beogradu, koji je u to vreme bio na katedri za stočarstvo. U 1957. godini na predlog JKS-a, FCI usvaja izmenu

Strana 76


imena u Jugoslovenski ovraski pas –šarplaninac. Ime je ostalo nepromenjeno i do dan danas kao što je slučaj i sa čehoslovačkim vucjakom i rodezijskim ridžbekom, što će reći da ove rase imaju “više majki”. Kada se govori o šarplanincu mora da se kaže da je 12.11.1987 godine u organizaciji KSM-a na Popovoj Šapci bilo održano i Jugoslovensko savetovanje o šarplanincu, pri čemu je izdat i Zbornik radova sa kratkim sadržajem referata. Ukupno je bilo prezentovano 30-tak stručnih radova i saopštenja , a u sklopu ovog skupa na kome su učestvovali ljubiteli i poznavaoci rase, bila je održana revija šarplaninaca. Vrlo je značajno istaći da je 10.05.1993 godine vlada Republike Makedonije donela odluku da se lik šarplaninca stavi na novčanu jedinicu od jednog denara. Na inicijativua i angažovanje gospodina Nacka Savovskog 1999. godine izrađena je poštanska marka sa likom šarplaninca. U Novembru 1995. u Kruševu je u organizaciji KSM-a održano Savetovanje o šarplanincu, a nakon toga je formiran i klub šarplaninca. U Aprilu 1998. u Istanbulu odgajivačnica KORAB je dobitnik prestižne nagrade fondaciji Henri Ford za projekat “Sarplaninecot kral na kucinjata”. U proteklom periodu nase kinološke sudije bile su angažovane na suđenju rase u mnogim državama , a između ostalo izdvajamo: CACIB Budimpešta 1995. specijalizovana izložba i predavanje o šarplanincu - Pero Božinovski i Nacko Savovski Nacko Savovski 2 Evropske izložbe u Tuinu -Austrija (1999. i 2005. godine), Pero Božinovski –Evropska izložba u Zagrebu 2007. U KS Makedonije i FCI-u je registrovano 30 odgajivačnica šarplaninaca, a trenutno imamo 18 aktivnih kinoloških sudija koji su kvalifikovani da ocenjuju rasu. Više naših odgajivača šarplaninanaca učestvuje na brojnim evropskim i svetskim izložbama, a od posebnog je značaja za našu zemlju Evropska izložba u Zagrebu

2007, gde smo imali više izlagača, a nas šarplaninac - Gani Korabski je postao Evropski šampion. Od tada imamo redovne učesnike i beležimo vrhunske rezultate kako u Brnu, tako i u Milanu 2015. godine kako juniorske, tako i zrele. Moramo pomenuti i uspeh šarplaninca VIR iz odgajivačnice “Šarplaninsko bacilo” iz Tetova, koji je osim uspeha na Svetskoj izložbi u Bratislavi 2009 god. učestvovao i na Eukanuba World Challenge, gde je u silnoj konkurenciji osvojio zapaženi uspeh. Osim specijalizovanih izložbi drzavnih prvenstava, raznih stručnih skupova o šarplanincu, u Makedoniji se uporedo radilo i na kinematografiji. Tako je naš poznati reditelj Trajce Popov snimio dokumentarni film - “Svadbata na sarplaninecot”, a nas poznati pevač Toše Proeski snimio spot sa šarplanincem. Sto se tiče izdavačke delatnosti, zasad imamo izdate knjige naših odgajivača i kinoloških sudija i to ,”Nasiot sarplaninec” - Nacko Savovskog i “Makedonskiot gorostas Sarplaninec” - Vladimira Krstevskog.

Tradicionalno, svake druge godine na predelima planine Bistra i pašnjaka na Galičniku se održava manifestacija “Dani ovčarstva i kozarstva”, a nasi odgajivači i izlagači redovno prezentuju svoje pse u cilju popularizacije rase. Nadaleko poznato takmičenje u skijanju “Šarplaninski kup” je tradicionalna manifestacija na kojoj učestvuju sportisti iz celog sveta, a održava se svake godine na

Strana 77


Popovoj Šapci u februaru. Pobednik kupa na poklon dobija i štene šarplaninca. Po prvi put u istoriji naše kinologije, 29. novembra 2015. godine u Skoplju je pored održanog 17. Državnog prvenstva, održana i I Svetska klupska izložba šarplaninaca, na kojoj je bilo preko 100 pasa. Danas sa ponosom pričamo o šarplanincu kao našem brendu, kralju kanida, gorostasu iako treba još mnogo toga da se uradi. Priroda je dala svoje, a na nama je ostalo da ga sačuvamo i poboljšamo kvantitativno i kvalitativno. U budućem radu treba da, zajedno sa KSS radimo na izmenama i usavršavanju standarda, analiziramo veliki broj dobijenih rezultata DNK krvi itd. Isto tako, za pohvalu je i subvencija za svako štene koje drzava već stimuliše, što sve više govori o angažovanju države. Na kraju bi mi, lično, velika želja bila da se na Šar planini podigne spomenik šarplaninca za šta se već duže vreme zalažem. Model i ideja treba samo da nađu praktičnu primenu i da stvar ovekovečimo tamo odakle je “šarko” krenuo u svet.

Strana 78


POKRETNA ČOBANSKA KUĆICA (ETNO SELO-MUZEJ LJUBAČKE DOLINE-LJUBAČEVO)

PERO BOŽINOVSKI • Biografija Pero Božinovski je rođen 1951. godine u Makedoniji, a najranije djetinstvo provodi u Nišu, a kasnije i u mnogim drugim gradovima širom Jugoslavije, gdje mu je otac službovao kao vojno lice. Diplomirao je 1975. godine na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu u klasi profesora dr Slobodana Pavlovica, Vladimira Litričina, Milorada Tadića, kao i rektora Jovana Gligorijevića. Iste godine završava i seminar za kinološke sudije u trajanju od jednog semestra. Na istom fakultetu završava i postdiplomske studije 1989. godine - specijalizaciju “Zdravstvena zaštita mesojeda”. Još kao student uključuje se u rad kinološke sekcije, a kasnije po povratku u Skoplje uključuje se u rad kinoloških društava i Kinološkom savezu Makedonije kao sekretar, predsjednik KD “Skopje”, kao i u KS Makedonije, gdje je bio predsjednik stručnog savjeta, član predsjedništva itd. Aktivno učestvuje u organizaciji prvih nacionalnih i međunarodnih izložbi u Makedoniji , a od 1978. godine postaje i kinološki sudija, kao i delegat u stručnom savjetu JKS-a i predsjednik komisije za autohtone rase JKS-a. U periodu od 1993-1996. godine bio je predsjednik KS Makedonije, a kasnije učestvuje u raznim tijelima i komisijama, a sada je predsjednik stručnog savjeta i sudijske organizacije. Međunarodni kinološki sudija svih rasa pasa postaje 2001. godine. U to vrijeme objavljuje i prvu knjigu o kućnim ljubimcima “Pas moj prijatelj”. Učestvuje na brojnim evropskim i svjetskim kongresima, seminarima, stručnim skupovima i sudi na izložbama na više kontinenata. Živi i radi u Skoplju gdje ima svoju veterinarsku ambulantu za male životinje, a predstavnik je i uvoznik robe za ljubimce više stranih kompanija.

UNUTRAŠNJOST ČOBANSKE KUĆICE (ETNO SELO-MUZEJ LJUBAČKE DOLINE-LJUBAČEVO)

KOŠARA BUJADARA (ETNO SELO-MUZEJ LJUBAČKE DOLINE-LJUBAČEVO)

KLISINA - ZMIJANJE

Strana 79



DOG CENTAR GORIČANI

Montenegro SVE ZA VAŠEG PSA NA JEDNOM MJESTU

Dog šop Gruming Obuka Pansion

Goričani bb, Golubovci, Crna Gora tel.: 0382 67 515 436 e-mail: kinoloskisavezcg@t-com.me


TORNJAK, KAKO DALJE? ČUVAR RASKOŠNOG IZGLEDA Zoran M. Kos

Psa sjajne, duge i čvrste dlake, najčešće osnovne bijele boje, sa oznakama drugih boja po glavi i/ili tijelu, izvanrednih radnih karakteristika, bosansko-hercegovačko-hrvatskog psa tornjaka, Međunarodna kinološka federacija uslovno je priznala kao binacionalnu (zajedničku) rasu BiH i Hrvatske, na sjednici generalnog komiteta FCI-a u Madridu. Na taj način ova rasa je uvrštena u grupu “privremeno priznatih” rasa. Standard rase tornjak verifikovan je pod brojem 355 i standard objavljen 16. 05. 2007. sistematizovan, raspoređen u 2 FCI grupu, sekcija 2. podsekcija 2.2. planinski tip pasa. Treba naglasiti da se, kao autohtona rasa, tornjak na ovim

prostorima pominje u dosta pisanih tragova, a različiti autori navode različite podatke. Za razliku od mnogih drugih zemalja koje su standardizaciju svojih rasa riješile još u prvoj polovini prošlog vijeka, mi smo mnogo godina kasnije ušli u taj proces. O tome kada su došli na naše prostore, postoje različita mišljenja. Jedni navode da su došli sa Slovenima, drugi sa Turcima, neki sa Vlasima. Ako se uvažava činjenica da su se tornjaci nalazili samo u planinama i u predjelima gdje su bili Vlasi, poput Vlašića ili Glamoča, a nije ih bilo gdje nije bilo Vlaha, govori možda da je posljednja teorija ispravnija od drugih. Istraživanja o istorijskom postanku, kao i aktivnosti u vezi sa spašavanjem od izumiranja, počeli su istovremeno u BiH i Hrvatskoj 1972. godine. Kontinuirani selektivni odgoj počinje 1978, da bi zvaničnom odlukom Jugoslovenskog kinološkog saveza od 09. 05. 1981. o otvaranju JUR-a (Jugoslovenski uslovni rodovnik) i formiranjem komisije za standardizaciju za bosansko -hercegovačko-hrvatskog pastirskog psa – tornjaka, otpočeo je zvaničan rad oko standardizacije ove rase. Komisija u sastavu, Anto Kozina, Stjepan Krasić i Hrvoje Perković, imala je zadatak da uradi stručni dio u vezi sa standardizacijom i registracijom kod FCI. Ova odluka je imala odličan odjek u kinološkoj javnosti, pa se tornjak sve više pojavljivao na izložbama i revijama - Jajce 1981, 1982. i 1984. godine, Mostar 1983. i 1984. godine, Banjaluka 1985. i 1989. godine; Vučija planina 1984. i 1985.godine, Novi Sad 1982. godine, Beograd 1985, Zagreb 1986. i Sarajevo 1990. godine.

Strana 82


Treba napomenuti da je podrška medija bila velika. “Male novine” , “Moj pas” i “Kinolog”, te i tada, kao i sada, veoma popularan časopis “ZOV” sa serijom tekstova o tornjaku. Iz pera Milivoja Uroševića i uredništvom Milana - Miće Jovanovića veoma često su u velikom broju izlazili tekstovi o ovoj rasi pasa. Kao i većina, od skoro 50 rasa pastirskih pasa, tako i tornjak ima zajedničko porijeklo sa molosima i ima bliskih rođaka na prostoru Balkana. Srodnici su mu srpski pastirski pas (vidjeti studiju : “Prilog poznavanja planinskog ovčarskog psa Srbije” prof. dr S. Antić i prof. dr S. Milosavljević,1951. god.), grčki pastirski psi, karakačanski pas, karpatin iz Rumunije, tako da neki autori navode da je on nesumnjivo dio šire populacije balkanskog pastirskog psa. Pričati o tornjaku na našim prstorima nemoguće je, a da se ne spomene Klub odgajivača, vlasnika i ljubitelja tornjaka, koji je osnovan u Banjaluci 1996. godine pri Kinološkogm društvu, a od naredne godine do 2002. radi samostalno. Kroz klub je prošlo mnogo članova, koji su organizovali mnogobrojne izložbe i revije, s istaknutim kinologom Dušanom Davidovićem, kao predsjednikom, te moramo konstatovati da je zaista neizmjerna šteta za ovu rasu što je klub prestao sa radom. Rasa danas ima zadovoljavajuće brojno stanje i dobru rasprostranjenost. Fond tornjaka je solidan i brojem i kvalitetom, genetski stabilan. Tornjak se smatra zdravom rasom, kako u ponašanju, tako i u karakteru, i predstavlja sa svojim psihofizičkim svojstvima i specifičnostima, tipičnog pastirskog psa . Smiren, oprezan, skoro ravnodušan, hrabar , poslušan, odan svom godspodaru, miran u njegovom prisustvu . Sve dileme da li je tornjak hrvatski, srpski ili bosanski pas davno su valjda razrješene, tako da je on i bosanski i hrvatski i srpski. U organizaciji Kinološkog saveza Republike Srpske 22. februara 2016. godine, tačno 10 godina nakon odluke FCI o uvrštavanju tornjaka u grupu privremeno priznatih (Madrid, 22. februara 2006. g.), održan je okrugli sto “Tornjak, kako dalje”. Bio je to nastavak razgovora koji su predstavnici kinoloških saveza u BiH počeli sa kolegama iz HKS o punopravnom priznavanju ove rase kod FCI-a. Na ovom skupu su učestvovala eminentna imena iz svijeta kinologije iz Republike Srpske, BiH, Hrvatske i Srbije. Uvodne referate imali su predsjednici KS u BiH, Predrag Uzelac, Perica Jukić i Refet Hadžić, a u raspravi su učestvovali i dr Milivoje Urošević, kao stručni saradnik KSRS, Dušan Davidović, Saša Vurzberg, Duško Kuzmanović, Dino Karadžić i Dino Čorhasanović. Domaćin i moderator bio je Zoran Kos. Učesnici okruglog stola su usvojili sljedeće zaključke:

• Nema posebnih problema u postupku finalizacije postupaka za punopravno priznanje rase i podržava se nastavak rada na okončanju procesa; • Smatra se vrlo korisnim uspostavljanje pune komunikacije između KS U BiH i HKS; • Rad na razvoju rase u narednom periodu treba da ima akcenat na stručnom radu i da bude utemeljen na činjenicama i mjerenim rezultatima te, • Da KS u BiH u što skorije vrijeme organizuje nastavak - stručnu raspravu o istoj temi. Sve ovo govori u prilog tome da na Generalnoj skupštini FCI treba očekivati da tornjak postane punopravna rasa u sistematici FCI -a. Naravno, BiH i hrvatska moraju podnijeti zahtijev - molbu za konačno priznanje rase, priložiti potrebnu dokumentaciju i izvještaje. Komisija za standarde i naučna komisija FCI daje konačan prijedlog generalnom komitetu, a on generalnoj skupštini. Sa pravom se očekuje na narednoj Generalnoj skupštini federacije, koja će se održati 2017. godine da tornjak postane punopravna ras i da ovaj čuvar raskošnog izgleda, dobije svoje zasluženo mjesto u porodici punopravnih, konačno priznatih FCI rasa. Uz dužno hvala svima - znanima i neznanima koji su dali svoj doprinos u očuvanju i priznavanju ove rase. U prilogu objavljujemo jedini naučni rad objavljen na temu “Tornjak”.

TORNJAK: KAKO DALJE? - BANJA LUKA 22.2.2016.

Strana 83


BIOSTATISTIČKI MODEL TIJELA TORNJAKA M. Urošević, D. Drobnjak, B. Špoljarić, B. M. Urošević, Y. Ograk, M. Fury i B. Novaković (Preneseno iz časopisa “Veterinarska stanica”, br.3/2014)

UVOD Bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas tornjak pripada velikoj porodici pastirskih pasa. Kao takav svojom građom zadovoljava osnovne konstruktivne principe koji važe za ovu rasu pasa. Da bi pas mogao adekvatno reagovati na djelovanje različitih sila, tokom stajanja ili kretanja, tijelo mora biti tako građeno da omogućava, odgovarajući, pozitivan odgovor na djelovanje različitih sila. Službeni standard (FCI standard, 2012.) propisuje da tornjak ima, gotovo,kvadratično tijelo, a da dužina tijela maksimalno može nadmašiti visinu grebena za 8%. Propisano je da su leđa ravna, a da prsni koš dopire, (najmanje!) do lakta. Da bi se lakše razumjeli zahtjevi za biostatističkom postavkom tijela psa neophodno se podsjetiti kako glase osnovni zakoni koje je postavio Newton (Isac Newton 1642.-1724.). Prvi zakon glasi da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja po pravcu sve dok ga neka vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni. Drugi zakon glasi da je promjena kretanja proporcionalna sili koja djeluje i odvija se u smjeru djelovanja sile. Treći zakon definiše da su akcija i reakcija jednake i da su suprotnog smjera. Kako navode Nikolić i Hudec (1988.) organizam je sposoban da skraćivanjem dužine mišića proizvede sile kojima se pojedini dijelovi organizma mogu međusobno pomicati. Kretanje tijela se postiže uzajamnom akcijom mišićnog sistema i adekvatnim odgovorom kostura. Tijelo psa mora biti tako građeno da stoji u stanju ravnoteže. Da bi se ostvarila ravnoteža neophodno je da ukupna sila,

koje djeluju u svakom trenutku na tijelo, bude jednaka nuli. Kada je pas u fazi mirovanja vertikalna sila opterećenja je u linearnom odnosu s morfološkim osobinama, kao što su dužina humerusa, femura, veličina šapa, masa tijela (Raith, 2010.). Tijelo ostaje u ravnoteži tokom mirovanja ili kretanja samo ako su zadovoljeni biostatistički principi u građi tijela. Svi dijelovi tijela stoje u određenim međusobnim odnosima koji su specifični za svaku rasu pasa. Osim veličine pojedinih dijelova ekstremiteta ili tijela u užem smislu riječi, od izuzetnog su značenja uglovi koje zatvaraju kosti pri međusobnom zglobljavanju. Kretanje se olakšava ako biostatistički model omogućava prebacivanje težišta prema naprijed i ako su stražnje noge tako građene da imaju mogućnost ostvarivanja maksimalnog pritiska. Riegert (2004.) navodi da prilikom laganog koraka pritisak na koljeno dostiže 120% tjelesne mase, a tokom kasa taj pritisak dostiže 200% tjelesne mase. Pastirski psi su tipični kasači što znači da koljeni zglob mora biti dobro zaobljen. Osim toga i zaobljenost prednjih nogu mora biti odgovarajuća budući da prednje noge omogućavaju, ili ne, maksimalno iskorištavanje kinetičke energije koja nastaje kao rezultat akcije stražnjih nogu. Veličina iskoraka prednjih nogu determinira brzinu kretanja. U dostupnoj literaturi ne postoje reference koje bi se odnosile na postavljeni problem. Tijelo psa je kompleksno građen sistem koji se, po specifičnim zakonitostima, ponaša tokom mirovanja i u fazi kretanja. Kompleksnost se

Strana 84


tijela sagledava putem biomehanike, a nju čine biostatistika i biodinamika. Biostatistika se odnosi na snagu, odnosno sile koje djeluju na tijelo u fazi mirovanja. Da bi odgovor organizma na djelovanja sila bio odgovarajući on mora imati odgovarajući statistički model, odnosno da bude tako građen da djelovanja sila ne prouzrokuju negativne učinke. Kako navodi Eller (2003.) fiziološka nepodudarnost predstavlja osnovni kontruktivni princip, kako za podmazivanje i prehranu hrskavica tako i za raspodjelu opterećenja. Stabilnost psa je određena položajem težišta. U fazi mirovanja psa težište se nalazi 44% dužine tijela iza vrha prsne kosti, a to je u devetom međurebrenom prostoru. Jerusalimski (2002.) napominje da psi kvadratičnog tijela imaju visoko postavljen vrat. Osim toga autor ističe da nisko postavljen vrat dovodi do prebacivanja težišta prema naprijed, a to omogućava duži korak pa pas brže trči. Kako navodi Stockman (1985.) dužina prednjih i zadnjih nogu treba biti približno ista. U principu stražnje i prednje noge imaju približno istu zaobljenost. Autor posebno ističe da nadgrađenost prebacuje težište prema naprijed. Kostur psa, kako navodi Kolda (1952.), građen je kao most. Težište se nalazi, kako navodi Saeglitz (2003.), u ravnini vrha prsne kosti na udaljenosti koja iznosi 43,72% dužine tijela. Položaj se težišta mijenja tokom kretanja glave i repa. Tijelo se nalazi u stanju ravnoteže sve dok vertikala, spuštena iz težišta, pada u zaštitnu površinu koju omeđuju šape. Autorica navodi da je kontruktivni princip prednjih i stražnjih nogu različit. Lakat i koljeno djeluju kao štitnici. Oni apsorbuju energiju i usmjeravaju kretanje nogu. Neophodno je istaknuti da težište ne predstavlja fiksnu tačku već mu se položaj mijenja u zavisnosti od puno faktora. Oparinskaja (1993.) navodi da visoko postavljen vrat prebacuje težište prema nazag i tako olakšava kretanje prednjih nogu. Nasuprot tome, nisko postavljen vrat prebacuje težište prema naprijed i olakšava akciju stražnjih nogu. Ako vrat, s podlogom, zatvara ugao veći od 45 stepeni onda je on visoko postavljen (Zubko, 1995.). Nisko postavljen vrat s podlogom zatvara ugao manji od 45 stepeni. Kod velikih rasa, a u tu grupu spada i tornjak, na iskorak prednjih nogu značajan uticaj (Fischer i Karin, 2006.) imaju zaobljenost zglobova prednjih nogu. Tako rameni zglob utiče s 26%, lakatni zglob s 8%, a došaplje s 4% na veličinu koraka prednjih nogu. Na dužinu koraka znatan uticaj ima nadkoljenica. Fischer i Karin (2005.) navode da

udio nadkoljenice u formiranju dužine koraka iznosi 80%. Na snagu pritiska stražnjih nogu, osim međusobnog odnosa pojedinih dijelova stražnjih nogu, značajan uticaj ima veličina i položaj zdjelice. Urošević i sar. (2011.) navode da dužina zdjelice kod mužjaka tornjaka prosječno iznosi 20,43 cm. Kod ženki prosječna vrijednost dužine zdjelice je 19,94 cm. Rasi pastirskih pasa pripada, kao i tornjak, turski pastirski pas kangal. Urošević i sar. (2012.) su utvrdili da dužina zdjelice kod mužjaka kangala iznosi 21,53 cm, a kod ženki je 20,77 cm. Fischer (2007.) navodi da nadkoljenica čini 37% dužine zadnje noge, a potkoljenica, isto tako 37%. Na prednjoj nozi nadlaktica predstavlja 27% ukupne dužine. Dužina vrata se nalazi u direktnoj proporciji s dužinom prednjih nogu (Mazover i sar., 1994.). Autori navode da brzina kretanja psa, (najviše!) zavisi o dužini nadlaktice i potkoljenice, kao i uglova na prednjoj i stražnjoj nozi.

MATERIJAL I METODE Za predmetna istraživanja obavljena su zootehnička mjerenja i utvrđivanje vrijednosti određenih eksterijernih parametara tornjaka. Obuhvaćeno je 76 pasa i to: 36 ženki i 40 mužjaka, odabranih slučajnim izborom. Svi su psi bili stariji od 9 mjeseci, a taj uzrast se u kinologiji smatra donjom granicom kada se psi mogu eksterijerno ocjenjivati. Na svakom je psu mjerenjem utvrđena dužina 24 dijela tijela, a utvrđena je i vrijednost uglova na prednjoj i stražnjoj nozi kao i uglovi zdjelice i vrata. Dobijeni rezultati obrađeni su uobičajenim matematičko- statističkim metodama u programu Microsoft Word Excel 2007.

REZULTATI I RASPRAVA Na osnovi rezultata mjerenja 36 ženki tornjaka utvrđeno je da dužina trupa, u prosjeku, iznosi 108,21% visine grebena uz minimum od 100% i maksimum od 116,07%. Treba istaknuti da su razlike unutar populacije ženki prilično velike. Standard propisuje da su leđa ravna, ali se ne navodi jesu li vodoravna, ravno opadajuća ili ravno uzdižuća. Ovi rezultati upućuju da leđna linija, kao prvo, nije ravna. Naime, visina leđa je prosječno 95,15% visine grebena. Dakle, leđa su blago ulegnuta, što je tipično za pastirskog psa, ali to nije definisano standardom.

Strana 85


Visina leđa ženki je prosječno 98,41% visine grebena, uz minimum od 91,67% i maksimum 105,78%. Ovi rezultati upućuju da u populaciji ispitanih ženki postoje jedinke s padajućom leđnom linijom, budući da su im leđa na nižoj visini od grebena. Ovakva situacija je apsolutno nepoželjna. S druge strane postoje jedinke koje su nadgrađene, leđa su im 5,78% viša od grebena. Ovakva gornja linija pastirskog psa je prihvatljiva i poželjna, prije svega kod pasa koji žive i rade u brdovitim predjelima. Za statističku stabilnost od izuzetnog značenja je visina lakta. Kod ženki lakat se, prosječno, nalazi na visini od 55,59% visine grebena, s odstupanjima od 46,87% do 59,37%. Podaci upućuju da postoji neujednačenost populacije i da postoje, kako „niskonoge” tako i “visokonoge” jedinke. Ovakva neujednačenost nije dobra. Dubina prsnog koša iznosi 43,32% s intervalom odstupanja od 31,67% do 46,87%. Ovo jasno upućuje da donja linija prsnog koša ne dopire do lakata. Za pastirske pse je karakteristično da prsni koš ne dopire do lakta. Biostatistika garantuje dobru, ili lošu, biokinematiku koja uzrokuje biodinamiku. Da bi sve ovo funkcionisalo neophodno je uočiti koja je pozicija skočnog zgloba. Kod ženki tornjaka skočni zglob se nalazi na prosječnoj visini od 27,66% visine grebena, s intervalom variranja od 23,73% do 31,15%. U dostupnoj literaturi nema podataka o odnosu dužine zdjelice i visine skočnog zgloba, no čini se da je ta relacija od značenja za pravilnu biostatističku postavku, a još više za realizaciju kinematičkih zakonitosti koje omogućavaju pravilnu biodinamiku. Upoređujući dobijene vrijednosti visine skočnog zgloba s vrijednostima za dužinu zdjelice dolazi se do podatka da je visina skočnog zgloba, ženki 20,85% manja od dužine zdjelice (Urošević i sar., 2011.). Stabilnost prilikom kretanja zavisi i o veličini glave. Kod ženki tornjaka prosječna dužina glave, u posmatranoj populaciji, je 43,94% visine grebena. Treba istaknuti masivnost lobanje, čija je širina 59,09% dužine glave. Dakle, glava je prilično masivna. Da bi pas bio dobro građen neophodno je da ima pravilan vrat, a i dobar međusobni odnos veličina pojedinih dijelova, kako prednjih, tako i stražnjih ekstremiteta. Pastirski psi, pa samim tim i tornjak, nemaju dugi vrat. U ovoj populaciji prosječna dužina vrata ženki iznosila je 19,86 cm. Lopatica je, prosječno, duga 23,54 cm, nadlaktica 22,85 cm, a podlaktica 24,33 cm. Treba istaknuti da su tri osnovna noseća dijela prednjeg ekstremiteta: lopati-

ca, nadlaktica i podlaktica, približno istih dužina. Kada je riječ o stražnjim ekstremitetima uočava se, takođe, vrlo interesantna podudarnost. Dužina natkoljenice, prosječno, je 27,92 cm, a potkoljenice 27,38 cm. Očigledno da biokinematika traži ovakvu biostatističku postavku kako bi se realizovao maksimalan prenos sile pritiska. Gotovo ista dužina natkoljenice i potkoljenice omogućavaju maksimalno snažno koljeno koje ima najznačajniju ulogu u prenosu biokinetičke energije i kretanju tijela. Posebna pažnja se mora pokloniti zaobljenosti pojedinih zglobova kao i pod kojim su uglom postavljeni vrat i sapi. Prosječna vrijednost ugla pod kojim je vrat usađen u tijelo je 25,71 stepen. Rameni ugao ima prosječnu vrijednost od 118,86 stepeni, a lakatni 142,57 stepeni. Ugao došaplja je 29,83 stepena. Kada je riječ o zadnjoj nozi vrijednost koljenog ugla je 124,57 stepeni, a ugao skočnog zgloba, u prosjeku, iznosi 138,00 stepeni. Sapi ženki nagnute su, prosječno, 33,00 stepena. Mjerenjem 40 mužjaka tornjaka utvrđeno je da prosječna dužina trupa iznosi 108,18% visine grebena, uz odstupanje od 101,45% do 116,95%. Rezultati upućuju da i mužjaci imaju izduženo tijelo, što je karakteristika pastirskih pasa. Međutim, minimalna vrijednost upućuje da postoje i psi s tijelom koje je gotovo kvadratično, pošto im je dužina tijela veća za, samo, 1,45% od visine grebena. Ovakva građa nije poželjna. Visina leđa mužjaka u prosjeku je 95,92% s odmakom od 86,67% do 100%. Kod ovog parametra odmaci su prilično veliki.

Tabela 1. Parametri tijela kod ženki (N=36)

Tabela 2. Vrijednosti uglova kod ženki

Strana 86


P rosjek upućuje da leđna linija nije ravna. Međutim, ima pasa i s ulegnutim leđima (86,67%) kao i onih kod kojih je linija leđa horizontalna (100%). Kao i kod ženki tako i kod mužjaka postoje psi kod kojih se leđa nalaze ispod nivoa grebena, a ima i onih koji su nadgrađeni, odnosno visina leđa im je veća od visine grebena. Prosječna vrijednost visine leđa je 98,04% uz odmake od 86,67% do 105,17%. Prosječna visina lakta je 53,58% s intervalom odmaka od 46,62% do 60,34%. Postoje jedinke s nisko postavljenim laktom kao i one kod kojih je lakat visoko. Dubina prsnog koša, prosječno iznosi 43,72% uz odmak od 34,85% do 50% visine grebena. Za razliku od ženki kod mužjaka se javljaju primjerci kod kojih se donja linija prsnog koša spušta ispod nivoa lakta, što je previše dubok prsni koš i što nije karakteristično za lovačke pse. Visina skočnog zgloba je 27,68% visine grebena s intervalom odmaka od 23,33% do 37,50%. Interesantno je primjetiti da se skočni zglob kod mužjaka i ženki, nalazi na istoj visini. To je logično budući da, nevezano na pol, jedinke žive u istim prostornim uslovima i kreću se po istom terenu. Kada se kod mužjaka posmatra odnos visine skočnog zgloba i dužine zdjelice dolazi se do rezultata da je zdjelica duža za 17,01% od visine skočnog zgloba. Prosječna dužina vrata, u ovoj populaciji mužjaka je 21,47 cm. Prosječna dužina lopatice je 24,01 cm, a nadlaktica 23,75 cm. Kod podlaktice je prosječna vrijednost 25,63 cm. Kod natkoljenice je prosječna vrijednost dužine 29,47 cm, a potkoljenice 29,24 cm. Dužina glave je 41,94% visine grebena, uz minimum od 37,14% i maksimum od 47,46% i kod mužjaka lobanja je masivna, širina joj je, prosječno 59,69% dužine glave. U posmatranoj populaciji mužjaka vrat je nešto niže postavljen nego kod ženki i to pod uglom od 23,50 stepeni. Prosječna vrijednost ramenog ugla je 122,75 stepeni, a lakatnog 149,62 stepena. Zaobljenost došaplja gotovo je identična kao kod ženki, 29,37 stepeni. Koljeni ugao je 121,00 stepen, a ugao skočnog zgloba 141,50 stepeni. Kod mužjaka su sapi nagnute pod uglom od 32,00 stepena. Kada se posmatra građa i međusobni odnos pojedinih dijelova tijela mužjaka i ženki tornjaka nameće se zaključak, što je i logično, da su prostorni uslovi i radni zadaci uslovili isti biostatistički model.

Tabela 3. Parametri tijela kod mužjaka (N=40)

ZAKLJUČAK Analizom dobijenih vrijednosti za određene parametre može se definisti biostatistički model tijela tornjaka. Kao prvo treba istaknuti da leđna linija tornjaka nije ravna, već blago ulegnuta. Visina leđa bi trebala biti veća od visine u grebenu, da bi se omogućilo prebacivanje težišta prema naprijed, time se zadnjem dijelu tijela daje mogućnost za snažniji pritisak, a to uslovljava veću kinetičku energiju koja dovodi do lakšeg i bržeg kretanja. Dužina tijela treba biti veća od visine psa u grebenu. Kas je tipično kretanje pastirskog psa, a to je moguće samo ako je statistički model tijela u obliku pravougla. Kvadratna je građa karakteristična za galopere, a pastirski psi, u svakom slučaju, to nisu. Dubina prsnog koša ne bi trebala prelaziti 50% visine grebena. Istraživanje pokazuje da je zdjelica duža od visine skočnog zgloba. Mužjaci i ženke imaju masivnu lobanju. Tri osnovna noseća dijela prednjeg ekstremiteta: lopatica, nadlaktica i podlaktica, približno su istih dužina, kao i da je dužina nadkoljenice i podkoljenice približno ista. Ugao vrata ne treba prelaziti 30 stepeni, dok je i vrijednost sapi pod približno istim uglom samo drugog smjera. Ugao ramenog i koljenog zgloba je oko 120 stepeni, dok su uglovi lakatnog i skočnog zgloba otvoreniji. Ugao došaplja je oko 29 stepeni. PREGLED Tijelo ostaje u položaju ravnoteže, tokom mirovanja ili kretanja, samo ako su usklađeni biostatistički principi u građi tijela. Svi dijelovi tijela stoje u određenim međusobnim odnosima koji su specifični za svaku grupaciju pasa. Bosansko-hercegovačko-hrvatski pastirski pas tornjak pripada velikoj porodici pastirskih pasa. Kao takav svojom građom zadovoljava osnovne konstruktivne principe koji važe za ovu rasu pasa.

Strana 87


Da bi pas mogao na odgovarajući način reagovatii na djelovanje različitih sila, tokom stajanja ili kretanja, tijelo mora biti tako građeno da omogućava, odgovarajući, pozitivan odgovor na djelovanja različitih sila. Za predmetna istraživanja obavljena su zootehnička mjerenja i utvrđivanje vrijednosti određenih eksterijernih parametara tornjaka. Obuhvaćeno je 76 pasa i to: 36 ženki i 40 mužjaka, odabranih slučajnim izborom. Analizom dobijenih vrjednosti za određene parametre može se definisati biostatistički model tijela tornjaka. Leđna linija tornjaka nije ravna, već blago ulegnuta, visina leđa mora biti veće od visine u grebenu. Dužina tijela je veća od visine psa u grebenu. Dubina prsnog koša ne treba prelaziti 50% visine grebena, a zdjelica treba biti duža od visine skočnog zgloba. Mužjaci i ženke tornjaka imaju masivnu lobanju. Trebaju biti tri osnovna nosiva dijela prednjeg ekstremiteta: lopatica, nadlaktica i podlaktica, približno istih dužina, kao i da je dužina natkoljenice i potkoljenice ista. Vratni ugao ne treba prelaziti 30 stepeni, dok je i vrijednost sapi pod otprilike istim uglom. Ugao ramenog i koljenog zgloba je oko 120 stepeni, dok su uglovi lakatnog i skočnog zgloba otvoreniji. Ugao došaplja je oko 29 stepeni.

Tabela 4. Vrijednosti uglova kod mužjak

Literatura 1. Eller , D. (2003): Anatomische und biomechanische Untersuchungen am Schultergelenk (articulatio humeri) des Hundes (Canis familiaris). Inaugural Disertation. Tieraeztlichen Fakultaet der Ludwig – Maximilians – Universitaet, Muenchen. 2. Ерусалимски, Е. Л. (2002): Екстерьер собаки и его оценка. Москва. 3. FCI Standard (2012): Bosanskohercegovačko hrvatsko pastirski pas - tornjak. 4. Fischer , M. and L. Karin (2005): Die Jenaer Studie zur Hundefortbewegung. GKF Info, 22, pp.

4–12. 5. Fischer , M. and L. Karin (2006): Allgemeine Berichte. Der Terrier. 4, pp. 18-20. 6. Fischer , M. (2007): Gene und Hundeanatomie. Unsere Rassehund, 2, pp. 24–27. 7. Kolda , J. (1952): Teloveda Psa. Praha. 8. Maзовер, A. и сaр. (1994): Служебная собака. Домодедово. 9. Nikolić , V. i M. Hudec (1988): Principi i elementi biomehanike. Školska knjiga. Zagreb. 10. Опаринская, З. С. (1993): Общий екстерьер собак. Санкт – Петербург. 11. Raith , K. A. (2010): Das Ganganalytische Profil des Deutschen Schaeferhundes – Eine Reevaluirung. Inaugural Disertation. Tieraerztlichen Fakultaet der Ludwig – Maximilians - Universitaet, Muenchen. 12. Riegert , S. (2004): Anatomische und biomechanische Untersuchungen am Kniegelenk (articulatio genus) des Hundes (Canis familiaris). Inaugural – Disertation. Tieraerztlichen Fakultaet der Ludwig – Maximilians - Universitaet. Muenchen. 13. Saeglitz , J. (2003): Morphologische Grundlagen fuer ein Forward – Dynamik – Modell der Schultergliedmasse des Deutschen Schaeferhundes und invers dynamische Untersuchungen zu den gelenkresultierenden Kraeften der grossen Gliedmassengelenke. Inaugural Disertation. Tieraerztlichen Fakultaet der Ludwig - Maximilians - Universitaet, Muenchen. 14. Stockmann , F., E. Aldington (1985): Das Gangwerk des Hundes. Weiden. 15. Urošević , M., D. Drobnjak , D. Novaković and D. Matarugić (2011): Morphometric parameters of the pelvis in Tornjak. The international Congres „Veterinary Science and Profesion“. Zagreb, pp. 76-77. 16. Urošević , M., D. Drobnjak i Y. Ograk (2012): Osnovni parametri veličine zdjelice turskog pastirskog psa kangala. Vet. stn. 43, 219–222. 17. Зубко, Н. В. (1975.): Основы служебного собаководства. Москва – Досаф.

Strana 88


Strana 89


BABEZIOZA KOD PASA Doktor veterinarske medicine Goran Paraš

urina zbog prebojavanja hemoglobinom), ikterus (žutica koja je vidljiva na koži I sluznicama usta I očiju), apatija (bezvoljnost I klonulost) i po nekad povraćanje I proliv sa krvavo žućkastim sadržajem. Za vlasnika je veoma bitno da na vrijeme odvede psa kod veterinara, tj. čim primjeti bilo koji od simptoma. Veterinarima je veoma korisna hematološka analiza da bi postavili konačnu dijagnozu bolesti, a rezultat te analize je uglavnom seljedeći:

• smanjen broj eritrocita, smanjena koncentracija hemoglobina, smanjen broj trombocita, smanjen broj leukocita, povećani eozinofilani granulociti i povećan bilirubin.

Babezioza pasa je oboljenje koje je prouzrokovano jednoćelijskim parazitom Babesia canis koji parazitira u eritrocitima pasa. Vektori u prenošenju ovog parazita su krpelji iz roda Ixodes kada sišu krv zaraženih pasa, a potom ih prenose na zdrave pse. Smatra se da ženke krpelja prenose uzročnike bolesti na svoje potomstvo, pa tako geometrijskom progresijom rađaju se generacije novih zaraženih krpelja koji predstavljaju potencijalnu opasnost za pse. Ovo oboljenje je sezonskog karaktera i najčešće se javlja u proljeće i u jesen kada su povoljni uslovi za razmnožavanje krpelja. Neohodno vrijeme da zaraženi krpelj boravi na psu, kako bi prenio utročnike, iznosi od 24 do 48 časova. U krvi pasa bebezije se šizogonično razmnožavaju i nastanjuju zdrave eritrocite, zbog čega dolazi do pucanja membrane eritrocita, hemolize i pratećih simptoma bolesti. Nakon inkubacionog perioda od 6-8 dana javljaju se sipmtomi bolesti:

Osim ovih parametara, dobro je pratiti biohemijsku analizu krvi zbog funkcionalnog stanja jetre, bubrega i slezene, koji su opterećeni reakcijom na uzročnika bolesti i koji, detoksikacionim I kompenzacijskim mehanizmima i imunološkim sistemom, pokušavaju neutralisati uticaj uzročnika I dovesti do ozdravljenja. Čitav organizam kao cijelina reaguje na bolest, a na nama je da prepoznamo simptome i pravovremeno reagujemo kako bi spriječili moguće komplikacije I posledice koje mogu biti pogubne.

• visoka temperatura 39-41 stepen, gubitak apetita, ubrzano I otežano disanje, hemoglobinurija (tamna boja

Strana 90

TABELA 1 • PRIMJER HEMATOLOŠKE ANALIZE


Komplikacije koje se mogu javiti u toku bolesti uglavnom zavise od pravovremeno postavljene dijagnoze I početka terapije. Zavise i od starosti životinje I njenog stanja prije početka bolesti, kao I od stepena patogenosti uzročnika I broja vektora na životinji. Komplikacije koje se javljaju:

• nefropatija ( slabost funkcije bubrega) • neuropatija ( slabost funkcije nervnog sistema ) • hepatopatija ( slabost funkcije jetre ) • anemija ( malokrvnost ) i • borelioza I druge bolesti gdje su krpleji vektori. Konačnu dijagnozu bolesti postavlja veterinar I to:

KRPELJ PRIČVRŠĆEN ZA KOŽU PSA

• na osnovu kliničkog pregleda životinje, • pregledom krvnog razmaza kapilarne krvi i • hematološkom I biohemijskom analizom krvi. TERAPIJA Terapiju određuje veterinar na osnovu tačno postavljene dijagnoze, vrši kontrolu, prati tok bolesti, daje prognozu bolesti i uputstva vlasniku kako da njeguje i hrani oboljelog psa. Osim specifične terapije, za brži oporavak oboljele životinje daju se vitamini, infuzioni rastvori, a nekad je neophodna i transfuzija krvi. Koliko je ovo oboljenje često pokazuju nam i ovi statistički podaci iz naše ambulante MIM COOP urađeni za 2012. i 2013.godinu. U prosjeku vidimo da oko 10 % pregledanih pasa u toku godine oboli od babezioze.

IZGLED IKTERIČNE SLUZNICE USTA PSA

STATISTIKA Preventivna zaštita je nešto čemu treba posvetiti posebnu pažnju a to je:

• izbjegavanje šetnje pasa na mjestima gdje su krpelji prisutni u velikom broju, korištenje zaštitnih sredstava protiv krpelja (ogrlice, spot on preparati, kupanje akaricidima i u novije vrijeme tamblete za oralnu upotrebu sa dejstvom protiv krpelja, pregled pasa na prisustvo krpelja poslije šetnje i boravka u prirodi.

RAZVOJNI OBLICI BABEZIJA UNUTAR ERITROCITA

Iz svega ovoga možemo zaključiti da:

• oboljenje se javlja kada su vektori najaktivniji, sporadično se javlja i u toku zime, preventiva je najbolja zaštita i izbjegavati staništa vektora. TABELA 2 • STATISTIKA PREGLEDA

Strana 91


VAKCINACIJA PASA Doktor veterinarske medicine Ognjen Vitković

Vakcinacija je glavni korak koji će osigurati vašem štenetu zdrav život i sretan prolazak kroz pseće djetinstvo. O vakcinaciji kruže razne priče i ona postaje bolno pitanje za budućeg vlasnika čak i prije nego što je nabavio kućnog ljubimca. Ovaj članak bi vam trebao otkloniti strah, spriječiti greške i omogućiti da pravilno zaštitite svog novog člana porodice. Mogla bi se postaviti mnoga pitanja o vakcinaciji i samom imunitetu pasa, pogotovo štenadi. Odgovori na ta pitanja nisu nimalo jednostavni, pa je najbolje da se konsultujete sa veterinarom prije nabavljanja novog kućnog ljubimca. Naime, različite vrste pasa imaju različitu otpornost na bolesti. Otpornost zavisi od zdravstvenog stanja majke, genetike, ishrane, okoline u kojoj pas živi i niza drugih faktora. Ali, pored niza faktora na koje čovjek ne može uticati, vakcinacija je proces koji daje mogućnost vlasniku da niz različith bolesti drži pod kontrolom, čak spriječi da se iste uopšte pojave. Kako bolesti od kojih obolijevaju psi, predstavljaju opasnost i po život i zdravlje i životinja i ljudi, proces vakcinacije se ne smije zanemarivati.

Da bi vam približili cijeli postupak važno je da ste upoznati sa imunitetom mladoga psa i ulogom imuniteta u zaštiti od bolesti u prvim sedmicama života. Otpornost mladoga psa potiče od majke. Još prije okota putem placente antitjela majke dospjevaju do ploda .Nakon okota mladi putem kolostruma, mlijeka majke bogatog antitjelima, dobijaju potrebnu zaštitu. Kolostrum majke izlučuju samo 12-24 sata nakon poroda. Ovdje treba pojasniti da majka putem kolostruma prenosi antitjela koja štite od bolesti na koje je vakcinisana ili od bolesti koje je preboljela. Majčinsko mlijeko koje mladi nastave da uzimaju, iako korisno za štence, ne sadrži potrebna antitjela. Imunizacija dobijena od majke zavisi od količine antitjela koje mladi pas primi od majke. Antitijela majke su zastupljena u krvotoku mladoga psa nekoliko sedmica. Psa je potrebno vakcinisati u periodu slabljenja imunizacije dobijene od majke. Visoka količina antitjela spriječava djelovanje vakcine. U periodu starosti od 6-7 sedmica broj antitjela biće dovoljno nizak da neće smetati djelovanju vakcine, a takođe mladi psi će imati razvijen aktivni imuni sistem koji će moći da stvara vlastiti imuni odgovor , samim tim i reagovati na vakcinu i stvoriti zaštitu od stvarnih uzročnika bolesti. Ovo podrazumjeva da svaki pas ne prima vakcinu u idealnom trenutku i da svaki imuni odgovor na vakcinu neće biti maksimalan. Za ovakvu maksimalnu reakciju potrebno bi bilo izvršiti individualni test za svakoga psa. Ipak ovi nedostaci se otklanjaju revakcinacijom. Korištenje kvalitetnih vakcina i pridržavanje programa vakcinacije svodi mogućnosti infekcije na minimum. Naš program vakcinacije možda nije idealan za svakoga psa, neki psi možda trebaju pojačani i agresivniji program, o čemu bi se najbolje bilo savjetovati sa vašim veterinarom. Pse koji žive u ugrožnim područjima , područjima u kojima se bolesti često javljaju i psi koji borave u grupama, azilima, uzgajivačnicama, kao i neke osjetljive rase (poput rotvajlera), najbolje je uz vakcinaciju još 2 puta revakcinisati.

Strana 92


Prema programu vakcinacije pse vakcinišemo vakcinama protiv štenećaka (distemper), zaraznog hepatitisa, parvoviroze, leptospiroze i bjesnila. Od navedenih bolesti jedino je leptospiroza bakterisko oboljenje, dok su preostale četri bolesti uzrokovane virusima. Protokol vakcinacije koji se koristi i koji je preporučen od proizvođača vakcina za pse, predviđen je tako da psi do 4 mjeseca starosti završe vakcinaciju protiv zaraznih bolesti pasa. Program vakcinacije: Prva vakcina sa 7-8 sedmica starosti Revakcinacija sa 11-12 sedmica

TABELA 1 • VAKCINACIJE I REVAKCINACIJE

Ukoliko idemo na trokratnu vakcinaciju: Prvu vakcinu sa 7 sedmica I revakcinacija sa 11-12 sedmica II revakcinacija sa 15-16 sedmica

TABELA 2 • PARAMETRI ZDRAVOG PSA

Sledeću vakcinu protiv zaraznih bolesti pas dobija za godinu dana i potrebno je nastaviti sa vakcinacijom jednom godišnje. Nakon 4 meseca (16 sedmica) starosti sljedi zakonom obavezno vakcinisanje protiv bjesnila. Obično se u tom periodu vrši obilježavanje pasa inplantacijom mikročipa u predjelu lijve strane vrata. Vakcinaciju protiv bjesnila treba nastaviti jednom godišnje kod odraslih pasa. Godišnja vakcinacija ujedno je i prilika da se izvrši kompletan klinički pregled i na vrijeme otkriju potencijalni zdravstveni problemi. Zato uvijek insistirajte da vaš veterinar izvrši opšti klinički pregled prije vakcinacije i sve potrebne podatke unese u zdravstveni karton. U momentu aplikacije vakcine, pas mora biti zdrav i očišćen od parazita (glista). Štenci uglavno dobiju gliste od majke dok su još u utrobi majke ili u leglu dok sisaju. Prvi tretman protiv glista treba izvršiti sa 25 dana starosti , a sljedeći sa 40 dana starosti tj. pred prvu vakcinu, sto se

je najbolje u ranoj dobi do 2 mjeseca starosti stiti sredstvima za kupanje(neostomosan ampule) a kasnije nakon 2 mjeseca spot on preparatima (fiprosot, frontline), bravecto tablete za žvakanje.

Svi psi nezavisno o rasi, polu,visini,težini i starosti dobijaju istu dozu vakcine- jedno pakovanje predviđeno od proizvođača vakcine ide jednom psu. Nakon aplikacije psi nisu istog trenutka zaštićeni od bolesti. Potreban je određeni period da vakcina djeluje, iniciraju imune reakcije. Za ovaj proces potrebno je vremena , tako da tek nakon 10-14 dana od vakcinacije možemo govoriti o potpunoj zaštiti ljubimaca.

tiče tretmana protiv spoljašnjih parazita(buha,krpelja) štenad

Strana 93


ODREĐIVANJE PLODNIH DANA I REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE KUJA Doktor veterinarske medicine Bojan Lukač

Uspješan razvoj kinologije doveo je do stvaranja velikog broja rasa pasa koje imaju svoje specifičnosti u pogledu reprodukcije i reproduktivnog zdravlja. Cilj svakog odgajivača i vlasnika pasa je dobijanje zdrave štenadi i na vreme, a predispozicija uspješnog uzgoja je ciljno i precizno određivanje plodnih dana radi pravovremenog parenja ili osjemenjavanja, koje je sve češće poslednjih godina. Određivanje plodnih dana, a samim tim i vremena parenja kod kuja je od velikog značaja, jer estralni ciklus traje duže vrijeme, a plodni dani traju relativno kratko. Ovo je od izuzetnog značaja kod visokovrijednih životinja jer utiče na broj štenadi i ekonomsku isplativost. U fiziološkim uslovima i bez poremećaja zdravstvenog stanja kod kuja postoje dvije sezone parenja tokom godine (diestrična životinja). Interval između dva estrusna ciklisa traje različito u zavisnosti od rase i varira od 5-8 mjeseci. Takođe, u okviru iste rase postoje variranja u interestrusnom intervalu koji zavisi od brojnih drugih faktora kao što su ambijentalni uslovi, ishrana, sunčeva svjetlost, pojava estrusa kod drugih ženki, prisustvo mužijaka i dr. Estrusni ciklus kod kuja se sastoji iz nekoliko faza: proestrus, estrus, metestrus i diestrus. Prtoestrus je početni period koji je povezan sa

rastom folikula na jajniku. U ovoj fazi raste nivo estrogena u krvi. Spolja kod kuje je manifestan krvavi iscjedak koji možre biti oskudniji ili obilniji zavisno od rase, starosti itd. Ovaj iscjedak je iz uterusa i sadži krv i sekret materičnih žlijezda. Pri kraju ove faze dolazi do otoka vulve i lučenja feromona što privlači mužijake, ali ženka ne dozvoljava parenje i obično je agresivna prema mužijaku. Proestrus traje oko 8-9 dana (varijacije od 10-18 dana ). Estrus je sledeća faza kada kuja u većini slučajeva ispoljava interes za mužijaka i dozvoljava parenje. Obično traje 8 dana (a varira od 3-21 dan zavisno od rase i starosti). U ovoj fazi dolazi do smanjenja obima vaginalnog iscjedka, koji postaje bistriji i vodenastiji, a edem vulve počinje da se smanjuje. Ovaj periodje od izuzetne važnosti za raspoznavanje jer je to optimalno vreme za prirodno parenje ili vještačko osjemenjavanje. U ovoj fazi dolazi do postepenog rasta progesterona što je od izuzetne važnosti za detekciju optimalnog vremena za parenje ili osjemnjavanje. Diestrus je sledeća faza polnog ciklusa kada na jajniku dolazi do stvaranja žutog tjela koje intenzivno sintetišu i luče progesteron. Ova faza traje u prosjeku 65 dana ako kuja ostane skotna. Ako kuja ne ostaje skotna, može da se ispoljava lažni graviditet (pseudogravidnost) što dovodi do povećanja mliječne žlijezde i lažne laktacije. Zbog porasta nivoa hormona adenohipofize prolaktina dolazi do promjena u ponašanju životinje (uznemirenost, pravljenja brloga za koćenje, skupljanja igračaka kod kućnih pas itd.). Anestrus je period polnog mirovanja kada je prisutna inaktivnost jajnika. U ovoj fazi jajnik reaguje na spljnu stimulaciju hormonima (može da se izvede tretiranje kuje hormonima u cilju izazivanja estrusa). Ova faza varira i tarje oko 4 mjescea (variranje 40-270 dana). Danas se u praski kod nas u ambulanti najčešće radi vaginalni bris (vaginalna citologija) i određivanje nivoa progesterona (ponekad i LH).

Strana 94


NEONATALNA ŠTENAD

Vaginalna citologija je jedna od najčešće korištenih dijagnostičkih metoda za određivanje plodnih dana i optimalnog vremena za parenje ili osjemenjavanje. Bris se pažljivo uzima sa štapićem i premazuje na mikroskopsku pločicu. Boji se Gimzom, i kasnije poismatra pod mikroskopom. Nalaz specifičnih promjena u izgledu i građi epitelnih ćelija vaginalnog zida, naročito izgled jedra služi kao dobar pokazatelj plodnih dana i optimalnog vremena za parenje. Ova metoda zahtjeva dobro izučenog veterinara, radi subjektivnosti koja je proisutna pri procjeni izgleda ćelija. POSTUPAK BOJENJA VAGINALNOG BRISA I BAKTERIOLOŠKO-MIKOLOŠKOG Progesteron je hormon jajnika, čija koncentracija u krvi je pouzdan pokazatelj plodnih dana. Zrenje jajnih ćelija na jajniku je praćeno i porastom koncentracije progesterona u krvi kuje. Ova metoda je dosta pouzdana , s tim da treba biti obazriv i na vreme vaditi krv i određivati koncentaraciju, naročito u slučajevima kada se parenje ili osjemenjavanje kuje vrši van mjesta ili države boravka. Ovo je od izuzetne važnosti kod parenja na veće udaljenosti, da bi se na vreme stiglo i obavilo parenje i osjemenjavanje. Naime, uzimanje krvi i određivanje koncentracije progesterona treba da obavi veterinar i prije toga procjeni fazu ciklusa u kojem se kuja nalazi da bi smanjili vlasnici nepotrebnim troškovima i vađenje progesterona rezultiralo uspjehom, bez potrebnih ponavljanja. Reproduktivnom zdravlju kuja treba posvetiti posebnu pažnju naročito prije obavljanja parenja i prije koćenja. Ovo podrazumjeva uzimanje bakteriološkog i mikološkog brisa radi sprečavanja prenošenja infekcije sa mužijaka na ženke i obrnuto. Najčešći problemi kod kuja javljaju se u slučaju sa infekcijom vagine bakterijama Streptococcus spp., Staphylococcus spp., Escherichia coli, Proteus spp. Pseudomonas spp. i gljivicama Candida spp. Streptococcus spp. (naročito beta hemolitički) intenzivno

se razmnožava u vagini kod kuja i proizvodi toksin koji je naročito opasan za neonatalnu štenad. Beta hemolitički toksin Streptococcusa izaziva septikemiju štenadi sa simptomima intioksikacije od čega štenad vrlo brzo uginu i prognoza je vemoa dubiozna. Kod štenadi ovi simptomi počinju da se javljaju od 2-3 dana, pa do 7 dana. Staphylococcus spp. izaziva vaginalne infekcije kod kuja što može uzrokovati proširenje na uterus ili prenošenje infekcije na štenad poslije koćenja. Vrlo često se javi kožna infekcija kod štenadi što dovodi do slabljenja i zaostajanja u rastu, a vlasniku prouzrokuje dodatne brige i ekonomski izdatak. Može se javiti i crijevna infekcija od 2 do 7 dana života sa pojavom dijareje koja nije tako intenzivna kao kod drugih crijevnih infekcija (naročito onih uzrokovanih virusima). Escherichia coli je gram negativna bakterija koja je normalni stanovnik digestivnog trakta pasa i učestvuje u procesima varenja hrane. Postoje brojni sojevi ove bakjterije od kojih su neki enterotoksinogeni, proizvode toksine koji prouzrokuju poslije infekcije i intoksikaciju. Ukoliko se sa kuja prenese na štenad može prouzrokovati dijareju i biti fatalna. Naime, kod kuja prije parenja i koćenja, naročito kod onih slučajeva gdje su se prethodno javljali reproduktivni problemi i problemi kod neonatalne štenadi ključan je detaljan veterinarski ginekološki pregled i ako se utvrdi neka od promjena, detaljno rađenje mikrobiolških analiza. Odgajivačima i vlasnicima preporučujemo konsultacije i savjetovanje u našoj ambulanti gdje mogu dobiti još detaljnije informacije o reprodukciji kuja i reproduktivnom zdravlju. Znanjem i iskustvom smo do sada postigli veliki uspjeh u određivanju plodnih dana, optimalnog vremena parenja i vještačkog osjemenjavanja, čime smo doprinjeli reprodukciji kuja i stekli veliko povjerenje kod vlasnika. Potomci koji su dobjeni kao rezultat rada, znanja i zalaganja pružili su vlasnicima i odgajivačima veliku radost na višestrano zadovoljstvo.

Strana 95


PUTOVANJE SA KUĆNIM LJUBIMCIMA U ZEMLJE EVROPSKE UNIJE Inga Dujmović, DVM - Državna veterinarska inspektorica za nadzor dobrobiti životinja Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine

Važno je znati da ukoliko se desi da carinske ili veterinarske službe zemlje uvoznice ne dozvole ulazak u zemlju zbog neispunjavanja uslova, kao vlasnik životinje snosite svu odgovornost i eventualne troškove koji nastanu zbog toga. Za nekomercijalno kretanje, prije početka putovanja iz Bosne i Hercegovine, potrebno je obezbijediti certifikat. Certifikat je dokument koji prati životinju u međunarodnom prometu u kojem službeno lice (veterinarski inspektor) potvrđuje i ovjerava istinitost podataka vezanih za zdravstveni status životinje i svrhu putovanja. Veterinarski certifikat za ulazak u Evropsku uniju vrijedi 10 dana od datuma izdavanja (u okviru tog vremena morate započeti Za ulazak u Bosnu i Hercegovinu iz zemalja Evropske putovanje), te vam omogućava boravak i kretanje na pounije kućni ljubimac mora biti praćen EU pasošem dručju EU idućih 4 mjeseca ili do datuma isteka vakcinacipopunjenim i izdatim od strane ovlaštenog veter- je protiv bjesnila, u slučaju da taj datum dolazi ranije. Pod nekomercijanim kretanjem podrazumijeva se inara prije napuštanja EU članice, te mora proći kroz granični prelaz za putnike koji je BiH odredila. kretanje do pet komada kućnih ljubimaca (koji ne moraju biti iste vrste) u pratnji vlasnika ili druge osobe koja je (Granični prelazi I i II kategorije). Vlasnik, za vrijeme ulaska, mora kontaktirati nadlež- odgovorna za njih, uz uslov da kućni ljubimci navedeni u no tijelo prisutno na ulaznoj tački za putnike u svrhe certifikatu nisu namjenjeni prodaji, predaji drugom vlasniku dokumentacijskih i identifikacih provjera kućnih ljubi- ili u druge komercijalne svrhe. Kretanje kućnih ljubimaca na koje se certifikat maca. odnosi mora biti vezano za kretanje vlasnika s kojim putuje Nekomercijalno kretanje jednostavno rečeno po- u istom prevoznom sredstvu. U slučajevima kada je iz nekog razloga to nedrazumijeva putovanje vlasnika sa životinjom/životinjama. Odgovoran vlasnik će pažljivo i detaljno isplanirati puto- moguće (odvojeni letovi kod putovanja avionom), vlasvanje, što prije svega podrazumijeva da se upozna sa nik je dužan obezbijediti dokaz i predočiti ga na zahtjev uslovima za ulazak kućnog ljubimca (ili više njih) u zemlju u nadležnog tijela ovlaštenog za pregled, kojim dokazuje koju putuje i eventualnom postojanju dodatnih uslova za da je njegovo kretanje povezano s kretanjem kućnog ljubimca i to u obliku avionske karte ili ukrcajne propusnice zemlju iz koje počinje putovanje. (boarding pass).

Strana 96


Prema statusu po pitanju bjesnoće Bosna i Hercegovina se svrstava u treće zemlje niskog rizika, tako da je za ishodovanje veterinarskog certifikata potrebno da je životinja obilježena mikročipom ili tetovažom i vakcinirana protiv bjesnoće. Međutim, važno je znati da se status država po pitanju bjesnoće može lako promjeniti tako da prije puta obavezno provjerite trenutni status države. Prema propisima u Bosni i Hercegovini svaki pas mora biti vakcinisan protiv bjesnila i označen mikročipom ili jasno vidljivom tetovažom. Označavanje životinje vezano je za vakcinaciju protiv bjesnila i uvijek mora prethoditi vakcinaciji! Tetovaža se prihvata za sve životinje koje su na taj način obilježene do 03. 07. 2013. godine i ukoliko je jasno vidljiva. Životinje obilježene na ovaj način nije potrebno mikročipirati. Mikročipiranje životinje se može obaviti u bilo kojoj starosnoj dobi životinje u skladu s preporukama proizvođača. Prilikom implantacije mikročipa veterinar je dužan provjeriti čitljivost mikročipa, kao i nakon mikročipiranja. Na tržištu BiH uobičajeno se koristi mikročip koji odgovara ISO standardu 11784 ili 11785. Ukoliko mikročip odstupa od standardizovanih dužnost je vlasnika da osigura čitač za očitanje mikročipa. Ovo se najčešće dešava sa mikročipovima koji se koriste u SAD, koji su nekompaktibilni sa euročipovima, te su za njih potrebni posebni čitači. Psi se protiv bjesnila vakcinišu najranije u dobi od tri mjeseca. Prema propisima na snazi u BiH vakcinacija protiv bjesnila obavezna je svake godine. Za ulazak na teritorij EU kućni ljubimci iz Bosne i Hercegovine moraju biti vakcinisani protiv bjesnila i od dana prvog cijepljenja mora proći najmanje 21 dan, što u praksi znači ako je životinja cijepljena 1. u mjesecu da putovanje može započeti najranije 22. u istom mjesecu. Ulazak i kretanje na teritoriji EU životinja mlađih od tri mjeseca dozvoljen je uz ispunjavanje sledećih uslova:

• da ih prati važeći i certifikat izdan od službenog veterinara, da su mikročipirane i da ih prati potvrda izdana od veterinara da su od rađanja boravile na istom mjestu i nisu bile u kontaktu sa divljim životinjama koje su mogle biti izložene infekciji. Ova potvrda NIJE POTREBNA ukoliko se štenad kreću u pratnji majke o kojoj su ovisna, a majka mora biti mikročipirana, vakcinisana protiv bjesnila i da je prati važeći certifikat izdat od službenog veterinara. Ukoliko putujete u Finsku, Irsku, Maltu i Veliku Britanije obavezno je tretirati pse protiv Echinococcus miltilocularis, an-

tiparazitnim lijekom na bazi prazikvantela ili nekim drugim adekvatnim lijekom. Ovaj tretman mora obaviti veterinar i to najviše 5 dana (120 sati) i najmanje 1 dan (24 sata) prije planiranog ulaska psa u navedene zemlje. To praktično znači da ukoliko putujete 6-og u mjesecu u 11, 00 časova antiparazitni tretman morate/ možete obaviti u rasponu od 1.u mjesecu do najkasnije 5.-og u 11 časova. Oprez! Ukoliko se desi da je u pasoš upisana vakcinacija protiv bjesnila prije prve identifikacije (mikročipiranja) životinje smatra se da pas nije vakcinisan i podliježe ponovnoj vakcinaciji! To može biti jedan od razloga za odbijanje ulaska u zemlje EU, što može rezultovati nalaganjem ponovnog vakcinisanja i karantinom u trajanju od 21 dan – na trošak vlasnika. U zemljama sa rigoroznim pravilima ovaj previd može biti i razlog za eutanaziju psa. Naravno, uz sve navedeno, prilikom putovanja pobrinite se da svom ljubimcu obezbjedite povoljne uslove kako bi lakse podnio putovanje. Preporuka je naročito u ljetnim mjesecima da putovanje započnete noću, ili u ranim jutarnjim časovima, obezbjedite dovoljnu količinu vode i odmarajte psa ukoliko se uznemiri. Nikada ne ostavljajte psa zatvorenog u automobilu i ne zaboravite kada putujete sa svojim ljubimcem vi ste odgovorni za njega. Za sve dodatne informacije posjetite www.vet.gov.ba Srećan put!

Strana 97


ZMIJANJSKI VEZ SVJETSKO KULTURNO NASLJEĐE Zmijanjski vez na UNESKO-vu Reprezentativnu listu nematrijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva uvršteno je 26.11.2014. godine

Danijela Đukanović Zmijanjski vez: Svjetsko kulturno nasljeđe, Banjaluka 2015. godine Zmijanjski vez je zasigurno jedan od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova na prostorima Bosne i Hercegovine. Specifičnost ovog veza se ogleda u tome što je bogatstvo ornamenata, tehnika izrade i kolorita jedinstveno i posebno u odnosu na druge vezove u Bosni i Hercegovini. Po svojoj specifičnosti, zmijanjski vez se izdvaja, ne samo u odnosu na susjedne oblasti, već i na sami centralni i zapadni Balkan. Specifičnost zmijanjskog veza manifestuje se u usklađenosti, harmoniji i stilskoj perfekciji geometrijskih ornamenata ukomponovanih sa tamnoplavim koloritom. Za razliku od drugih krajeva Bosne i Hercegovine, gdje je vez predstavljen u četiri ili dvije boje, na Zmijanju je prikazan u tamnoplavoj boji. Specifičnost i posebnost kolorita i ornamentalnih kompozicija u zmijanjskom vezu, uočio je krajem 19. vijeka i Vladislav Skarić, koji ističe da ornamentalnog bogatstva nema više nigdje u BiH. Detaljno istraživanje i posebnost zmijanjskog veza, objasnila je i obradila Bratislava Vladić Krstić u svom radu „Tekstilna radinost na Zmijanju“. Zmijanjskim vezom bavili su se i drugi istraživači koji su se, prije svega, bavili izučavanjem zmijanjske narodne nošnje od Milana Karanovića 1926. godine do savremenih istraživača. Kolekcija zmijanjskg veza koja se čuva u Zbirci tekstila Etnološkog odjeljenja Muzeja Republike Srpske, sakupljana je od 1930.godine do danas. Najkarakterističnije primjerke zmijanjskog veza prikazanog na rukavima, ošvama i boščama ženskih košulja sa Zmijanja, skupio je prvi direktor muzeja Vrbaske banovine, akademski slikar Spiridon Špiro Bocarić. U kolekciji se čuva 220 primjeraka zmijanjskog veza prikazanog na rukavima,ošvama (naprsnice našivene na žensku košulju) i boščama (oglavlja za glavu). Više od polovine kolekcije sakupljeno je u periodu od 1930. do 1940.godine. Drugi dio kolekcije

otkupljivan je od 1950. godine do danas. Zmijanjskim vezom prikazana je umjetnička kreativnost, unutrašnja simbolička kreativnost i osjećajnost koju je vijekovima posjedovala krajiška žena u svome temperamentu i duhu. Ona je vezom izražavala svoje emocije, osjećanja i unutrašnje stanje duha. Složene ornamentalne kompozicije zmijanjskog veza specifične su po tome što u vremenskom periodu od sredine 19. vijeka do danas nisu pojednostavljivane. Materijal na kojem je prikazano umijeće izrade zmijanjskog veza doživljavao je transformaciju, ali je vez i dalje zadražavao svoje autentične specifičnosti. Prvo se vezlo na konopljinim i lanenim platnima, zatim na pamučnim, a danas se ovaj vez prezentuje i na savremenim industrijskim tkaninama. Žene sa Zmijanja su u izradi odjeće upotrebljavale konopljino i laneno platno koje su ukrašavale tamnoplavim-čivitnim vezom. Tehnike, vještine i umijeće u izradi zmijanjskog veza sa izvornog prostora, iz sela Čađavica, Sitnica, Dubica, Stričići, Lusići, Lokvari, Dujakovci, Sokolovo i Dobrnja prenosile su se od polovine 20. vijeka u susjedne gradske sredine, kao što su Ribnik, Mrkonjić Grad i Banjaluka. U gradovima, vezilje primjenjuju autentične tehnike i umijeća u izradi veza i štite ga na taj način što ih prenose na mlađe generacije, a promovišu ga i na lokalnom i međunarodnom nivou. Važno je istaći da je lokalna zajednica, a prije svega Zavičajno društvo „Zmijanje“, od vremena svoga osnivanja početkom 20. vijeka, uočila značaj očuvanja tradicije zmijanjskog kraja, preko različitih elemenata, a među njima dominira očuvanje i zaštita tehnika i vještina u izradi zmijanjskog veza.

Strana 98


I Kinološki savez Republike Srpske daje svoj doprinos očuvanju kulturnog nasljeđa, pa smo u to ime u podlozi našeg časopisa, na svim stranicama podvukli motiv zmijanjskog veza, koji u svom današnjem obliku datira još iz polovine 19. vijeka. Osim toga, modeli na našim fotografijama obučeni su u narodne nošnje sa zmijanjskim vezom.

Ansambl narodnih igara i pjesama “Veselin Masleša”

ČUVAJU NASLJEĐE OD ZABORAVA Članovi ansambla sa ponosom navode učešće u projektu zaštite zmijanjskog veza, kao jedni od rijetkih promotera ove baštine u svakodnevnoj praksi. U fundusu narodnij nošnji i zbirka “Zmijanjske narodne nošnje” Nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Srpske, ali i cijele BiH - zmijanjski vez, u svojim nastupima njeguje i promoviše širom svijeta, renomirani banjalučki Ansambl narodnih igara i pjesama “Veselin Masleša”. Članovi ovog društva, sa ponosom ističu učešće u projektu zaštite zmijanjskog veza, kao jedan od rijetkih promotera ove baštine u svakodnevnoj praksi. Osim brojnih koreografija narodnih igara, od kojih je polovina iz RS i BiH, uz pratnju mješovitog narodnog orkestra i članova kostimiranih u pretežno originalne narodne nošnje, čija prosječna starost prelazi stotinu godina, kao poseban dio repertoara u ovom ansamblu ističu tačke sa Zmijanja. - Isto tako, u fundusu nošnji društva se nalazi zbirka “Zmijanjske narodne nošnje” koju čini oko stotinu kompleta u različitim varijantama, tako da imamo muške, ženske za starije i udate, za mlađe neudate, dječije, zimske, ljetne i slično. Polovi-

na ovih nošnji je originalna, a ostatak je rekonstruisan - navodi direktor ansambla Nemanja Knežević. Knežević dodaje da se repertoar ansambla redovno obnavlja i to, najmanje jednom koreografijom godišnje, i na taj način takođe, “Veselin Masleša” daje značajan doprinos očuvanju narodne tradicije. Ovaj ansambl može se pohvaliti učešćem na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima folklora i drugim manifestacijama. Do sada, članovi “Masleše” izveli su preko sedam hiljada programa, a u njihovom umijeću uživalo je više od sedam miliona gledalaca. Zahvaljujući visokom umjetničkom nivou izvođenja programa, ansambl je dobitnik mnogih visokih priznanja i nagrada, među kojima i dva odlikovanja - Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1973. godine i Orden Njegoša prvog reda 1998. godine, te više pobjedničkih pehara osvojenih na međunarodnim festivalima folklora od kojih su brojni u organizaciji Međunarodne asocijacije organizatora festivala folklora u okviru UNESCO-a (CIOFF). U svojoj, gotovo sedam decenija dugoj istoriji, članovi “Veselina Masleše” gostovali su više od 150 puta u skoro svim zemljama Evrope, a samo tokom posljedenje decenije, osim širom BiH, ansambl je nastupao na međunarodnim festivalima i manifestacijama u Atini, Solunu, Ankari, Istanbulu, Budimpešti, Londonu, Briselu i Moskvi. Takođe, publika u Varšavi, Temišvaru, Velikom Trnovu, Kairu, Aleksandriji i Geteborgu imala je priliku da uživa u nastupima članova “Masleše”. Ansambl je redovan gost širom regiona, pa često nastupa i u Beogradu, Novom Sadu, Nišu,

Strana 99


Zagrebu, Ljubljani i Mariboru. U svom dosadašnjem radu, članovi “Masleše” realizovali su i brojne projekte. Među njima je učešće i pobjeda u serijalu “Igrajući, pjevajući” Radio-televizije Republike Srpske. “Masleša” je u nekoliko navrata sarađivao i sa Radio-televizijom Srbije i na taj način se predstavio široj publici. - Jednočasovna emisija RTS-a “Igrale se delije, nasred zemlje Srbije” u potpunosti je bila posvećena našem ansamblu, a prikazana je u više navrata na nacionalnoj televiziji Srbije i na njihovom satelitskom kanalu - kaže Knežević, koji navodi i ušeće u emisiji “Šljivik” ove televizije, gdje je “Masleša” bio jedini predstavnik iz Republike Srpske u kategoriji tradicionalnih narodnih igara. Ovo društvo, osvojilo je i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju na smotri “Zlatni opanak 2013”, koju organizuje Savez amaterskih kulturno-umjetničkih društava Republike Srpske i prvu nagradu za autentičnost na “Dukatfestu 2013” u Banjaluci. Sa ponosom navode i učešće 16 članova ansambla u koreodrami “S planine i ispod planine” Narodnog pozorišta Republike Srpske. DUGOGODIŠNJA TRADICIJA Ansambl “Veselin Masleša” osnovan je 1948. godine. Svoju djelatnost zasniva na čuvanju od zaborava i javnom izvođenju programa iz oblasti tradicionalne narodne kulture i umjetnosti kroz muziku, pjesme, igre, nošnje i običaje.

Kroz ansambl do sada je prošlo preko deset hiljada članova, a trenutno broji oko 350 aktivnih članova, među kojima su učenici, studenti i radnici, svrstani u četiri sekcije i osam starosnih grupa. RUKOVODSTVO I SARADNICI Umjetnički rukovodilac ansambla je Goran Pupac, a rukovodilac narodnog orkestra Sanja Zlojutro. Direktor ansambla je Nemanja Knežević. Kroz dugogodišnju istoriju “Masleša” je sarađivao sa renomiranim folkloristima sa prostora bivše Jugoslavije, među kojima su Branko Šegović, Dobrivoje Putnik, Tončka Marolt, Ivan Šulina, Vladimir Šoć, Vjačeslav Slavko Kvasnevski. Takođe, među saradnicima su bili i muzički pedagozi, kao što su Vlado Milošević, Tomislav Nandi Kulijer, Danijel Burić, Rade Stanić i Marko Popović. Značajan trag na umjetnički i izvođački nivo društva ostavio je dugogodišnji umjetnički rukovodilac profesor Vaso Popović, koji je najduži i najzapaženiji dio svoga rada u folkloru posvetio upravo Masleši. Pored istaknutih folklorista, članovi društva, ali i stručni saradnici u radu bili su dr Milorad Buco Kenjalović, etnomuzikolog- profesor na Akademiji umjetnosti u Banjaluci Smjer etnomuzikologija, dr Irena Medar-Tanjga, etnolog- profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci i mr Sanja Pupac, etnomuzikolog/etnokoreolog, viši asistent na Akademiji umjetnosti u Banjaluci- Smjer etnomuzikologija.

prilozima, ali i u svojstvu urednika, glavnog urednika i direktora. Zapažen je njegov agažman u objavljivanju knjiga, publikacija i priloga iz Drugog svjetskog rata, kao dizajn i reportaža i fotoreportaža iz oblasti kinologije. Kreator je i urednik brojnih internet stranica. Zadokumentovao je više desetina hiljada fotografija na različite teme, a kinološke su sa psom kao glavnim likom. Trenutno je saradnik uglednog časopisa „ZOV“ iz porodice „Večernjih novosti“ u Beogradu i osoba zadužena za kontakte sa javnošću u Kinološkom savezu Republike Srpske. Vlasnik je odgajivačnice pasa „Dubdog White“ koja se bavi odgojem rasa samojed i kavkaskih ovčara po čemu je prepoznatljiv u kinološkoj javnosti osnivač i predsjednik Kinološkog društva „Dub dog“, te jedan od osnivača i sekretar „Kangal kluba ex Yu“ u Kozarskoj Dubici, kao i jedan od inicijatora i osnivača Kluba sportske kinologije „Rufus“ u Republici Srpskoj. Kinološki je sudija za pse II i V FCI grupe.

ZORAN M. KOS Glavni urednik

GODIŠNJAKA KINOLOŠKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE Zoran M. Kos (1962.), novinar i publicista, prvi je svoj prilog objavio u „Svetlost“, Kragujevac („Bukvar veselosti“, Radio Beograd) kao mlad stvaralac, daleke 1976. godine. Od tada do danas prisutan je u različitim štampanim, elektronskim i informatičkim medijima, javljajući se prvenstveno autorskim

Strana 100

DETALJ ZMIJANJSKOG VEZA SA POČETKA XX VIJEKA



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.